Poljoprivredna zemlja je ogroman resurs, to je kao da imate naftna polja koja ne koristite. To država mora koristiti. Na svakom tom komadu zemlje, svakom kvadratu, hektaru može se proizvesti nešto, može se dati dodana vrijednost i ako zemlja to ne koristi, odnosno njeni ljudi koji tamo žive to ne koriste, to je jednostavno resurs koji iz godine u godinu propada. To je osnovni razlog naše nekonkurentnosti, preraštrkani smo, premale su površine i trebamo jednostavno okrupniti proizvodnju, smatra vinar i vinogradar Josip Vrbanek.
U razgovoru za Poslovni FM potkrjepljuje to upravo primjerom svog mjesta, Vivodine, naselja između Žumberka i Ozlja, poznato po vinarskoj tradiciji. Na vrhu sela je crkva Svetog Lovre, ispod koje se pruža predivan pogled na vinograde.
U Vivodini, kaže, nema državnog zemljišta, parcele su rascjepkane, vlasnici rasuti po svijetu, a primjerice jedna parcela od stotinjak ili dvjesto četvornih metara ima i po dvadesetak vlasnika. Zemlja se ne prodaje, pa je veliki izazov raditi vinograde na malim površinama. Ekonomski je neisplativo ako ne sadite barem pola hektara, hektar, ako ne i više, da bi napravili nekakvu ekonomski isplativu priču. Ako nema vlasništva, nema novih investicija, nema ni pomoći iz EU fondova, kaže Vrbanek. Nada se kako će u novom Zakonu o poljoprivrednom zemljištu biti obuhvaćene i nesređeno privatno zemljište.
Misli kako država mora preuzeti inicijativu, i naći jednostavniji postupak rješavanja takvog zemljišta, pogotovo za parcele koje su male, možda čak i osnivanjem nekakvog fonda, pa ako netko sutra tuži državu tog pojedinca koji je pokušao ili ušao u posjed privatnog zemljišta, da mu se nadoknadi ta šteta, predlaže Vrbanek u razgovoru s Majom Antonić, urednicom podcasta AgroVizija.
Osim toga, dodaje Vrbanek, nesređena zemlja izvor je bolesti. Kao primjer navodi zlatnu žuticu koja dolazi iz nesređenih i zapuštenih vinograda. Opasnost od zlatne žutice mogla bi biti poluga da se zapuštena zemljišta riješe, srede, očiste i daju uz neke uvjete ljudima koji je žele obrađivati.
Josip Vrbanek je ostao na svojoj djedovini. Ljubav prema vinarstvu započela je baka, nastavili su roditelji, a Josip, treći agronom u obitelji, unapređuje i modernizira proizvodnju vina. Tako je nastao brend Estate 1777, po godini gradnje podruma, koji danas nudi graševinu, chardonnay, sivi pinot, sauvignon, te kupažu crnih vina. Chardonnay se proizvodi klasičnom metodom i u barik bačvama. Cjelovit, vrlo informativan, autentičan i inspirativan razgovor poslušajte u streamu prvog poslovnog radija PoslovniFM, na podcast platformama Mixcloud i Spotify (u nastavku izravno linkovi) ili na ostalim podcast platformama ili preuzmite za kasnije slušanje, kad god želite.
Vinarska 2024. je godina bila malo izazovnija i prinosi su bili niži, a prošla 2025. je bila dosta dobra. Kao i ostali proizvođači, bore se s klimatskim promjenama. Zanimljivo je kako iz godine u godinu vina postaju kompleksnija, s manje kiselina, na što kupci nisu navikli. Ipak, iz godine u godinu Vivodina ima sve više posjetitelja i pozornost vinoljubaca koje zaslužuje.
Od 2013. do 2024. površina pod vinogradima smanjila se za oko 11.000 hektara. Smanjenje proizvodnje nije samo u vinarstvu, nego u cijeloj poljoprivrednoj proizvodnji, rekao je Vrbanek.
– Sve je manje ljudi na selu, mladi se teško odlučuju na poljoprivredu, pa ne žele saditi nove vinograde, pa čak ni održavati stare. Nestaju i stariji ljudi koji su znali orezati i pročistiti vinograd, tako da se gubi i dragocjeno znanje, ističe Vrbanek.
Ponavlja kako je poljoprivredna proizvodnja neisplativa, zbog malih površina, odnosno male proizvodnje. Kad bi netko imao 5 hektara vinograda, to bi mu se trebalo moći isplatiti uz racionalnu proizvodnju, dok kad netko ima 1000, 2000 ili 5000 kvadrata, znači ispod pola hektara, to je jako teško održati na životu. Investitora koji su novac zaradili u drugim sektorima, IT-u ili građevini ima, ali ulaganja neće biti ako godinama trebaju rješavati zemljišne knjige.
– Nikakvih značajnijih pomaka neće biti ako se napokon u potpunosti ne riješe zemljine knjige, zaključuje Vrbanek.
