Odjeli više ne funkcioniraju kao zasebni otoci, nisu svijet za sebe koji se tu i tamo sretne
U novoj emisiji Psihologija uspjeha, urednica Tanja Pureta ugostila je Adrianu Tomić, članicu Uprave Grawe Hrvatska za financije, informatiku, pravne i opće, kardovske poslove i obračun plaća.
Sve je više i više izraženo da menadžeri u zoni svoje odgovornosti vođenja moraju imati ne samo znanja za koja su direktno odgovorni, već i neka druga znanja, kako bi mogli surađivati jedni s drugima. Sve se brzo mijenja, dolaze neke novi zakonske regulative i posao je takav da jednostavno nije moguće izolirano funkcionirati. Odjeli više ne funkcioniraju kao zasebni otoci, nisu svijet za sebe koji se tu i tamo sretne, sve je bitnija – iz naše perspektive – suradnja u cijeloj organizaciji, bez obzira je li riječ o prodaji, financijama, ili novim načinima plaćanja te tehničkih rješenja. Dosta je to isprepleteno, uvijek ima novih stvari, novih izazova koje uspješno rješavamo i veseli nas njihovo rješavanje, izjavila je Tomić za poslovniFM. Cjelovitu emisiju možete poslušati u nastavku ili preuzeti za kasnije slušanje.
– Kad nabrojite sva područja moje odgovornosti, zvuči široko, kaže Tomić, ali mi smo relativno mali tim. U svakom od tih područja, nisu to ogromne organizacijske jedinice, ima nas dovoljno da možemo posao odraditi kvalitetno i kvalitetno pružiti podršku prodaji.
„Informatika općenito, a posebno ovaj dio razvoja – programeri, bolna su točka cijelom tržištu, odgovorila je Graweova članica uprave na upit urednice Purete o najvećem problemu na tržištu. Ne samo u Hrvatskoj, to je bolna točka modernog poslovnog svijeta. Tehnologija je prisutna od malih noga, djeca već prije nego što znaju čitati i pisati znaju se služiti pametnim telefonima, tražiti na YouTubeu, pretraživati što ih zanima. Nove generacije zahtijevaju sve više i više toga, svi smo postali ovisni o tehnologiji i razmaženi na neki način. Svako malo tražimo nešto novo, internet bankarstvo bilo je super, ne moram ići u banku, a sada ako ne možemo skenirati kod, ne čini se dovoljno kvalitetnom uslugom“, opisala je Tomić ulogu tehnologije u svakodnevnom poslovanju i životu.
Iako mnogi na prvi pogled ne bi rekli da je problem nedostatka informatičara vidljiv u financijskoj industriji, informatika je zapravo srce poslovanja.
„Iz Grawe perspektive, deficit IT stručnjaka posebno je težak i pogađa i nas kojima informatika i razvoj tehnologije nije corebusiness. Zašto? Jer, iskreno, mi nismo toliko privlačni IT-jevcima koji žele napredovati u smjeru razvoja tehnologije. S druge strane, korisnici žele što brža i jednostavnija rješenja, informaciju u maksimalno dva-tri klika. Zato moramo ići u korak sa svim rješenjima, maksimalno optimizirani, automatizirani“, mišljenja je Adriana Tomić.
Jedna od naših prednosti je da mala kompaktna ekipa potiče na kreativnost
Adriana Tomić
S obzirom na sve potrebe, interne i eksterne, uspijevate li sa sadašnjim ljudima koji rade u informatici ostvariti sve te potrebe koje imate s obzirom na informatička rješenja?, glasio je upit.
„Izazovi su ogromni, to do liste svakim su danom sve veće i veće. Još uvijek držimo glavu iznad vode, to je bitno, ali da smo opušteni i da možemo reći da smo zadovoljni načinom kako se stvari odvijaju – nismo. Otvoreni smo za nove ljude, natječaji u nekom klasičnom smislu nisu dovoljni. Pokušavamo na sve moguće načine, od platformi i raznih projekata i kontakata sa sveučilištima, veleučilištima, srednjim tehničkim školama. Na sve moguće načine pokušavamo, od usta do usta, u principu svaki razgovor, svaki izlazak, bilo da je riječ o nekom poslovnom ili privatnom događaju.
Jedna od naših prednosti je da mala kompaktna ekipa donosi i potiče na kreativnost. Naša je prednost što zajedno osmišljavamo rješenje, postavljamo neke korake, hodogram što ćemo i kako napraviti, uključeni smo od početka do kraja. Pratimo kako korisnici reagiraju na neku konkretnu aplikaciju. Potrebno je nešto nadograditi, prilagođavati, mislim da je u tome jedna od prednosti to da mogu sagledati, imati priliku sudjelovati od početka do kraja u realizaciji nekog projekta. Od same ideje do traženja kreativnog rješenja kako nešto napraviti. Skromno mislim da je to jedna od prednosti zbog čega nas netko prepozna i izabere“, smatra Tomić.
Vi ste financijašica, koja je zadužena i za informatiku?
