Menadžeri koji su odlučili strahom upravljati ljudima moraju znati jednu činjenicu. Strah je operativan, ali nije kreativan i inovativan. Kreativnost i inovativnost se pojavljuju uglavnom kada ljudi nalaze nove načine da izbjegnu zahtjeve menedžera ili prebace obavljanje na drugoga. Priznajem, još nikada nisam vidio da ljudi, čiji rad menadžeri “nagrađuju” neprestanim zamjerkama rade s više truda i volje od ljudi čiji je rad cijenjen i hvaljen.
Uplašeni ljudi možda će dobro obaviti operativan posao, za koji danas možete bolje iskoristiti strojeve ili kakvu drugu tehnološku opremu, ali se neće maknuti s mjesta. Takvi će ljudi ispuniti nalog menadžera i stati. Ako ste vi taj loš menadžer i želite ih pokrenuti, onda vaši ljudi moraju misliti. A strah nije dobar pokretač misli – on ih blokira. Zaključak? Ako želite pokazati koliko ste snažni i važni (iza čega se najčešće krije vaš strah da drugi ne vide koliko ste zapravo slabi, neinventivni, neorganizirani i uplašeni), onda uplašite svoje ljude i oni će obaviti vaš nalog.
Strah kao obrazac ponašanja pojedinaca prenosi se s koljena u koljeno, sa svakom novom društvenom problematikom zaprima drugačiji oblik, i pod djelovanjem raznih socioloških, ekonomskih i povijesnih varijabli zaprima nove oblike i kumulira se negdje u podsvijesti i programira sadašnje ili buduće djelovanje. Tijekom posljednjih desetljeća naši su ljudi naučili da će dobiti više ako znaju manje. Da će prosperirati više ako razmišljaju manje. Da je jedina dilema znati pravilno izabrati stranku koja će u narednom razdoblju biti na vlasti, bez obzira na to što se novac stvara u gospodarstvu, među tvrtkama, dok je politika zadužena za njegovu neefikasnu alokaciju. I tako desetljećima. Za to vrijeme, pojedinci, tvrtke i društva, koja su nas napunili strahom, prosperiraju i žive bolje od nas. Okovi sa svih strana ograničavaju pojedince – mentalni, ekonomski, sociološki…I zato je misao da imamo mogućnost odlučiti za sebe i o sebi dobar odgovor na strah.
Ako radite kao menadžer u javnom ili državnom poduzeću, netko drugi će uvijek platiti vaše blesavoće. Osobito ako imate jako političko zaleđe ili vam je blizak rođak na visokom položaju u tvrtki. Tada imate velike šanse cijeli svoj život provesti eksperimentirajući s tvrtkama, zakonima ekonomije i ljudskim životima, a da vam se ništa ozbiljnog ne dogodi. Ali, ako radite u privatnoj tvrtki i strahom tjerate ljude da postignu rezultate koje očekujete, mislite li da ćete postići cilj? Hoćete, ako razmišljate na kratke staze. A zapravo nećete, jer ćete sami obaviti sve druge poslove (ideje, kreativnost, snalažljivost i inovativnost), koje su vam, da ste im dopustili, mogli obaviti ljudi koje vodite i plaćate.
Ako plaćate ljude samo da bi vas se bojali, onda ste glupi. Zapravo vi radite sve poslove u tvrtki, dok vaši ljudi rade samo jedan – slušaju i izvršavaju ono što im kažete. To može i dresirani majmun, samo mu dajte bananu. Koju ste opet vi morali ubrati ili platiti.
Ne vjerujete? Pogledajte još jednom Disneyjev crtani film Čudovišta iz ormara i usporedite količinu energije koju su skupili vrištanjem uplašene djece, a koliko skupljajući energiju veseloga dječjeg smijeha.
Autor: dr. Saša Petar
Objavljeno 3. travnja 2023. Sva prava pridržana PoslovniFM.
