Zagreb, 16. listopada 2026. (GIA) – Hrvatski helsinški odbor za ljudska prava (HHO) najoštrije osuđuje nasilje i skandalozno skandiranje dijela navijača u Splitu uoči utakmice Hajduka i Ajaxa. Zazivanje Hitlera i Auschwitza, veličanje ustaštva i pozivanje na nasilje na nacionalnoj osnovi skandiranjem „gazi, gazi Židove“ kao i višestruki grupni fizički napadi na gostujuće navijače, zahtijevaju nedvosmislenu društvenu o-sudu i dosljedno postupanje nadležnih tijela.
HHO smatra kako su najnoviji događaji izravna posljedica desetljeća tolerira-nja, relativiziranja i nedovoljno odlučnog suzbijanja istog obrasca ponašanja. Dugotrajno izostajanje primjerene reakcije stvara uvjerenje da je na stadionu i oko njega dopušteno ono što bi u svakom drugom javnom prostoru moralo izaz-vati osudu i odgovornost. Kada se pozivanje na ubojstvo prihvaća kao navijački folklor, a veličanje zločinačkih režima opravdava emocijama, suparništvom ili domoljubljem, nasilnicima se šalje poruka da mogu nastaviti.
Na to je HHO godinama upozoravao provodeći projekt „Izravna prevencija na-vijačkog nasilja”. Naši su promatrači pratili klupske i reprezentativne utakmice te javnost izvještavali o skandiranjima, transparentima, nasilju i drugim događajima na stadionima i oko njih uključujući utakmice hrvatske reprezentacije. Naši izvještaji sadržavali su sasvim konkretne primjere: pozive na ubijanje, ga-ženje, paljenje i tako dalje, Zagrepčana, Riječana, Srba i drugih. Pjesma Maljčiki, koja u originalu veliča komunistički ideal radničke klase, prepjevana je ovdje u „visoke peći potpaljujem ja, dva reda koksa, četiri purgera, bit će pečenja, radujem se ja…“ normalan je „folklor“ svakog derbija. Ti su naši izvještaji javno dostupni, a mnogi i objavljivani i na službenim stranicama nogometnih institucija. Nitko stoga ne može tvrditi da sadržaj takvog navijanja nije bio poznat.
Podržavajući policijsko postupanje povodom ovih najnovijih ispada, pitamo: zašto tek sada svjedočimo reakciji kakva je morala postati pravilo mnogo ra-nije? Zašto se skandiranje „ubi purgera”, „kolji Riječana” ili „gazi Srbina” prešućuje i tretira kao uobičajeno navijačko ponašanje, a država reagira tek u ovoj situaciji? Po čemu je ova situacija drugačija od identičnih pozivanja na nasilje?
Jesmo li mi, građani ove zemlje, građani drugog reda kada se pozivi na naše u-bijanje toleriraju kao dio sportskog suparništva? To pitanje ima pravo postaviti svatko kome se prijeti zbog nacionalnosti, vjere, grada iz kojeg dolazi ili kluba za koji navija. Židovi, Srbi, Hrvati i svi drugi moraju uživati jednaku zaštitu. Dostojanstvo i sigurnost čovjeka ne mogu ovisiti o tome koliko će neki incident odjeknuti izvan Hrvatske.
HHO ostaje privržen slobodi mišljenja i izražavanja. Svatko je slobodan u svo-joj privatno misliti što god želi, pa i zastupati mišljenja koja smatramo pogrešnima, nazadnima ili moralno neprihvatljivima. Sloboda izražavanja obuhvaća i javno iznošenje stavova s kojima se ne slažemo ili koji nas vrijeđaju. Međutim, javno širenje rasističkih i šovinističkih poruka apsolutno je neprihvatljivo, a pozivanje na nasilje i poticanje mržnje zahtijeva i reakciju institucija. Sama neprimjerenost neke izjave nije dovoljna za kažnjavanje, ali sloboda govora ne može služiti kao opravdanje za pozive na ubi-janje. Nije svaka neprimjerena izjava kažnjiva, ali pozivanje na ubijanje ili gaženje ljudi nije prihvatljiva navijačka komunikacija.
U tom kontekstu ponovno podsjećamo na stajalište HHO-a o pozdravu „Za dom spremni”. Još smo 2013. istaknuli da taj pozdrav u simbolici ustaškog pokreta odgovara nacističkom poz-dravu „Sieg Heil”. Njegovu javnu uporabu trajno određuje povezanost s ustaškim režimom i NDH. Pozivanje na navodne starije korijene dokazan je povijesni falsifikat, a domoljubno značenje ne može izbrisati tu povijesnu činjenicu. Zato osuda zazivanja Hitlera i veličanja A-uschwitza mora biti praćena jednako jasnim odbacivanjem ustaškog nasljeđa. Politički i moralno nedosljedno je osuđivati nacističke simbole, a istodobno opravdavati pozdrav režima koji je provodio rasne zakone i masovne progone. Ponavljanjem na tribinama, koncertima ili političkim skupovima takav pozdrav ne postaje prihvatljiv. Njegovo prihvaćanje u javnom prostoru pridonosi ozračju u kojem se zastrašivanje drugih počinje smatrati dopuštenim.
Ponavljamo svoj stav o odbacivanju svake javne i službene upotrebe toga pozdrava, istodobno se protiveći oslanjanju na nove represivne zabrane kao rješenje društvenog problema. Ustra-jemo na obrazovanju, prevenciji, demokratskoj raspravi i jasnom ograđivanju državnih, vjer-skih, akademskih i sportskih institucija od svih koketiranja s ustaštvom. Proturječne institucionalne poruke u tom smislu stvaraju prostor za opravdavanje neprihvatljivog ponašanja. Ipak, takvo opredjeljenje za slobodu govora i prevenciju i dalje podrazumijeva odgovornost za kon-kretne prijetnje i poticanje nasilja prema važećim propisima.
Od policije i pravosuđa zahtijevamo pravodobno, razmjerno i jednako postupanje, uz utvrđivanje pojedinačne odgovornosti. Od klubova, Hrvatskog nogometnog saveza i organizatora utakmica tražimo djelotvorno suzbijanje nasilnog i diskriminatornog navijanja. Političke duž-nosnike i predstavnike sportskih institucija podsjećamo na naš raniji poziv da se od takvih ispada javno ograde i, kada se oni nastavljaju, napuste tribine. Njihova prisutnost i šutnja ne smiju služiti kao potvrda prihvatljivosti takvog ponašanja. Držimo da je ključ da navijači sami uvide kako trebaju odbaciti one koji privrženost klubu pretvaraju u opravdanje za mržnju.
Tek tada kada promjena dođe iznutra, osigurat ćemo da svaki čovjek na stadionu, ulici i bilo gdje u vlastitoj zemlji bude zaštićen od prijetnji i nasilja, bez obzira na identitet, kako žrtve, tako i počinitelja.
Izvor: HHO
Objavljeno 16. listopada 2026. Sva prava pridržana GIA.