„Da, uz promjene u organizacijskoj strukturi, pa uz to što sam članica Uprave Grawe Hrvatska, ujedno sam i voditelj odjela za informatiku u kojem su dvije organizacijske jedinice – za razvoj aplikacija te za održavanje i razvoj informatičke infrastrukture i podrške korisnicima. Mogu reći da sam nakon nekog vremena puno naučila, pitanje je koliko se njima sviđaju ta moja predosadna, predetaljna pitanja… No, ipak mislim da time obogaćujem sebe i učim nešto novo, sa svojim pitanjima ih navodim da promišljaju o nečemu što možda uzimaju zdravo za gotovo, a dogodi se da im neka moja ideja bude vrlo OK“, iskrena je Tomić.
„Kad se nalazimo u našoj zoni sigurnosti onda se, svjesno ili nesvjesno, držimo nekih uhodanih pravila i principa. Teško mi je sad reći kako su, što se događa u njihovim glavama i kako su oni to prihvatili. Ono što mogu reći – suradnja dobro funkcionira. Razumijemo se s obzirom na to da su oni kolege s kojima sam surađivala na drugim razinama, ne u ovoj ulozi, dugo godina smo surađivali. Znali smo kako funkcioniramo, koje su neke preferencije, kakve tko ima radne navike, očekivanja, nije bila duga faza uhodavanja u tom smislu“.
Iako se niste mogli prema informatičarima postaviti kao stručni autoritet, postavili ste se kao osoba koja ih razumije i nastoji im udovoljiti potrebama, upitala je urednica Pureta. „Upravo kao osoba koja ih razumije i koja zahtjeva da oni razumiju mene“, naglasila je Tomić.
Savjet osobama koji moraju preuzeti neki odjel u kojem nisu stručnjaci bio bi… „Uključenost i angažiranost, bez obzira što ih, primjerice osobno, u početku nisam razumjela do srži. Nema izbora i morate proći fazu insistiranja zahtjeva zašto: zašto ne ovako, a zašto to tako.
Iako nitko nije nezamjenjiv, ne bismo voljeli da ode bilo tko od kolega, neovisno u kojem odjelu ili organizacijskoj jedinici radi. Bez obzira na to koliko je posao zahtjevan, to su sve kolege koje godinama tu rade i koji su na neki način postali dio cijele priče. Toliko su ukorijenjeni da je teško zamisliti da procesi teku s nekim drugim ljudima. Zahtjevno je u svakom smislu vođenje jednog i drugog profila ljudi“, pojasnila je politiku Grawea Adriana Tomić.
„Ponosni smo na mnogobrojne aktivnosti koje radimo u okolini u kojoj poslujemo, ali koje radimo uz pomoć svih naših zaposlenika. Sad se provode akcije u volontiranju, već godinama provodimo akcije u kojima našim zaposlenicima dajemo mogućnost da jedan dan, bez potrebe uzimanja godišnjeg odmora, svoje vrijeme i svoje znanje mogu pružiti zajednici u kojoj rade i odraditi jedan dan volontiranja. Je li to pomoć vrtiću, domu za djecu, bolnici, školi, bilo kome…, taj osjećaj pomaganja drugima, vraćanja zajednici jednog dijela od onog što smo dobili, ujedno i teambuilding, povezivanje kolega, upoznavanje i povezivanje s organizacijom u kojoj jesmo. Ljudi prepoznaju da vrijednosti koje deklarativno promoviramo, kad ih stvarno provedemo, i kad su na tom volontiranju uz djelatnike i voditelji odjela i članovi uprave i sve funkcije, to daje osjećaj pripadnosti i povezanosti. Daje osjećaj da sve one vrijednosti nisu samo na papiru i da lijepo zvuče. Pokušavamo maksimalno živjeti i prenijeti to na sve nas.
Ne znam jednostavan odgovor na pitanje koji je ključ uspjeha rada s ljudima. To se ne može naći u udžbenicima. Rekla bih da je ključ – voljeti posao koji radite i dati se koliko je to moguće u taj posao i ne razmišljati na način: što, ako, onda će… Kad se okrenete i vidite što ste napravili, onda vidite da se puno toga pomaknulo, puno lijepih stvari se dogodilo i onda to motivira i daje neki vjetar u leđa za dalje“, kazala je.
Kada ste upisivali studij ekonomije financija jeste li mislili da će biti toliko posla s ljudima u vašoj karijeri? Ili ste mislili da ćete se baviti samo brojkama? Brojke ili ljudi?
„Trik pitanje. Kad sam se upisivala na fakultet, pa na dodiplomski i poslijediplomski studij, financije su me posebno zanimale i rad s brojkama i financijska tržišta, zakoni… Nakon diplomskog studija, kada sam se zaposlila, moje prvo zaposlenje uključivalo je rad s brojevima, ali prvenstveno i rad s ljudima. Radila sam prve tri godine u Poreznoj upravi, s time da sam jedno vrijeme bila i porezni inspektor. Brojeve nisam mogla izbjeći, tu su bili i brojevi i računi, bilance, sve što je trebalo pogledati, ali nije se mogao izbjeći ni rad s ljudima. Bilo je ugodno, ali bila sam sretna kad sam dobila mogućnost povući se iz tog segmenta i posvetiti se financijama. Imala sam fazu u kojoj smo bili samo moj Excel i ja, i brojevi. Kad sam prerasla tu fazu, onda su se moji radni zadaci proširili na upravljanje ljudima, pa sada balansiram između brojeva i ljudi kao članica Uprave“, izjavila je Tomić za poslovniFM, u emisiji Psihologija uspjeha u razgovoru s urednicom Tanjom Pureta.
