Hrvatski mirovinski fondovi po realnim prinosima među najboljima su u Europi
Od početka poslovanja, 2002. godine, obvezni mirovinski fondovi svojim su članovima uprihodili više od 30 milijardi kuna. Prvih 100 kuna uplaćenih u to vrijeme u obvezni mirovinski fond danas vrijedi više od 258 kuna, a prosječna vrijednost imovine po članu kreće se oko 130.000 kuna. Vrijednost ukupne imovine fondova drugog stupa još je u ožujku ove godine bila veća od 100 milijardi kuna, istaknula je za poslovniFM Dijana Bojčeta Markoja, direktorica Udruge društava za upravljanje mirovinskim fondovima i mirovinskih osiguravajućih društava (UMFO). Cjelovitu emisiju možete poslušati u nastavku ili preuzeti za kasnije slušanje.
U emisiji Osiguraj se, urednice i voditeljice Marijane Matković, istaknuto je da je u obveznim fondovima bilo više od 1,94 milijun osiguranika, pri čemu je čak 98 posto njih u fondovima B kategorije.
„Uvođenjem A, B i C kategorije fondova još 2014. godine cilj je bio da ljudi na taj način i sami mogu utjecati na svoje mirovine. Fondovi kategorije A, koja je najotvorenija i najviše se ulaže u dionice, podrazumijevaju i veći rizik, pa je ta kategorija fondova namijenjena najmlađim osiguranicima – onima koji su tek ušli u svijet rada, zato što je pred njima dugačak vremenski horizont tijekom kojega mogu ostvariti više prinose. Važno je istaknuti da su s novom reformom, koja se dogodila prošle godine, promijenjena pravila vezana uz učlanjenje u fond, pa ako se članovi ne odluče za izbor fonda i ne izaberu kategoriju fonda u kojem će štedjeti, automatski se raspoređuju u kategoriju A“, ističe Bojčeta Markoja. Dodaje da je zakonom propisana granica kada se obavezno prebacujemo u B ili C kategoriju, u kojima su ulaganja u dionice nešto manja i imovina je sigurnija, pa postoji zaštita za osiguranike koji su bliže mirovini.
Od početka rada pa do kraja ožujka prosječni prinos svih OMF-ova kategorije A iznosio je 7,51 posto, prinos kategorije B iznosio je 5,58 posto, a kategorije C 6,11 posto.
„Kad je riječ o otvorenim dobrovoljnim fondovima, njihova se imovina u ožujku kretala oko 4,416 milijarde kuna, dok su se godišnji prinosi od početka rada kretali između 3,32 posto i 10,46 posto. Moramo reći da prema OECD-ovom istraživanju hrvatski mirovinski fondovi spadaju u sam vrh po ostvarenim realnim prinosima u zemljama Europe i imaju bolji realni prosječni prinos od većine zemalja članica OECD-a, ali i ostalih zemalja, primjerice, austrijskih, belgijskih, kanadskih, nizozemskih ili švicarskih mirovinskih fondova“, ističe sugovornica.
U trećem stupu ima i beba
Račun u nekom od otvorenih dobrovoljnih mirovinskih fondova potkraj ožujka imalo je nešto više od 297 tisuća članova. Ta brojka polako raste, iako još uvijek sporo. No, bilježi se sve veći broj poslodavaca koji uplaćuju poticaje za tu vrstu štednje svojih radnika, kaže direktorica UMFO-a.
„Ako gledamo strukturu članova prema dobi i spolu, više se muškaraca odlučuje za taj oblik štednje. Posebno je zanimljivo istaknuti da u dobrovoljnim mirovinskim fondovima štede i osobe mlađe od 18 godina, ali i stariji od 85. Najmlađi članovi u otvorenim fondovima imaju oko 6 mjeseci, najstariji više od 85 godina, što ukazuje na to da je dio građana prepoznao ovu štednju kao atraktivnu. Kod najmlađih, vjerojatno su roditelji, djedovi i bake otvorili štednju, svjesni da, što je duži vremenski horizont štednje i prinosi su veći. No, zanimljivi su sugrađani koji su davno otišli u mirovinu, ali su nastavili štedjeti. Jedan od razloga može biti i to da je štednja nasljedna, pa to možda možemo objasniti time da štednju žele ostaviti svojim unucima“, kaže sugovornica.
