Partner serijala podcasta Pametna Hrvatska – JANAF.
Inovacija, tradicija i hrabrost – priča o tvrtki Egorra iz Lepoglave. Ili kako je mladi poduzetnik koji je spojio pet generacija obiteljskog znanja s vrhunskom inovacijom stvorio proizvod koji osvaja svjetska tržišta, a proizvodima dao imena svojih predaka.
U suradnji s prof. dr. sc. Alanom Antolovićem s Fakulteta šumarstva i drvne tehnologije, Tomislav Hodalj razvio je novi materijal – “tekuće drvo”, i na temelju njega započeo proizvodnju sanitarnog programa od hrastovine. Prvi proizvod bio je umivaonik simboličnog imena Pavao, nazvan po djedu, koji je ubrzo osvojio niz međunarodnih nagrada. Nakon njega stigla je kada Kata, nazvana po baki, a u planu je i završni element svake kupaonice – WC školjka u potpunosti izrađena od hrastovine.
– Kad razmišljam o tome kako je uopće ideja krenula, posebno kad se sjetim sebe, danas se rado nasmijem. Neobično mi je da nakon ideje koja mi je pala na pamet kao neznanom inovatoru, danas imam i taj prefiks ispred svoga imena. A krenulo je jedno jutro kad me jedan kolega užasno naživcirao s pričom o tome da na ovom svijetu ne postoji ništa novo što već nije izmišljeno. Krenete od struje, žarulje i tako je priča krenula dalje. A mene je cijelo vrijeme u glavi kopkalo pitanje zašto drvo propušta vodu. Tu sam došao do nekakvih svojih zaključaka i zamolio sam to jutro dečke u proizvodnji da nešto provjerimo. Rekao sam im ‘dajte mi slijepite jednu ploču, drvenu ploču, na taj i taj način, imam ideju da bi ju premazali s nečim’. Taj premaz smo zapravo razvili mi kao društvo, odnosno ja osobno s još dva inženjera koji rade u našoj firmi. Kad su to napravili, zamolio sam ih da natoče vodu u umivaonik. Sutradan ujutro došao sam pogledati i razina vode koja je bila zacrtana neznatno je pala, možda, dva do tri milimetra. Dakle – ne propušta! – priča detaljno Tomislav, tako da nas je u jednom trenutku podsjetio na profesora Baltazara.
Kako je sve oko umivaonika bilo suho, zaključio je da bi svoj izum mogli pokazati svijetu kroz neki proizvod. I nekako se najlogičnije nametnulo da naprave – umivaonik.
Nakon niza razgovora, u čemu mu je pomogao Matija Žugec, glavni tajnik Hrvatske zajednice inovatora, krenuo je i proces patentiranja – koji nije bio jednostavan. Ključna lekcija stigla je iz Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo, koji se nisu javljali tri mjeseca od podnošenja prijave. A na našu inicijativu orgraniziram sastanku nam je rečeno: ne patentira se proizvod u cjelini, već inovativni element.
– Htio sam tad povući prijavu, no pojasnili su mi u DZIV-u da je najvažnija ta prva faza, gdje pojašnjavate o čemu se radi i to nas je potaknulo da napravimo ispravak dokumentacije, pazeći da nema neke greške u riječi ili zarezu, jer se to prevodi na sve svjetske jezike. Rekao sam: Dobro, probat ćemo, pa kaj bu-bu. I za mjesec dana dolazi dopis DZIV-a da smo prošli prvu fazu. I krenuli smo u zaštitu, ispravili tako da smo danas vlasnici patenta, pojasnio je Hodalj u razgovoru s urednicom podcasta Pametna Hrvatska Marijanom Matković.
No, to još nije bilo tekuće drvo, s kojim je umivaonik ‘pobrao’ svjetske nagrade. Naime, ta se priča dogodila nakon što je s profesorom Antolovićem sudjelovao na konferenciji pilanara jugoistočne Europe, u Vinkovcima. Druženje nakon skupa bilo je presudno, jer je imao priliku pokrenuti razgovor o svom patentu.
– Odmah me pozvao da budem gost na Fakultetu i da porazgovaramo o tome i kad smo sjeli, povjerio mi je da ima rješenje za tekuće drvo, ali mu ne može pronaći primjenu. I ne budi nam teško, dvije glave su se našle skupa i našli smo mu primjenu. I na temelju toga doradili naš umivaonik, tako da ga sada proizvodimo od tekućeg drveta, uz neke dodatne projekte koje razvijamo, priča iskreno i otvoreno Hodalj. Cjelovit, vrlo informativan, autentičan i inspirativan razgovor poslušajte u streamu prvog poslovnog radija PoslovniFM, na podcast platformama Mixcloud i Spotify (u nastavku izravno linkovi), na brojnim drugim podcast platformama ili preuzmite za kasnije slušanje, kad god želite.
