Medicinu osjećam kao poziv. Od malena sam okružen medicinom, jer tata je liječnik, a mene su uvijek zanimale prirodoslovne znanosti. Već u osnovnoj školi se pokazala želja, nekakva prva odluka, koja je samo kroz srednju školu dobila svoju potvrdu, a kasnije je sve išlo svojim tokom kroz fakultet. A i u slobodno vrijeme sam bio zaljubljen u forenzičke i medicinske serije, vidio i osjetio da to zaista ima smisla i ne žalim ni u jednom trenutku za svojim izborom, i zaista da se 100 puta rodim, vjerojatno bi opet isto odabrao, ocijenio je za poslovniFM Zlatan Orač, liječnik i specijalizant abdominalne kirurgije u Kliničkoj bolnici Dubrava.
Moj prvi osobni izvor nije bila abdominalna kirurgija! Vrtjela mi se tu plastična i rekonstruktivna te estetska kirurgija primarno, a u drugom segmentu su bile abdominalna kirurgija i traumatologija odnosno ortopedija, koja je sad jedna specijalizacija. Bio je natječaj za abdominalnog kirurga, prijavio sam se i zadovoljan sam, dobio sam i više nego sam očekivao, kazao je Orač u razgovoru sa Sandrom Kraljevićem, urednikom emisije Mislište.
Nama specijalizantima, nažalost zbog COVID pandemije i činjenice da je KB Dubrava COVID bolnica, specijalizacija pati, manje se bavimo svojom strukom, kirurškim zahvatima. S te, kirurške strane, u edukacijskom smislu mi smo u padu jer ipak za kirurgiju treba raditi manualno! Mislim kaže se kirurg, po meni kirurg ne operira rukama nego kirurg operira glavom, a ruke su mu samo alat, kazao je Orač, izrazivši nadu da će pandemija što prije završiti i da će se vratiti svakodnevnom obavljanju posla.
Svi kirurzi i pogotovo specijalizanti, ambiciozni su, žele raditi, a jedini način da uspiju u kirurgiji je da manualno rade, da se profiliraju na taj način da primjene teoriju u praksi. Svi kirurzi imaju iznimnu radnu etiku! Svi žele raditi, svi su baš nabrijani i zato mi se sviđa više taj, recimo sportski duh, reći će Orač.
Na upit kako se rješava stresa i je li naučio ne donositi posao kući, u glavi, Orač odgovara kako je i tu potrebno vrijeme, iskustvo. Na početku puno toga nosite sa sobom, vremenom steknete odgovornost, svjesni da morate postati samostalni u tom poslu i počnete, na neki način, samoinicijativno podsvjesno sami u sebi nalaziti način kako da to prevladate. Neke od osobina dobrog kirurga, uz naravno spretnost da se može snalaziti u malim prostorima, imati mirnu ruku itd, je i fizička izdržljivost, strpljenje i iznimna mogućnost ponovnog dizanja nakon nekog lošeg ishoda.
Bitan je i, nazovimo, to ego kirurga te radna etika, uz sposobnost logičkog razmišljanja i brzog donošenja odluke, ne ulaženje u neke prevelike dileme, jer ipak to se odnosi i na hitna stanja. To je zaista po meni ono najbitnije! To je jednostavno takav posao kojem se pristupa kao sportaš, kao s tom sportskom disciplinom i to zaista uspijeva! Kirurgija je, mi to znamo reći rudnik, treba raditi, treba konstantno raditi i raditi na sebi, fizički biti spreman, dovoljno odmoran. Treba dakle i fizički i psihički raditi na sebi, pratiti sve nove trendove, primjenjivati teoriju u praksu, vježbati doma ruke, apsolutno sve, smatra Orač.
U kirurgiji postoji ogromna hijerarhija! U medicini naravno, dapače uvijek postoji netko tko je stariji, tko je prije krenuo, tko je prije završio itd., uvijek postoji netko tko je stariji u smislu da uvijek netko postoji tko je iznad vas, naravno hijerarhijski na papiru i tko zna bolje od vas. Bitno je sebi priznati onoga tko zna bolje od vas, da zaista zna, pa nešto i naučiti iz toga jer time vi dobivate. S druge strane dobro je imati hijerarhiju, u medicini to mora postojati. Osobno vjerujem da upravo u kirurgiji, poslije vojske i vojne hijerarhije, vjerojatno vlada najveća hijerarhija, istaknuo je Orač. Uvijek je onaj stariji, iako on bio pola godine ispred vas, uvijek je stariji, a što se čovjek prije navikne na to međuljudski odnosi postanu puno bolji i puno lakše je raditi u takvom sustavu. Sustav je u kojem se radi o iznimno zahtjevnim načinima liječenja pacijenata i ono što je najbitnije, radi se ipak o ljudskom zdravlju, ljudskim životima, ne smije imati previše slobode. Zaista mora postojati ta hijerarhija i s time se apsolutno slažem, to mi zaista odgovara. Doći ujutro u 7:00, stati u vrstu i reći šefe što treba, ocijenio je Orač za poslovniFM.
Objavljeno 7. svibnja 2021. Sva prava pridržana ©poslovniFM
