U redovni obrazovni sustav treba uvesti predmete i kolegije koji pripremaju za život, a društvo se treba istinski posvetiti financijskoj pismenosti novih generacija. Nadalje, trebalo bi birokratske prepreke svesti na minimum, osnažiti sustav mentorstva u polju interesa, omogućiti lakše dobivanje poticaja za dobre ideje. S obzirom na to da mi je krajnji cilj zdravstvena politika i pravna zaštita medicinskih sestara i tehničara – a to nije toliko razvijeno u smislu specijaliziranja oba ta specifična područja – za početak se pripremam tako što studiram i Pravo i Sestrinstvo, aktivno sudjelujem kao predavač na međunarodnim kongresima i trudim se upiti što više znanja. Što više o nečemu znam i što se više nečemu posvetim, manje me toga može iznenaditi. Mislim da je važno tražiti kvalitetne izvore znanja i što je više moguće angažirati se u području koje te zanima – to je ključ moje osobne pripreme, istaknuo je u razgovoru za Poslovni FM Petar Dukić, koji paralelno studira Pravo na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu i Sestrinstvo na Zdravstvenom veleučilištu u Zagrebu.
– Svoje profesionalne ciljeve u budućnosti smatram ostvarivima, upravo zbog potrebe našeg stanovništva za takvim oblikom i načinom poslovanja. Moj idealan posao i ono gdje se zbog svog obrazovanja i karaktera vidim, definitivno je zdravstvena politika, njeno reformiranje s posebnom pažnjom usmjerenom na pravnu zaštitu medicinskih sestara i tehničara. Naravno, postoje tu još neke ideje i planovi, npr. korporativno i kazneno pravo, ali o tome vjerujem više kroz vrijeme koje dolazi, ističe Petar koji je jasno definirao svoj cilj i kako do njega stići.
– Cilj je stvoriti temelje za buduće poslovanje barem u vidu činjeničnog znanja i širenja vidika, ostalo se stječe iskustvom. Razlog zašto sam upisao ova dva fakulteta je moja osobna vizija spajanja ta dva sektora i stjecanje podloge kredibiliteta za kasnije ostvarivanje krajnjeg cilja – bavljenje zdravstvenom politikom i pravnom zaštitom medicinskih sestara i tehničara, ponavlja Petar.
Na upit o trenutačnim mogućnostima za zapošljavanje mladih u Zagrebu, Petar odgovara kako je potreban pritom malo dublji i širi pogled na današnje standarde, ali i razumijevanje karaktera mlađih generacija.
– Mislim da posla svakako ima, većina stručnog kadra nam generalno nedostaje, ali ono što je kod mladih generacija i zapošljavanja drugačije od prethodnih generacija je neki stav da smo mobilni, da imamo vremena i da se nećemo predugo zadržavati negdje gdje nam ne odgovara. Prijašnje generacije su bile sretne kad su dobile posao i često su na istom radnom mjestu ostajali do mirovine, sada je to drugačije – mislim da to svakako ima veze i s trendom kasnijeg stvaranja obitelji što automatski pruža veću slobodu. Dakle, posla svakako ima, ali uvjeti većinom nisu adekvatni da bi svoje radnike zadržali i omogućili im financijski siguran život, naglašava.
Za sebe kaže da bi volio raditi posao koji će ga pripremiti i osposobiti za kasnije ostvarivanje vlastitog cilja. Svakako u pravnom sektoru, u korporativnim ili kaznenom pravu. Kasnije bih svakako htio otvoriti i neko svoje odvjetničko društvo, steći neki kredibilitet i onda uploviti u vode u zdravstvene politike. Ali od negdje treba početi, važno mi je samo da steknem dobre temelje i razvijem vještine za daljnju izgradnju karijere, ocjenjuje.
Studiranje uz rad i kako sve posložiti
Upitan o radu uz studiranje, Petar iskreno odgovara kako je načelno moguće, potrebno je posložiti prioritete i pronaći posao koji se psihičkom, fizičkom i vremenskom zahtjevnošću uklapa u sam proces i potrebe studiranja. No, i da osobno ne može organizirati vrijeme za rad uz studij jer mu je svaki dan zauzet obavezama na fakultetu od 7 ujutro do 9 navečer, ali svakako radi preko ljeta kada ima slobodnog vremena.