Rezultat? Nagrada za inovaciju godine Hrvatske zajednice inovatora za 2024., ali i niz međunarodnih priznanja – od Istanbula i Tajlanda do Kine i San Francisca, gdje je Egorra ove godine osvojila zlato.
Globalni uspjeh iz Lepoglave
Tvrtka Egorra danas zapošljava 18 ljudi, uskoro i više, a čak 90 posto proizvodnje ide u izvoz. Fokus je na ekskluzivnim proizvodima od hrastovine, koja čini čak 92 posto njihove proizvodnje.
– Vanjsko tržište izuzetno cijeni naš hrast. Odlučili smo se za premium segment i proizvodnju po narudžbi. To se pokazalo kao dobitna kombinacija, ističe Hodalj.
– Posebno me veseli to da smo prošli na natječaju EU fondova za zelenu tranziciju, iz kojih financiramo obnovljive izvore energije, odnosno solarne panele i robota za proizvodnju umivaonika. Priprema za to je zapravo ekstremno zahtjevna, jer se radi o specifičnom stroju koji tek razvijamo. Trenutno umivaonik još uvijek radimo ručno, tako da količine koje proizvodimo nisu u skladu sa zahtjevima tržišta. Radimo na liniji serijske proizvodnje umivaonika i predviđanje je da bi svakih 12 minuta iz proizvodnje mogao izaći jedan umivaonik. To traže narudžbe, kaže Tomislav. Naime, na njegovom stolu u Egorri već se nalazi pismo namjere po kojem bi do kraja godine trebali napraviti 600.000 umivaonika te još jedno s narudžbom 54.000 komada.
Trnovit obiteljski poduzetnički put
Možda smo vas na samom početku priče malo zavarali tvrdnjom da je Tomislav peta generacija obitelji koja se bavi drvetom, pa će netko odmahnuti rukom i reći da je čovjek samo nastavio razvijati posao koji je naslijedio, treba reći da baš i nije bilo tako. Ni on ni pretci nisu imali baš jednostavan put u poduzetništvu.
– Moj pradjed je bio je bačvar, radio je bačve od drveta. Moj djed je to kasnije preuzeo od njega, a moj otac 1989. otvorio je svoju firmu, pilanu, u mjestu Gora, između Petrinje i Gline. Na Banovini, koja je prije samo 4 godine bila pogođena potresom. Kad je počeo Domovinski rat, 1991. godine, selimo u Lepoglavu. Tada sam imao oko dvije godine, , moja sestra je 16 mjeseci mlađa. Otac je u iznajmljenom prostoru opet pokrenuo pilanu. I to je neko vrijeme funkcioniralo, dok nije došao u probleme koji su ga snašli, s njegovim bratom.
Godine 2017. kupujem to društvo, koje se danas zove Egorra – pojašnjava Tomislav. Ne samo da nije naslijedio dobar obiteljski posao, nego je preuzeo društvo čija je potraživanja morao otkupiti da bi spasio obiteljsku imovinu.
– Na leđima sam u tom trenutku imao dug od 12,7 milijuna kuna i trebalo je krenuti u pregovore s bankama da ga nekako riješim. Nekako smo uspjeli, jer bankama nije bilo u cilju da izgube kapital, a nama je bilo u cilju održati proizvod i proizvodnju, priča mladi poduzetnik čijoj se hrabrosti jednostavno morate diviti.
Da je Tomislav sve do sada napravio i više nego pametno, potvrdile su i tri ponude za preuzimanje Egorre, koja više nije ‘obična tvrtka’ već sustav koji ima patent za inovacije i zaštićeni industrijski dizajn. Pretpostavili smo da bi to bila dovoljan iznos novca kojim bi riješio sve probleme u životu, a Tomislavov odgovor doslovno nas je izuo iz cipela:
– Ne gledam ja na to tako. Ja u privatnom životu nemam problema koje treba rješavati ‘lovom’ – kaže bez da trepne. Kapital mu je potreban prvenstveno za obrtna sredstva, dodaje, jer što ih je više, tvrtka više raste, a to je sada prvenstveni cilj, jer radi ono što voli.
– Držm se i onoga da radim ono što znam. Kad biste sad htjeli da se preselim u metalnu industriju, ne biste se sa mnom puno pomogli – zaključuje uz smijeh mladić koji je čak i hrastovinu uspio – utekućiti. I pokazao se kao tvrd orah.
Partner serijala podcasta Pametna Hrvatska – JANAF.
Urednica: Marijana Matković Foto: Darko Buković/PoslovniFM Podcast epizoda: #797
Objavljeno 10. travnja 2026. Sva prava pridržana PoslovniFM.
