Uvijek sam želio spojiti nespojivo, razmišljati izvan okvira i zacrtanih puteva, napraviti nešto novo. Možda biti prvi u nečemu mi je bilo uvijek super. Uspiješ što nitko dosad nije uspio. To je jako dobar osjećaj, jer ne radiš to samo radi posla. Nekome se to svidjelo, nekome je pomoglo. Navečer, kada ste sami sa sobom i u onih 5 minuta prije spavanja, kad se sjetite svega što radite i zašto radite, sretni ste i uz misao uspio sam u nečemu svom, istaknuo je u razgovoru za PoslovniFM Martin Lešković, vlasnik i osnivač umjetničkog studija The Art of Fun.
Martin, koji je spojio i dvije naizgled i zapravo dijametralno suprotne strane osobnih preferencija, u poduzetnički projekt je krenuo nakon što je bio profesionalni vojnik četiri godine.
Koncept slobodnih umjetničkih radionica Art of Fun počiva na neograničenoj slobodi kreacije. Zapravo ne postoje neki definirani oblici, ne postoje ni pravila, nego se u prvi plan stavlja osjećaj samog tvorca. I upravo takva vrsta umjetnosti – slikarstva, s pregrštom korištenja boja, najbliža je velikom broju ljudi koji nisu akademski slikari, koji nemamo nekakvo umetničko obrazovanje, istaknuo je Lešković.
Lešković je ilustrirao to oslobađanje naših unutarnjih ja primjerom gospodina koji je došao na radionicu netom nakon operacije koji je nakon svega kazao: ‘Vi ste meni uspjeli na tih sat vremena sakrit’ moju bol, nisam se ni sjetio da sam bio na operaciji, niti da mi išta vole”.
Ljudi nisu navikli na taj okoliš, na taj neuredni okoliš, ali na neki ipak lijepi okoliš. Zapravo, kada oni uđu u studio, oni stvarno definitivno ulaze u neki drugi svijet i to je zapravo taj benefit koji dobivaju – s jedne strane opuštanja, s druge zabave, a pritom, naravno, nešto i nauče o bojama, o miješanju boja, sad bilo to primjenjivo njima na svakodnevni život ili ne, naglašava Lešković.
Otkud interes za vojsku? zapitao je urednik podcasta Mislište Sandro Kraljević.
– Vojska je oduvijek bila moja velika ljubav, od malih nogu. Moj otac je bio hrvatski branitelj, jednim dijelom je od toga, drugim dijelom, vjerojatno, od raznih vojnih filmova koje smo gledali zajedno. Bio sam i stalno na avio mitinzima, tako da sam zavolio zrakoplovstvo od malih nogu, što se dalje prelilo zapravo i na odabir srednje škole, kasnije fakulteta. To je uvijek, uvijek bilo nešto što me zanimalo, što sam volio, što mi je donijelo velika prijateljstva, tako dobre i kvalitetne ljude i nešto što ne bi mijenjao “ni za što” čemu bi se, recimo, stvarno, evo, i uvijek vratio, iskreno će Lešković.
Kao najvrjednije lekcije ili učenja koje nosi iz vojske, Lešković nedvosmisleno odgovara kako je to u prvom redu disciplina. Iako, kaže, bilo je tu problema zbog kašnjenja i sličnih stvari. Druga bitna stvar je što te vojska nauči slušati i nauči komunikaciji sa osobama koje su ti bliske, ali i koje ti uopće ne moraju biti bliske. Treća bitna je stvar upoznavanje puno različitih karaktera i izvući nešto korisno od svakog od tih karaktera, primijeniti u svom trenutačnom poslovanju. Dok si na vojnom putu na kraju dana je uvijek izvući najbolje što se može izvući na svim razinama, pojašnjava Lešković.
Iako na prvu izgleda da radionice nemaju pravila, ipak pravila postoje, pogotovo, recimo u radionici gdje se koriste zračni pištolji. Tu su jako stroga pravila i načini upotrebe, jer nam je sigurnost na prvom mjestu kako se nitko ne bi ozlijedio. Stvaranje je slobodno, nekad to izgleda kaotično, ali je sve u najsigurnijoj mjeri, jer iskustvo slobodnog slikanja i slobode se ipak temelje na nekim općim pravilima. pojasnio je osnivač Art of Fun. Dodaje da ta pravila, kada su ljudi pod stresom ili ne znaju šta očekivati, ipak im pomognu da se oslobode.
Što se budućnosti tiče, Lešković navodi da je u procesu skaliranja businessa, u procesu projektiranja franšize putem koje bi se mogao model širiti najbrže.
