Od Zagreba i Ljubljane do Zaragoze i Utrechta, europski gradovi pokazuju različite načine stvaranja zajednica u kojima ljudi, bez obzira na svoje osobne okolnosti, imaju više mogućnosti ravnopravno sudjelovati u životu grada.
Što čini grad inkluzivnim? Jesu li to pristupačne ulice i javne zgrade, prijevoz koji mogu koristiti svi građani, dostupne javne usluge ili politike kojima se suzbija diskriminacija i potiče ravnopravnost? Odgovor obuhvaća sve te elemente, ali i nešto više: mogućnost da svaki stanovnik sudjeluje u životu zajednice, koristi njezine sadržaje i osjeća da joj pripada.
Upravo je zato inkluzivnost gradova sve važnija tema europskih politika. Ona ne odnosi se samo na osobe s invaliditetom, nego i na starije osobe, djecu i obitelji, pripadnike manjina te sve građane koji se zbog fizičkih, društvenih, ekonomskih ili drugih prepreka teže uključuju u život zajednice.
Iako se o inkluzivnosti često govori kao o poželjnom cilju, manje je poznato kako se ona može prepoznati u praksi i na koji način gradovi mogu pokazati da je doista postala dio njihova razvoja. Jedan od načina na koji Europa ističe takve napore jesu nagrade Europske komisije, koje prepoznaju gradove i lokalne zajednice što sustavno rade na uklanjanju prepreka i stvaranju ravnopravnijih uvjeta za život.
Dvije europske nagrade, dvije važne dimenzije inkluzivnosti
Među najvažnijim europskim inicijativama ističu se dvije nagrade koje se nadopunjuju, ali imaju različita težišta.
Access City Award usmjerena je na pristupačnost gradova osobama s invaliditetom. Obuhvaća pristupačnost javnih prostora i zgrada, prijevoza, informacijskih i komunikacijskih tehnologija te drugih javnih usluga. Njezin je cilj prepoznati gradove koji uklanjaju prepreke i omogućuju osobama s invaliditetom samostalnije i ravnopravnije sudjelovanje u svakodnevnom životu.
European Capitals of Inclusion and Diversity Award, odnosno Europska nagrada za prijestolnice uključivosti i raznolikosti, ima širi društveni fokus. Njome se prepoznaju lokalne i regionalne vlasti koje rade na suzbijanju diskriminacije i promicanju ravnopravnosti, uzimajući u obzir različite osnove poput dobi, invaliditeta, rasnog ili etničkog podrijetla, vjere ili uvjerenja te seksualne orijentacije i rodnog identiteta.
Važno je pritom razumjeti da te nagrade ne mjere potpuno istu stvar. Prva posebno vrednuje pristupačnost za osobe s invaliditetom, dok druga promatra šire napore lokalnih zajednica u stvaranju društva u kojem se različitost poštuje, a mogućnosti ne ovise o osobnim obilježjima pojedinca.
Zajedno pokazuju da inkluzivan grad nije samo fizički pristupačan grad. On mora razvijati i društvene uvjete u kojima se svi stanovnici mogu osjećati prihvaćeno, sigurno i ravnopravno.
Zaragoza: pristupačnost kao dio planiranja grada
Jedan od istaknutih primjera dolazi iz Španjolske. Zaragoza je osvojila prvo mjesto na natječaju Access City Award 2026, europskoj nagradi za gradove koji ostvaruju napredak u pristupačnosti za osobe s invaliditetom. Njezin je primjer zanimljiv zato što pristupačnost nije promatrana kao izdvojen projekt, nego kao sastavni dio gradskog upravljanja.
Grad je razvio dugoročni plan univerzalne pristupačnosti, uspostavio koordinaciju među gradskim službama te uključio organizacije osoba s invaliditetom u planiranje i praćenje mjera.
Među prepoznatim mjerama ističu se pristupačnost svih 46 tramvajskih stajališta, gradski autobusni sustav i stajališta oblikovani prema načelima univerzalnog dizajna te činjenica da je više od 80 posto pješačkih prijelaza prilagođeno potrebama pristupačnosti. Grad je razvio i plan pristupačnosti za razdoblje od 2025. do 2030. godine, a u uključivanje građana sudjeluje i gradsko tijelo za pristupačnost.
