Vitruvije[1] je davno napisao:”Aedium composition constant ex symmetria, cuius rationem diligentissime architect tenere debent.” Ova rečenica, prevedena s latinskog, glasi: “Kompozicija hrama zasniva se na simetriji, načela koje arhitekti moraju svladati s najvećim marom.”
Osim tog zadatka, Vitruvije definira naredne zadaće arhitekta: “… arhitekt mora biti pismen, vješt u crtanju i dobar poznavatelj geometrije, mora dobro poznavati povijest, mora marljivo slušati filozofe i upoznati glazbu, ne smije biti neznalica ni u medicini, mora se razumijeti u pravna pitanja i mora imati znanja iz astrologije i o nebeskim znakovima.[2]“
Što je simetrija poduzeća? Gdje se nalazi? Kada govorimo o simetriji mislimo li samo na aktivu i pasivu balance? Je li to odnos troškova i zarade? Je li to pravilnost uravnoteženog rasta, odnosno razvoja? Je li to odnos vlasnika i menadžera sa zaposlenicima? Je li to usklađenost svih elemenata poslovnog sustava? Kako se ponaša sustav prilikom promjena na tržištu? Mogu li otkazi donijeti ravnotežu u sustav?
Sjećam se kako mi je jedan prijatelj, menadžer na «srednjoj» poziciji u jednoj srednje velikoj domaćoj tvrtki u vlasništvu strane korporacije, u šoku i ljutito pričao o svojem iskustvu s asimetrijom. Naime, manja grupa ljudi u odjelu koji je vodio bila je vrlo zadovoljna njegovim odnosom, rezultati su bili dobri, ali kvario je opću sliku. Bio je jedini menadžer koji nije naloge nadređenih prenosi u stilu «izvrši pa se žali» i «ako ti se ne sviđa, dođi po knjižicu», nego se trudio davati svojim ljudima jasnu sliku o poslovanju tvrtke i njenim perspektivama.
Direktor tvrtke ga je zato pozvao k sebi i, u sklopu jedne od žustrijih rasprava o ovom i narednom tromjesečju, rekao mu: «Trebaš odlučiti na čijoj si strani. Više bi pozornosti trebao posvetiti komunikaciji s nadređenima i pokazati da si dio menadžmenta.»
Upitao je: «Znači, ne bih trebao voditi računa o tome što će biti s mojim ljudima, nego više vremena posvećivati druženju s nadređenima. Moram se držati bliže menadžmentu, jer bih mogao biti smijenjen ili dobiti otkaz?»
Dobio je uvijen odgovor: «Nisam baš to rekao, no bolje ti je da gledaš prema gore i manje brineš o svojim podređenima. Dođemo li u lošu financijsku situaciju, menadžment će se prvo rješavati djelatnika. »
Pitanje koje je postavio bilo je direktno: «Vrijedi li to i za Vas?»
Direktor je pitao: «Kako to misliš?»
Odgovorio je: «Vrlo jednostavno. I Vi ste nečiji djelatnik.«
Naravno da prvi komentar svakoga tko posao površno shvaća može biti: «A što je s vlasnicima tvrtki? Čiji su oni djelatnici?». Na to je pitanje odgovor vrlo jednostavan. Čak i kad se čini da su na vrhu, i vlasnici tvrtki imaju nekoga iznad sebe – kupce. Zapravo, tijekom poslovanja tvrtke svatko od zaposlenika ima nekoga pored sebe, nekoga iznad sebe i nekoga ispod sebe. Ukoliko su veze takvih manjih sustava dobre, ako niti jedna strana ne preteže, imamo simetriju. Dogodi li se da je jača veza prema gore (kao u zahtjevu našeg menadžera s početka poglavlja), a slabija prema dolje ili sa strane, svaki će vam inžinjer reći da dolazi do prenaprezanja, a često i do pucanja slabijih veza. Kad se to dogodi, ljudi okreću leđa svojim suradnicima u tvrtki i dopuštaju da asimetrija naruši stabilnost tvrtke.
Simetrija poduzeća kao simetrija mozga
Danas je poznato da dvije moždane polutke obavljaju ne samo različite zadatke veći da funkcioniraju na različit način. Eksperimenti tzv. “razdijeljenog mozga” Rogera Sperryja[3], dobitnika Nobelove nagrade, i drugih znanstvenika pokazali su da desna moždana polutka procesuira misli na holistički ili paralelni način, za razliku od logičkog, slijednog načina lijeve moždane polutke. Moždane polutke mogu se vrlo dobro usporediti s dvama potpuno identičnim računalima koja koriste različite operativne sustave (procesiranje razmišljanja). Sve nas to navodi na zaključak da čovjek raspolaže s ogromnim i neiskorištenim potencijalom za razmišljanje, jer je desna moždana polutka, koja je povezana s nesvjesnim – intuicijom i sličnim – gotovo potpuno neiskorištena u zapadnjačkom društvu. Zapadnjački obrazovni sustav gotovo se u potpunosti oslanja na logiku (u smislu lijeve moždane polutke) ostavljajući po strani osjećaje i spontane instinkte povezane s desnom polutkom.
Sâma ova činjenica – znanje da kao ljudi raspolažemo s moćnim skrivenim mentalnim resursom – može povećati kreativnost pojedinca. Osobe s razvijenom intuicijom očekuju intuitivne poruke, u velikoj im mjeri vjeruju te djeluju prema njima onda kada se one pojave. Vjera u samoga sebe veoma je moćna. Sâmo vjerovanje neke osobe da je kreativna vjerojatno će rezultirati samoispunjenjem tog vjerovanja. Taj je dio procesa razmišljanja moguće unaprijediti vježbom, jednako kao i svaku drugu fizičku ili mentalnu vještinu.
