Kroz prvo programsko razdoblje EU, zajednička poljoprivredna politika je hrvatskim proizvođačima donijela dosta, a sredstva koja su dobili su povećavana kroz godine. U dohocima proizvođača potpore su dosegnule 50 posto njihovih ukupnih prihoda, što nije dobro, jer to znači da dio proizvođača živi od potpora. No, pokazuje se i to da nisu dovoljno snažni i konkurentni da proizvode plasiraju kako bi ostvarili pristojne dohotke. Znači, produktivnost je slaba, ocijenila je u razgovoru za Poslovni FM Zvjezdana Blažić, vlasnica i direktorica Geja savjetovanja, konzultantica za prehrambeni i poljoprivredni sektor.
Naši proizvođači su relativno mali, nemaju dovoljno znanja vezanog za tehnologije, a za što su potrebna velika sredstva. Poljoprivreda je danas digitalizirana, tehnološki napredna, pa kada se naši nađu na tržištu s takvim proizvođačima koji su u to ulagali, nije čudno da kasnimo, napominje Blažić.
Na upit urednice podcast emisije Ritam posla, Lidije Kiseljak, zašto se onda ne udružujemo, Blažić odgovara kako je EU poticala udruživanje, gdje mi gotovo nemamo rezultate. Postoje oko 20 proizvođačkih organizacija, no malo je onih koji imaju veći potencijal rasta. Drugi se baziraju na lokalna tržišta. Veći dio ponude ide na kratke lance, što nije loše, još uvijek se voli prodavati na tržnicama, manifestacijama, ali za kontinuirani plasman i proizvodnju u kanale kao što su trgovački lanci ili turistički kompleksi, malen je broj proizvođača koji mogu udovoljiti toj potražnji. Zato i imamo toliko uvoza, ustvrdila je Blažić, koja je u karijeri bila i predsjednica uprave Kraša i Badela 1862, pomoćnica ministra poljoprivrede, bila i još jest, suradnica na brojnim domaćim i inozemnim projektima. Cjelovitu emisiju poslušajte u nastavku ili preuzmite za kasnije slušanje.
– Teško je reći zašto se naši ljudi ne udružuju, zasigurno je riječ i o mentalitetu, iako je bilo studijskih putovanja, svi se dive kako je dobro vani posloženo, a u stvari je u Italiji ili Austriji sve u organizacijama, zadrugama, kooperativama… Po nekoliko tisuća proizvođača je udruženih, naši to vide, ali ne doživljavaju da bi to bilo dobro za njih. Zato se prodaje u kraćim lancima, gdje imaju svoje stalne otkupljivače, što je u redu, a tek nešto malo ide prema turističkim ili manjim trgovačkim lancima, a za više – potrebno je udruživanje, prisnažila je Blažić.
– U sljedećem petogodišnjem razdoblju bit će i novih sredstava. Istodobno, zahtjevi prema poljoprivrednim proizvođačima su veći, jer će morati imati više ekoloških dobrih proizvođačkih praksi, uvodi se uvjetovanost, nova metoda postrožene obrade tla, načini rada, eko sheme.. novosti ima puno i trebat će se prilagoditi. Sljedeća godina za poljoprivredne proizvođače neće biti laka, iskoristiti sredstva bi trebalo za razvoj, ne samo za potpore. Pritom proizvođačima treba i stručna pomoć kako bi kvalitetno mogli aplicirati za sredstva.
Na upit o problemu poljoprivrednog zamljišta, odgovara kako je to vječita tema te da je sada valjda 20-ti zakon u 30 godina s raznim promjenama i dopunama.
Odluka da podjelu, kriterije dodjele zemljišta imaju JLS, jedinice lokalne uprave i samouprave, nikako nije dobro rješenje. Naprosto jer to otvara puno pitanja, a i zbog činjenice da će moći ograničiti veličinu zemljišta na njihovom teritoriju, što može dovesti do problema za one koji imaju veće količine zemljišta, a već su ulagali u to zemljište i infrastrukturu i opremu vezanu za zemljište – od traktora, dronova do navodnjavanja… Neki su od njih dobili sredstva iz fondova ruralnog razvoja. Istodobno, ne možemo očekivati od svih lolaknih čelnika da mogu razumjeti što tržište traži. Imaju interes da udovolje svojim potencijalnim biračima, a to nema veze s potrebama tržišta. I sasvim je logično da neki načelnici i vijeća žele udovoljiti onima koji su za njih glasali. Sumnja se da je i to put za korupciju, jasno će Blažić. Dodaje i već sada imamo mala i rascjepkane zemljišta, najmanja u Europi!
Autorica: Lidija Kiseljak Foto: Darko Buković/PoslovniFM
Objavljeno 9. prosinca 2022. sva prava pridržava PoslovniFM.