Ovaj primjer pokazuje da pristupačnost ne mora biti niz pojedinačnih prilagodbi koje se uvode tek kada se pojavi problem. Ona može postati dio dugoročnog planiranja prijevoza, javnog prostora i gradskih usluga.
Za građane to može značiti jednostavnije kretanje gradom, veću samostalnost i lakši pristup sadržajima koji su drugima možda oduvijek bili dostupni.
Valencia i Rennes: pristupačnost u svakodnevnom životu
Drugo mjesto na natječaju Access City Award 2026. osvojila je Valencia, također u Španjolskoj, dok je treće mjesto pripalo francuskom Rennesu.
Valencia se istaknula pristupačnošću javnog autobusnog i metro prijevoza, taktilnim oznakama na više od 700 autobusnih stajališta te pristupačnijim plažama i parkovima. Posebno je zanimljiv pristup u kojem osobe s invaliditetom sudjeluju u provjeri pristupačnosti i procjeni gradskih rješenja. Time se iskustvo korisnika pretvara u važan dio planiranja, a ne samo u naknadnu povratnu informaciju.
Grad je dobio i posebno priznanje povezano s pripremljenošću za izvanredne situacije. To podsjeća na često zanemarenu dimenziju inkluzivnosti: informacije o opasnostima, evakuaciji i pomoći moraju biti razumljive i dostupne svima, uključujući osobe koje se ne mogu osloniti na uobičajene načine informiranja ili kretanja.
Rennes, koji je zauzeo treće mjesto, prepoznat je zbog pristupa koji uključuje prijevoz, kulturu i javne usluge. Takvi primjeri pokazuju da pristupačnost nije važna samo pri ulasku u zgradu ili korištenju autobusa, nego i pri sudjelovanju u kulturnom i društvenom životu.
Zagreb i Ljubljana: inkluzivnost nije samo pitanje infrastrukture
Druga europska nagrada otvara širi pogled na društvenu uključenost. Na natječaju European Capitals of Inclusion and Diversity Award 2024. Zagreb je osvojio zlatno priznanje u kategoriji lokalnih vlasti s više od 50.000 stanovnika. Ljubljana je iste godine dobila posebno priznanje za napore u stvaranju sigurnijih gradova, mjesta i regija za žene.
Ta su priznanja važna jer temu inkluzivnosti šire izvan pitanja fizičke pristupačnosti. Ona otvaraju prostor za razgovor o tome kako gradovi oblikuju javne politike, odgovaraju na različite potrebe stanovnika te rade na sigurnijem i ravnopravnijem društvenom okruženju.
Sama nagrada ne znači da su uklonjeni svi problemi niti da svaki stanovnik ima jednako iskustvo grada. Ona je prije svega priznanje određenim politikama, inicijativama i naporima. Upravo zato zanimljivo je promatrati što gradovi rade, kako uključuju građane u donošenje odluka i na koji način nastavljaju razvijati svoje programe nakon dobivenog priznanja.
Utrecht i manji europski gradovi: uključivost nije rezervirana za najveće
Na natječaju European Capitals of Inclusion and Diversity Award 2025. zlatno priznanje u kategoriji lokalnih vlasti s više od 50.000 stanovnika osvojio je nizozemski Utrecht. Njegov primjer dio je šire europske prakse u kojoj lokalne vlasti nastoje promicati ravnopravnost i uključivanje kroz svoje politike i djelovanje u zajednici.
Ni manji gradovi nisu izostavljeni. Među dobitnicima nagrade za 2026. u kategoriji mjesta s manje od 50.000 stanovnika nalaze se španjolski Errenteria, Orio i San Xoán de Río. Errenteria je dodatno osvojila zlato u kategoriji koja posebno prepoznaje napore za uključivije tržište rada.
Takva priznanja skreću pozornost na činjenicu da inkluzivnost nije samo izazov velikih urbanih sredina. I manji gradovi i općine mogu razvijati politike koje odgovaraju na lokalne potrebe, uključivati građane u planiranje i poticati društveno sudjelovanje.
