Prije tri godine napisao sam kolumnu Inovativno društvo, u kojoj sam uspoređivao inovativnost Italije i Hrvatske na temelju broja prijavljenih i odobrenih patenata, a vezano uz institucionalnu potporu aktivnostima koje čine društvo inovativnim. Usporedni rezultati govore sami za sebe. U 2018. godini Italija je imala 73,3 prijavljena i 57,4 odobrena patenta na milijun stanovnika, dok je Hrvatska imala 3,5 prijavljena i 1,5 odobrenih patenata na milijun stanovnika (izvor EPO – European Patent Office).
Još više podataka iznio sam u kolumni iz 2016. koja je bila vezana za konferenciju koju smo tada organizirali, a čija tema je bila „Inovativnost i konkurentnost kao pokretači razvoja“. Prema podacima iz 2012. (Izvor Eurostat) Hrvatska je imala 4,53 prijavljena patenta na milijun stanovnika i zauzimala 26. mjesto od 28 zemalja članica. Iza nas bili su Rumunjska i Cipar. Prosjek svih država članica bio je 111,95 patenata na milijun stanovnika. Na vrhu su bile Švedska sa 324,29, Finska sa 302,07 i Njemačka sa 267,16 patenata na milijun stanovnika. Od država koje nisu članice EU, a koje obrađuje Eurostat uvjerljivo najbolje su Lihtenštajn sa 738,86 patenata i Švicarska sa 406,27 patenata na milijun stanovnika. Te podatke možemo lako povezati s ekonomskim i socijalnim stanjem svake od spomenutih država.
Što se dogodilo u međuvremenu? U međuvremenu smo imali na raspolaganju fondove EU iz kojih su financirani pozivi za inovativnost, konkurentnost, istraživanje i razvoj, suradnju s istraživačkim institucijama iz kojih su financirani projekti koji su trebali povećati konkurentnost i inovativnost. Kako su ta sredstva utjecala na povećanje inovativnosti našeg društva? U tablici je vidljivo da broj patentnih prijava raste, kao i broj patenata na milijun stanovnika, ali taj broj i rast je vrlo spor u odnosu na brojeve država kojima težimo. Brojke iz 2019. otprilike odgovaraju brojkama iz 2012. godine, što znači da se u sedam godina nismo previše pomakli.
U tablici je vidljivo i da izdvajanje iz proračuna za istraživanje i razvoj raste, ali prema podacima iz 2019. godine izdvajanja u Hrvatskoj (u postotku) upola su manja od izdvajanja prosjeka Europske unije (2,2 %), a tri puta manja od država koja prednjače u inovativnosti i konkurentnosti (Švedska 3,4 %, Njemačka 3,1 9% i Austrija 3,18 %).
Nacionalna razvojna strategija do 2030. godine posebnu pozornost usmjerila je na ove teme, jer je u razvojnom smjeru Održivo gospodarstvo i društvo prvi strateški cilj Konkurentno i inovativno gospodarstvo. Neki od pokazatelja za ovaj cilj su pozicioniranje na indeksu globalne konkurentnosti sa 63. mjesta u 2019. godini na mjesto koje je iznad 45. do 2030. godine, povećanje udjela izdataka za istraživanje i razvoj sa 0,97 % u 2018. na 3 % BDP-a do 2030. i podizanje na europskoj ljestvici uspjeha u inoviranju s 25. mjesta u 2020. na poziciju koja je viša od 18. u 2030. Postavljeni su prilično visoki ciljevi koje nije nemoguće ostvariti s obzirom na potencijal koji Hrvatska ima. Prvo što moramo napraviti, kako bi ostvarili ove ciljeve, je prestati koristiti modele koje smo koristili do sada i koji nisu pokazali rezultat.
Trenutno su u pripremi dva poziva iz Nacionalnog plana za oporavak i otpornost 2021.-2026. i oba su povezana sa inovativnim proizvodima i uslugama, jedan za novoosnovane tvrtke, a drugi za ostale male i srednje poduzetnike. Slični pozivi postojali su i operativnom programu Konkurentnost i kohezija, a rezultate koje su polučili ti pozivi možemo vidjeti u pokazateljima za prethodne godine.
Što onda učiniti? Želimo li ostvariti puno bolje rezultate od onih koje imamo sada moramo nešto promijeniti. Možemo biti inovativni i osmisliti nove modele i aktivnosti kojima ćemo poboljšati inovativnost gospodarstva, a možemo i pogledati države koje u ovom području stoje puno bolje od nas i preuzeti njihove modele koji su dali dobre rezultate. Prva stvar koju treba napraviti kako bi se krenulo u ozbiljno mijenjanje slike i pozicije Hrvatske na karti inovativnosti svakako je povezivanje akademske zajednice i poduzetništva. Sve što se sada radi kroz financiranje zajedničkih projekata jednokratni su pokušaji koji u pravilu završavaju onog trenutka kada projekt završi. Profesori na fakultetima moraju biti motivirani, a neki i natjerani da se počnu baviti praksom. Osim objave znanstvenih radova u bodovanje za napredak u karijeri mora ući i suradnja s gospodarstvom, posebno poduzetnicima i praktično djelovanje profesora. Tada će transfer znanja postati redovna pojava, a ne natpis na uredima za transfer tehnologija u zgradama fakulteta. Prije nekoliko godina posjetio sam tehnološki park Kennispark Twente u malom mjestu Enschede u Nizozemskoj. Kroz tehnološki park provela me jedna profesorica sa Sveučilišta Twente koja sa svojim kolegama profesorima, ali i kolegama iz potpornih institucija, jedinica lokalne samouprave i poduzetnicima radi u tehnološkom parku.
Od cijelog opisa tehnološkog parka i aktivnosti koje se tamo događaju posebno su mi u sjećanju ostala tri njena odgovora. Na moje pitanje zbog čega radi ovdje, u tehnološkom parku, odgovorila je vrlo jednostavno „Moramo zaraditi plaću“. Pokušao sam zamisliti profesora s bilo kojeg fakultete u Hrvatskoj koji bi ovako objašnjavao kolegama zašto moraju raditi u gospodarstvu. Kada smo pričali o EU fondovima iznenadila me činjenica da su do tada oni sudjelovali samo u jednom manjem EU sufinanciranom projektu. Objasnila mi je kako oni imaju velike i ozbiljne projekte s gospodarstvom, pa se ne stignu baviti EU programima. U tom trenutku radili su na zajedničkom projektu sa Siemensom vrijednom oko 200 milijuna EUR-a. Pred kraj našeg susreta pitao sam ju ima li tehnološki park neki startup koji je napravio dobar posao i postao poznat. Nasmijala se i odgovorila mi da je jedan od njihovih stanara bio Booking.com, ali da imaju jako puno stanara koji odlično i brzo rastu i razvijaju se u njihovom tehnološkom parku, jer sve aktivnosti zajedno provodi cijela zajednica (sveučilište, lokalna samouprava, potporne institucije i poduzetnici) uz slogan „Powered by Twente“. Izaberimo i mi neki zanimljiv slogan i počnimo raditi i surađivati.
Autor: Jean-Pierre Maričić
Objavljeno 7. ožujka 2022. Sva prava pridržana ©poslovniFM
