Znate li da od 21. do 25. rujna 2026. traje Međunarodni tjedan sreće na radnom mjestu, globalna inicijativa koja se održava u više od 55 zemalja i želi otvoriti razgovor o tome kako rad učiniti mjestom na kojem ljudi mogu dobro raditi, razvijati se i osjećati se dobro.
Prvi poslovni radio Poslovni FM donosi ekskluzivni razgovor dr. Saše Petra s Martinom Harapin Molc – predsjednicom Udruge za radnu sreću, predavačicom na Međunarodnoj akademiji radne sreće i prvom menadžericom radne sreće u Hrvatskoj. Razgovor otvara pitanje koje se često preskače kada govorimo o produktivnosti, rezultatima i poslovanju: kakav je osjećaj biti čovjek na svom radnom mjestu?
Što ako problem nije u tome što ljudi ne rade dovoljno, nego u tome što na posao dolaze s grčem u želucu? I što ako produktivnost ne raste kontrolom, pritiskom i strahom od pogreške, nego povjerenjem, dobrim odnosima, jasnim ciljevima i osjećajem da ono što radimo ima smisla? Može li se osoba smijati na poslu i istodobno biti produktivna.
Upravo tim pitanjima bavi se nova Poslovna špica, a razgovor na Poslovnom FM-u ide puno dalje od pitanja jesu li zaposlenici zadovoljni ili nezadovoljni.
Harapin Molc otvoreno govori o vlastitom iskustvu rada u toksičnom radnom okruženju i o tome kako je upravo iz tog iskustva nastala njezina odluka da se posveti radnoj sreći. Kako kaže, promatrala je kako toksični obrasci guše potencijale ljudi i timova te odlučila istraživati i graditi okruženja u kojima se ljudi osjećaju dobro, vole raditi, ne boje se ponedjeljka i žele dati najbolje od sebe.
Radna sreća nije luksuz, već imperativ svake organizacije, poruka je koja se provlači kroz cijeli razgovor.
No što zapravo znači biti sretan na poslu?
Ne znači sjediti osam sati, zabavljati se, ne raditi ništa i na kraju mjeseca primiti plaću. Ne znači ni da posao mora biti lagan, bez rokova, odgovornosti, pritisaka i stresnih situacija. Radna sreća, objašnjava Harapin Molc, način je na koji čovjek doživljava svoj posao i sebe u tom poslu – uključuje radno okruženje, odnose s ljudima, komunikaciju, osjećaj smisla i spoznaju da naš trud i doprinos netko vidi i prepoznaje.
I upravo tu razgovor postaje posebno zanimljiv menadžerima i poduzetnicima.
Jer zaposleniku nije dovoljno samo reći: „Imaš posao i plaću, što još želiš?”
Ljudi žele osjećaj pripadnosti. Žele da ih se čuje. Žele dati ideju, vidjeti rezultat svojeg rada i znati da njihov doprinos ima vrijednost. Harapin Molc upozorava da dugoročno nije dovoljno samo sjediti na radnom mjestu i izvršavati zadatke. Čovjek je socijalno biće i želi biti prihvaćen, primijećen i uključen.
Što ljude zapravo čini nesretnima?
Jedan od možda najzanimljivijih dijelova razgovora odnosi se na ono što zaposlenike čini nesretnima.
Intuitivno bismo mnogi prvo pomislili na plaću. No prema anketama koje je provodila Udruga za radnu sreću, plaća nije bila na vrhu popisa. Kao važniji izvori nezadovoljstva izdvojili su se međuljudski odnosi, loša komunikacija nadređenih i kolega te izostanak pohvale i priznanja. Jedno jednostavno „hvala” ili „ovo je bilo dobro” može, kaže Harapin Molc, otvoriti puno više prostora za motivaciju nego što menadžeri često pretpostavljaju.
To je posebno važno u vremenu kada mnoge organizacije na pad produktivnosti odgovaraju dodatnom kontrolom. Više kontrole. Više zabrana. Više praćenja.
A možda bi trebalo početi s drugačijim pitanjem: jesu li ljudima jasni ciljevi, imaju li osjećaj smisla, mogu li razgovarati s nadređenima i kolegama i imaju li dovoljno prostora za odgovornost i inicijativu?
Jer produktivnost nije isto što i broj sati provedenih u uredu. Kako ističe Harapin Molc, prava produktivnost kombinacija je fokusa, kvalitete, dobrih odluka i što manje nepotrebnog trošenja energije. Motiviran zaposlenik koji zna cilj i ima dobru komunikaciju može kvalitetno obaviti posao i za kraće vrijeme.
A što se događa kada se ljudi počnu bojati pogreške?