Što europske nagrade zapravo potvrđuju?
Europske nagrade za inkluzivnost važne su jer konkretne lokalne napore čine vidljivijima, omogućuju razmjenu iskustava i drugim gradovima pokazuju da postoje različiti načini rješavanja sličnih problema.
Ipak, nagradu ne treba promatrati kao konačnu potvrdu da je grad postao inkluzivan za baš svakoga. Ona prepoznaje određena postignuća i pristupe, ali stvarni učinak najbolje se vidi u svakodnevnom životu stanovnika: mogu li se samostalno kretati, pristupiti uslugama, dobiti informacije, osjećati se sigurno i sudjelovati u donošenju odluka koje utječu na njih.
Zato su jednako važni i dugoročno planiranje i uključivanje osoba koje se s preprekama susreću iz prve ruke. Gradovi mogu učiti jedni od drugih, ali rješenja moraju odgovarati potrebama njihovih stanovnika.
Što kroz ove primjere možemo naučiti?
Iz europskih iskustava proizlazi nekoliko zajedničkih načela.
Prvo, inkluzivnost mora biti dio strategije grada. Ne može ovisiti samo o jednom projektu, pojedinom pročelniku ili povremenoj kampanji.
Drugo, građani moraju sudjelovati u oblikovanju rješenja. Grad teško može biti inkluzivan ako se odluke donose bez ljudi na koje se odnose.
Treće, rezultati moraju biti mjerljivi. Broj uklonjenih prepreka, pristupačnost javnog prijevoza, dostupnost usluga, mogućnosti zapošljavanja i sudjelovanje građana daju konkretniju sliku od općenitih obećanja.
Četvrto, inkluzivnost se odnosi na cijeli život grada. Ona obuhvaća obrazovanje, kulturu, sport, stanovanje, mobilnost, zapošljavanje, digitalne usluge i sigurnost.
I naposljetku, inkluzivnost nije projekt koji se jednom završi. Potrebe stanovništva mijenjaju se, gradovi rastu i stare, a nova tehnologija stvara nove mogućnosti, ali i nove prepreke.
Grad po mjeri svih nije utopija
U okviru projekta „Društvo za sve ili samo neke: Jesu li i koliko gradovi inkluzivni?”, europski primjeri otvaraju važno pitanje i za hrvatske gradove: koliko su javni prostori, usluge i prilike doista dostupni različitim skupinama građana? I još važnije, prepoznaju li gradske politike njihove potrebe prije nego što se prepreka pretvori u svakodnevni problem?
Inkluzivnost nije samo priznanje koje grad može osvojiti. Ona je kontinuirani proces u kojem se mjeri koliko je zajednica spremna uklanjati prepreke i osigurati da nitko ne ostane izvan njezina života.
Europski primjeri pokazuju da inkluzivnost nije samo moralna obveza ni dodatna stavka u gradskom proračunu. Ona je i pitanje kvalitete života, povjerenja građana, pametnog upravljanja i dugoročnog razvoja.
Pristupačan grad bolji je za osobu koja koristi invalidska kolica, ali i za roditelja s dječjim kolicima, stariju osobu, putnika s prtljagom ili nekoga tko se privremeno otežano kreće. Jasnije informacije i jednostavnije javne usluge olakšavaju život mnogima, a ne samo jednoj skupini.
Zato je možda najvažnije pitanje koje svaki grad treba postaviti sebi: mogu li svi njegovi stanovnici doista koristiti ono što grad nudi i osjećati da mu pripadaju?
Odgovor na to pitanje, a ne samo broj osvojenih nagrada, pokazuje koliko je grad uistinu inkluzivan.
Autorica Ines Loje Foto: PoslovniFM/Canva
Projekt izrade serijala tekstova Društvo za sve ili samo neke: Jesu li i koliko gradovi inkluzivni? , autorice Ines Loje, objavljen je uz financijsku potporu Agencije za medije iz Programa za poticanje novinarske izvrsnosti za 2026. godinu.
Objavljeno 18. listopada 2026. Sva prava pridržana PoslovniFM