Nažalost, većina ljudi o dodatnoj štednji za mirovinu ne počne razmišljati na vrijeme
Dodaje da se sve veći broj poslodavaca odlučuje nagrađivati zaposlenike kroz dobrovoljnu mirovinsku štednju. Za sve njih važno je znati da uplate do 500 kuna mjesečno, ili do 6.000 kuna godišnje po zaposleniku, mogu koristiti ka porezna olakšica, odnosno to im je porezno priznati rashod i umanjuje osnovicu poreza na dobit. Tako je bruto iznos uplate do 6.000 kuna godišnje po zaposleniku jednak neto uplati u odabrani dobrovoljni mirovinski fond, dok bi kod isplate tolikog povećanja plaće poslodavac morao osigurati gotovo dvostruki iznos.
Dobar omjer zarade i sigurnosti
„Poslodavci mogu za svoje zaposlenike uplaćivati kada i kako žele: godišnje, mjesečno, kvartalno, polugodišnje, mogu i mijenjati dinamiku i iznose kad žele. Mogu svim zaposlenicima uplaćivati isti iznos ili se on može definirati individualno. Sredstva uplaćena u fond vlasništvo su zaposlenika i ako poslodavac u nekom trenutku i prestane uplaćivati, zaposlenik ne gubi pravo na štednju te može samostalno nastaviti s uplatama. Sredstva u fondu su i nasljedna pa se u slučaju smrti zaposlenika isplaćuju jednokratno na račun nasljednika, a mirovina se može koristiti već s 55 godina, bez obzira je li zaposlenik za kojeg je poslodavac uplaćivao u radnom odnosu ili ne“, ističe sugovornica neke od prednosti dobrovoljne mirovinske štednje za poslodavce i same radnike. Pritom, dodaje, poslodavac štednju može uplaćivati na račun radnika u otvorenom fondu, bez obaveze da ulazi u ugovorni odnos s društvom za upravljanje radi osnivanja zatvorenog fonda, a nema ni dodatnih ugovornih troškova.
„Uz ostvareni prinos i državna poticajna sredstva od 15 posto na ukupne uplate po računu do 5.000 kuna, koja se ostvaruju jednako na iznos koji uplati poslodavac ili radnik, štednja u dobrovoljnim mirovinskim fondovima ili tzv. trećem stupu, pruža odličan omjer zarade i sigurnosti“, ističe sugovornica.
„To se posebno odnosi na male poslodavce, kod kojih su radnici često prijavljeni na minimalnu plaću, a s ovim izdvajanjima, za koja ne postoji obaveza, imate štednju koja može biti dobra nadopuna za dan kad radnik dođe do mirovine“, kaže sugovornica.
Nažalost, većina ljudi o dodatnoj štednji za mirovinu ne počne razmišljati na vrijeme. „Proveli smo nekoliko istraživanja, jedno na reprezentativnom uzorku na čitavoj populaciji, koje je pokazalo da veliki dio ljudi sigurnost traži u nekretninama. Slijedi štednja u bankama, zatim neki drugi oblici štednje, pa tek onda mirovinska štednja. Kod nas se počne razmišljati o mirovini tek s 40 godina, tada postajemo svjesniji da bi nešto oko toga trebalo poduzeti. Istraživanje među milenijalcima pokazalo je da su oni vrlo specifična grupa: Riječ je o izuzetno naprednoj i samosvjesnoj generaciji koja je svjesna da treba početi razmišljati o mirovini, ali i oni misle da je to daleka budućnost“, kaže direktorica UMFO-a.