Vinska omotnica loše iskorištena
– Vinska omotnica od 10 milijuna eura na godinu nije dobro iskorištena, kaže Josip Vrbanek. U 2025. je iskorištenost na 18 i nešto posto. U 2024. je bila na razini 50-ak posto. To su stvarno loši rezultati, u prošloj je godini izgubljeno gotovo 8 milijuna eura, a godinu dana prije oko 5 milijuna. Dakle, u posljednje dvije godine izgubljeno je oko 13 milijuna eura, no to nije konačni broj. Kad izračunamo da je vinska omotnica vezana uz sufinanciranje od 50 posto, onda računamo da smo izgubili oko 30 milijuna investicija. Taj nam gubitak, tvrdi Vrbanek, stvara i probleme za neke druge mjere ruralnog razvoja gdje je vinarski sektor uključen, a posebno u prihvatljivim troškovima su u tim mjerama kupnja mehanizacije koja je neophodna vinogradarima i sadnja novih vinograda koji su nam neophodni s obzirom na pad površina.
– I sad, netko iz resornog ministarstva, može zaključiti da vinarima onda ni ne treba novac kad je iskorištenost omotnice loša. Neke su bile informacije iz Ministarstva da su vinogradari i vinari najvećim dijelom krivi za neiskorištenost. Međutim, moj stav je da tome nije tako, s obzirom na to da djelujem i kao predsjednik Odbora za vinogradarstvo i vinarstvo u Hrvatskoj poljoprivrednoj komori. Veliki je problem vinske omotnice, za razliku od drugih natječaja, da se svaka alokacija, znači, od tih 10,5 milijuna eura mora potrošiti iz godine u godinu. Ako vi u jednoj godini niste potrošili sredstva, ne možete to prebaciti na sljedeću godinu. S obzirom na to da nije bilo 3 godine natječaja, ministarstvo i agencija za plaćanje nisu mogli ugovarati nove natječaje, odnosno nove projekte.
Na upit o 30 plus milijuna eura neiskorištenih investicija, ilustrira to svojom procjenom. To je za realno desetak lijepih novih vinarija po 3 milijuna eura, ali još gore je da je to za stotinjak, ako ne i 200 vinara da nekakvu opremu nabave, da obnove, odnosno da restrukturiraju postojeće vinograde, moderniziraju, ističe Vrbanek.
Vivodinski pjenušac – nova tržišna niša
– Nas desetak vinara zaključili smo da nam fali jedno dobro pjenušavo vino. Tendencija je danas da se pjenušci sve više troše, i nekako je došla ideja da možda svi zajednički napravimo jedan zajednički pjenušac. 2024. godine odlučili smo napraviti najbolji pjenušac, nešto s čime Vivodina i mi Vivodinci možemo biti ponosni, kaže Vrbanek.
Dogovorili smo se da to bude sorta Chardonnay i tako je nas 10 vinara svatko dao u pravilu oko 500 kg Chardonnaya gdje smo računali da ćemo za tu nekakvu prvu berbu imati 5000 boca pjenušca. Osnovali smo novo društvo, društvo se zove Vivodinac d.o.o. Pjenušac smo nazvali po našoj crkvi, Sveti Lovro, odnosno Pjenušac se zove Suze svetog Lovre. Na etiketu smo stavili topografski sve naše vinarije. Jedinstvena je to priča gdje se 10 vinara okupilo i pokušalo napraviti najbolji pjenušac iz našeg Vivodinskog kraja.
Wine and Walk
Svake godine u svibnju Vivodinci organiziraju Wine and walk događaj, koji okuplja ljubitelje dobroga vina i autohtone hrane. U dva vikenda posjeti nas po 300 ljudi, uglavnom iz Dalmacije, Istre i Slovenije, naglašava Josip Vrbanek.
Specifičnost Wine and Walka je da su grupe podijeljene na 30 osoba, tako da imamo 10 grupa po 30 osoba, ukupno 300 ljudi u danu. Svaka grupa ima svog vodiča, svaka grupa ima određen tempo i zna se točno kad je u kojoj vinariji, tako da se posjeti svih, najčešće 8 do 10 vinarija, ovisno koliko nas sudjeluje svake godine. Svaka grupa dobije dobru priču, odnosno vino u svakoj vinariji, povijesti, ali i o podrumu, položaju i ostalim informacijama. Svaki vinar ponudi svoje domaće proizvode, jer smo, usudim se reći, vrlo dobri domaćini. Očekujemo i veselimo se novim posjetiteljima uvijek.
Za umorne posjetitelje nudi se i nekoliko kuća za najam, kaže Vrbanek. Dodaje kako je i on razmišljao o smještaju, ali trenutačno su u fazi rekonstrukciji vinarije, pa budžet za smještaj još nije u planu.
– U planu je ove godine otvoriti kušaonu. Moramo dalje razvijati i osigurati raznolik sadržaj gostima koji dolaze na Vivodinu, optimistično je zaključio razgovor za podcast AgroVizija, vivodinski vinogradar i vinar Josip Vrbanek.
Urednica: Maja Antonić Foto: Darko Buković/PoslovniFM Podcast Agrovizija #796