Urednik Saša Petar u razgovoru otvara još jedan važan problem – odnos prema pogreškama.
Tko radi, taj i griješi. No ako se svaka pogreška pretvara u „cirkus”, zaposlenici vrlo brzo nauče jednu jednostavnu lekciju: najsigurniji način da ne pogriješiš jest da ništa ne napraviš. Ne predlažeš poboljšanje. Ne upozoravaš na problem. Ne eksperimentiraš. Ne pitaš. Ne riskiraš. Radiš samo ono što ti je rečeno.
Takva organizacija možda izgleda uredno, ali teško može biti inovativna, razvojna i dugoročno uspješna.
Zato je radna sreća, prema riječima gošće Poslovne špice, proces koji zahtijeva stalno ulaganje – i menadžmenta i zaposlenika. Nije riječ o stanju koje jednom postignemo pa zauvijek traje. Odnos prema ljudima, komunikacija i način na koji reagiramo na pogreške svakodnevno grade ili narušavaju povjerenje.
Može li osmijeh biti poslovni alat?
Jedna od najupečatljivijih priča iz razgovora govori upravo o osmijehu.
Martina Harapin Molc prisjetila se kako je u jednoj tvrtki bila pozvana u ured direktora zato što se – smijala. U kulturi u kojoj se gotovo nitko nije smijao, njezin je osmijeh očito bio problem. Kasnije je shvatila da nema poslodavca koji joj može oduzeti osmijeh jer osmijeh, kaže, otvara vrata i olakšava komunikaciju.
Zvuči gotovo nevjerojatno, ali upravo zato ova priča otvara ozbiljno poslovno pitanje:
Zašto bismo osmijeh, dobru atmosferu i međuljudsku povezanost automatski suprotstavljali radu i rezultatima?
Pauza za kavu, kratki neformalni razgovor ili nekoliko minuta u kojima ljudi razmijene informacije nisu nužno gubitak vremena. I takvi trenuci mogu pomoći povezivanju ljudi. A zadovoljstvo zaposlenika ne ostaje unutar zidova tvrtke. Ono se prenosi i na klijente i kupce.
Zaposlenici su prva točka kontakta s korisnikom i svojevrsni ambasadori organizacije. Ako nisu zadovoljni, tvrdi Harapin Molc, korisnik će to osjetiti. Ako jesu, stvaraju se uvjeti za povjerenje, kvalitetniju komunikaciju i bolje korisničko iskustvo. „Povjerenje je valuta koja ne gubi na vrijednosti”, jedna je od poruka razgovora.
Ipak, sreća nije samo posao menadžera
Tu dolazimo do važne ravnoteže. Menadžer nije odgovoran za cjelokupnu osobnu sreću zaposlenika. Svatko nosi vlastitu odgovornost, vlastite okolnosti i vlastiti odnos prema sebi. Ali menadžer jest odgovoran za radno okruženje koje stvara.
Zato je radna sreća dvosmjerna ulica. Organizacija može stvoriti uvjete, ali i zaposlenik sudjeluje u izgradnji odnosa, komunikacije i atmosfere. Ljubaznost, zahvalnost, otvorenost i spremnost na suradnju nisu jednosmjerna obveza poslodavca.
I možda je upravo zato ovaj razgovor važan u tjednu posvećenom sreći na radnom mjestu. Ne zato da svi od ponedjeljka hodamo uredom s umjetnim osmijehom.Nego da se zapitamo kako se zapravo osjećamo tamo gdje provodimo velik dio svog života.
– Ne sretni, ono, da se stalno kao smijemo, nego istinski da se dobro osjećamo, kaže Harapin Molc. Jer ono što nosimo s posla često nosimo i kući – a dobro ili loše raspoloženje ne ostaje na vratima ureda.
Zato je možda pravo pitanje ovog Međunarodnog tjedna sreće na radnom mjestu jednostavno: Kakav je osjećaj biti na poslu u vašoj tvrtki?
I još važnije – što svatko od nas može napraviti da taj osjećaj bude malo bolji?
Jer radna sreća nije odsutnost problema, rokova, odgovornosti i teških dana. Ona je mogućnost da i u takvom poslu postoji smisao, poštovanje, povjerenje, dobra komunikacija i osjećaj da ono što radimo vrijedi.
A to je tema o kojoj vrijedi razgovarati – ne samo jedan tjedan u godini.
Poslušajte Poslovnu špicu s Martinom Harapin Molc na Poslovnom FM-u, kao i na svim našim podcast platformama.
Urednik: Saša Petar Foto: Darko Buković/PoslovniFM.
Objavljeno 23. rujna 2026. Sva prava pridržava Poslovna strana života – PoslovniFM.