Sposobnost da se prevladaju prepreke u povjerenju i vjerovanjuveoma je važna za dostizanje istinske kreativnosti. Tu nailazimo na paradoksalnu situaciju u kojoj je upravo artikulirajuća lijeva moždana polutka ta koja uzrokuje skepticizam i kritičnost slanjem sljedećih poruka: «nikad to nećeš napraviti na vrijeme» ili «tako nešto nije moguće postići». Stoga možemo reći da u nama postoji svojevrsno mentalno suparništvo, stalni sukob koji se nalazi u temeljima genijalnosti – dva potpuno različita procesa razmišljanja koji se primjenjuju na neki problem ili pitanje. Tajna leži u partnerskom odnosu i uzajamnom poštivanju obaju procesa.
Moć razmišljanja najmanje se iskorištava unutar tima, gdje osobe koje se oslanjaju primarno na logiku (lijeva moždana polutka) moraju surađivati s osobama koje se oslanjaju primarno na intuiciju (desna moždana polutka). S Obzirom da su pristupi potpuno različiti, vrlo lako mogu izazvati sukobe i neprijateljstvo unutar grupe. Stoga bi svaki iskusni tim trebao naučiti cijeniti i koristiti snagu različitih procesa razmišljanja. Kad se susretnemo s novim pitanjima i pretpostavkama koje su prije bile zanemarene, tada je to obično doprinos desne moždane polutke. Lijeva moždana polutka tom će procesu doprinijeti stalnim unapređenjima koji se “provlače” kroz primarni proces.
Gubitak učinkovitosti koji proizlazi iz opisanog veći je u situacijama pojedinačnog rješavanja problema budući da tada ne postoji suradnik koji može ispraviti neravnotežu. Kao što se često događa, većina problema mora se rješavati bez pomoći tima. Zbog načina obrazovanja i drugih uvjetovanja, većina ljudi sklonija je razmišljati lijevom moždanom polutkom, pogotovo u kontekstu radnog okruženja.
U ranoj mladosti djecu se potiče da napamet uče abecedu ili razne formule, te ih se u isto vrijeme sputava u sanjarenju koje je vitalni dio razmišljanja desnom moždanom polutkom. Optimalno rješavanje problema uključuje nesvjesnu inkubaciju misli (osjećaj da su ideje došle niotkuda) – kao što je slučaj kod spavanja tj. sanjanja. Pa ipak, dio menadžera uvijek cijeni drugačiji način razmišljanja. Tako npr. intuitivna osoba obično nastoji više uključiti logiku i bolje se organizirati u svome djelovanju, dok logički mislilac, s druge strane, obično želi doživjeti neke od “eureka” otkrivenja koji su se dogodili kolegama i koji su se pokazali ispravnima. Budući da svi imamo dvije moždane polutke – dva uma – ovo nam je razumijevanje potrebno kako bi se započelo s treningom kreativnosti i iznova pokrenulo atrofiranu desnu moždanu polutku. Maštu je moguće iznova oživjeti, jednako kao što je moguće naučiti prepoznavati, primjenjivati i vjerovati intuiciji i idejama – koristiti se desnom, nesvjesnom moždanom polutkom.
Simetrija tvrtke stvara se sustavnim razmišljanjem zaposlenika s različitim znanjima, razinom obrazovanja i različitom razinom uporabe lijeve ili desne strane mozga. Sustavno razmišljanje o iskustvima prethodnog poslovanja, operativnoj aktualnosti današnjeg poslovanja i narednim poslovnim »koracima» tvrtke pridonosi usklađivanju svih dijelova u vremenu i prostoru, što je osnovna zadaća menadžera, osobito onih na višoj razini.
Dok postoji simetrija, postoji i ravnoteža. Jedna strana podupire drugu i tu je potrošnja energije najmanja. Ravnoteža u simetriji traži najmanje dodatnih ulaganja, efikasnost poslovanja na najvišoj je razini, poslovni rezultati doprinose razvoju tvrtke, a sve zhavaljujući jednom malom pomaku u razmišljanju zaposlenika – da su oni s kojima surađuju u istom čamcu (ili u istoj glavi) i da zajedničkim razmišljanjem, odlučivanjem i djelovanjem mogu postići više nego ako svatko teži isključivo ka osobnom probitku, stvarajući tako asimetriju.
Autor: dr. Saša Petar
[1] Rimski arhitekt Marcus Vitruvius Polio (80. p.n.e. – 15. p.n.e.) bio je rimski pisac, arhitekt i vojni inženjer. On je prvi poznati teoretičar arhitekture. U svom kapitalnom djelu “De architectura libri decem” ili govoreći o simetriji hramova njihove proporcije uspoređuje sa razmjerima čovječjeg tijela. Upravo Vitruvije ucrtao je ljudsko tijelo u kružnicu što će mnogo kasnije, u 15. st., ponovno interpretirati Leonardo da Vinci.
[2] “Deset knjiga o arhitekturi” (I., 1., 3.)
[3] Roger Wolcott Sperry (1913.–1994.) bio je američki neuropsiholog, neurobiolog i dobitnik Nobelove nagrade za medicinu 1981. godine (zajedno sa Davidom Hunterom Hubelom i Torstenom Nilsom Wieselom) za istraživanja na području podijeljenosti aktivnosti mozga.
Objavljeno 12. listopada 2026. Sva prava pridržana PoslovniFM.
