U Hrvatskoj imamo čitav niz organizacija/institucija/udruga koje se prezentiraju kao predstavnici malog i srednjeg poduzetništva. Prema podacima s njihovih mrežnih stranica i prospekata, HGK predstavlja sve poduzetnike koji su vlasnici trgovačkih društava i pomaže im u radu, bez obzira na to jesu li mali, srednji ili veliki. Hrvatska obrtnička komora predstavlja obrtnike iz svih sektora, dok Hrvatska udruga poslodavaca predstavlja poslodavce koji su članovi te Udruge. Članstvo u HGK-u i HOK-u obavezno je i poduzetnici ne mogu birati žele li biti članom ili ne žele. Sve te institucije nude svojim članovima čitav niz usluga, potpora i mogućnosti (savjetovanja, edukacije, certifikati…), a što je navedeno i na mrežnoj stranici svake od institucija.
Zvuči predobro da bi bilo istinito – rekli bi poduzetnici s malo dužim iskustvom. I uglavnom bi bili u pravu. Jedan bivši stanar inkubatora upitao me kako bi mogao doći do kontakta s nekim inozemnim tvrtkama koje bi mogle biti zainteresirane za suradnju u području kojim se bavi (proizvodnja ekoloških – drvenih dječjih igračaka). Uputio sam ga na HGK i Europsku poduzetničku mrežu (EEN) koju HGK vodi u Hrvatskoj. Odgovorio mi je da je bio u HGK, ali da mu nisu mogli pomoći, iako na njihovoj mrežnoj stranici piše da lobiraju i pružaju potporu pri izlasku na nova tržišta. Slična je situacija i s HOK-om. Pisao sam već o situaciji u kojoj je Udruženje obrtnika, koje je jedno od udruženja HOK-a, vlasnik je knjigovodstvenog servisa. A taj servis knjigovođama obrtnicima, koji HOK-u plaćaju članarinu, u stvarnosti nelojalna konkurencija (jer radi u prostoru Udruženja obrtnika). Iako HUP brine malo više o svojim članovima, jer kod njih je članstvo dobrovoljno i imaju Udrugu malih i srednjih poduzetnika kao jedinu od 30 granskih udruga koja nije strukovno ili sektorski organizirana pa i ovdje mali poduzetnici teško dolaze do glasa iz vrlo jednostavnog razloga, jer su, kao što im i ime kaže –, mali.
A što kaže statistika o malim poduzetnicima u Republici Hrvatskoj? U 2017. godini, prema podacima iz „Analize financijskih rezultata poduzetnika RH u 2013. – 2017. godine“ koju je 2018. izradila FINA, ukupan broj poduzetničkih poslovnih subjekata u Hrvatskoj bio je 120.081. Od toga broja 98,56 posto ili 118.352 bili su mikro i mali poduzetnici, 1,17 posto ili 1.400 bili su srednji, a samo 0,27 posto ili 329 veliki poduzetnici. Ukupan broj zaposlenih u tim poslovnim subjektima bio je 882.884, od čega je zaposlenih kod mikro i malih poduzetnika bilo 472.619 ili 53,53 posto. Iako je prosječni broj zaposlenih samo četiri po mikro i malom poduzetniku, treba voditi računa da je više od 50 posto svih zaposlenih zaposleno upravo kod mikro i malih poduzetnika.
Kad analiziramo te brojeve, teško je zamisliti instituciju koja bi mogla predstavljati i zastupati 118 tisuća subjekata koji imaju različite djelatnosti, probleme, interese, ciljeve… Ali isto tako potrebno je voditi računa o onima koji zapošljavaju više od 50 posto zaposlenih u realnom sektoru, a koji i u kriznim godinama najbrže otvaraju nova radna mjesta. O tome bi prvenstveno trebala voditi računa država, odnosno vlada kojoj to ne bi trebala biti samo zadaća, već i prioritetan interes. Vlada Republike Hrvatske nekoliko je puta u svom sastavu imala ministarstva koja su bila zadužena za male i srednje poduzetnike (zadnji put od 2012. do 2016. godine), ali svaki put bi se to ministarstvo na kraju pripojilo Ministarstvu gospodarstva što govori o tome da nije ostvarilo zacrtane ciljeve koji su pred njega postavljeni ili je Vlada koja je „gasila“ takvo ministarstvo smatrala da ne treba posebna briga o malom i srednjem poduzetništvu, ili se spajanjem ministarstva jednostavno brinula o štednji državnog proračuna? Koja god opcija bila u igri (ili kombinacija) za mikro i male poduzetnike nije bila učinkovita.
Europska je unija 2008. godine donijela Small Business Act (Zakon o malom poduzetništvu) čiji je moto Think small first tj. mislimo prvo o malima, ili počnimo od malih, što bi značilo da pri donošenju zakona, pravilnika, uredbi i sličnog zakonodavac prvo analizira kakav će taj zakon, pravilnik ili uredba imati utjecaj na mikro i male poduzetnike. Glavni su prioriteti tog Zakona promicanje poduzetništva, poboljšanje pristupa financijama, smanjenje regulatornog opterećenja i poboljšanje pristupa tržištima i internacionalizaciji. Propisano je i deset načela koja bi trebala voditi ostvarenju tih prioriteta. Godine 2011. i 2014. analizirana je učinkovitost tog Zakona i predložene su nove mjere koje će pomoći malim i srednjim poduzetnicima. Više detalja moguće je naći na mrežnoj stranici https://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/HTML/?uri=LEGISSUM:et0001&from=HR i načela i mjere koje su definirane dobro su pogođene i sigurno bi pomogle mikro i malim poduzetnicima, ali postoji jedan problem: taj zakon nije direktiva koju moraju provesti sve zemlje članice, već inicijativa koja predlaže državama članicama određene mjere.
Svaka država članica implementira i u budućnosti će implementirati te mjere onoliko koliko misle da im je malo i srednje poduzetništvo važno. A to će se onda najbolje vidjeti (i vidi se) na razvoju malog i srednjeg poduzetništva u svakoj od država članica.