Osvrnuo se i na praksu koju odrađuje na sestrinstvu tijekom studiranja, no na pravu to još nije baš tako jasno definirano, ali sve je to u obliku neplaćene prakse, što smatra poražavajućim za nas kao društvo, pogotovo što se fond sati prakse za vrijeme srednje medicinske škole broji u nekoliko tisuća, a isto tako je i na fakultetu.
Nabraja i vještine koje smatra najvažnijima za uspješan početak karijere.
Definitivno upornost, snalažljivost, inovativnost, zainteresiranost, željnost znanja, realnost u postavljanju ciljeva, samokritičnost, disciplina i predanost – sve to naravno bez stvaranja prevelikog pritiska i usađivanja strahova u samog sebe.
A rad u malim startupovima i mikro i malim poduzećima je zasigurno prostor gdje bi mogao raditi.
Mislim da je to dobro, upravo zbog poželjnih vještina koje sam naveo u prethodnom pitanju, a ljudi koji se bave startupovima te vještine definitivno imaju; ako to nekim slučajem nije tako onda to nema smisla. Osobno bih radio u takvom okruženju ako vidim priliku za osobni rast i razvoj i mogućnost dugoročnog napretka, inače ne, naglašava.
Koji su poslovi ili industrije koje smatra najperspektivnijima u budućnosti?
Petar odgovara kako su to definitivno marketing i trgovina, osobito zbog sveprisutnih i dostupnih informacija na društvenim mrežama. Iz toga se grana pravo jer sve to netko treba štititi, ekonomija koja svakome mora osigurati njegov dio i ostali srodni poslovi. Svakako mislim da će doći do velikog razvitka zdravstva, barem u ovom tehnološkom aspektu s novim načinima liječenja, tu onda možemo ubrojiti i medicinu i neka tehnološka zanimanja.
Drži i da će umjetna inteligencija sigurno smanjiti, ako ne i potpuno ugasiti potrebu za ljudskim radom u određenim područjima. Primjerice prevodioci – zašto zaposliti prevoditelja koji, recimo, zna pet jezika, ako možemo besplatno prevesti nešto u sekundi i to na sve jezike svijeta? Svakako će promijeniti tržište rada, sada se to događa relativno polako i svi smo još rezervirani oko zamjene ljudskog rada tehnološkim, ali njenim razvitkom će se sigurno u jednom trenu dogoditi; isto kao što se, primjerice u tvornicama, davnih godina većina ljudskog rada u proizvodnji zamijenila robotima. Ne sumnjam da će i intelektualno zahtjevnija zanimanja biti u opasnosti od zamjene umjetnom inteligencijom. Naravno, ne sva zanimanja – u nekima smo još uvijek nezamjenjivi, ističe Petar.
Objektivno, nastavlja, svako zanimanje ima aspekte koji su zanimljivi, ali da mi kao hrvatsko društvo često zanemarujemo potencijale koje nam, primjerice, daje i sama geografija. Pokazujemo se dobri u turizmu, odlično – zašto ne potaknuti seoski turiram i revitalizirati predivne dijelove zemlje koji se već desetljećima gase? Kad bi tako gledali na stvari otvorilo bi se puno zanimljivih zanimanja, ali i prilika za rast i razvoj.
Vratili smo se na pitanja o poduzetništvu, samostalnom businessu, i vidi se u tom.
Da, htio bih osnovati svoje odvjetničko društvo i baviti se kaznenim i korporativnim pravom, a kasnije zdravstvenom politikom. Ipak to slijedi nakon diplome. A u mladim godinama pokretanje svog biznisa je izazov, posebno zbog manjka kredibiliteta, povjerenja i ozbiljnijeg shvaćanja i prihvaćanja starijih generacija koji teško prihvaćaju promjene i novitete. Mislim, kaže Petar, da se tu teže probiti i dokazati jer se rijetko i dobije prilika za dokazivanje. Što se tiče prednosti, to je definitivno vrijeme, ali i karakter mladih generacija koji većinom tvrdoglavo idu glavom kroz zid dok nešto ne uspiju, ako i ne uspiju okrenu se nečemu drugom i ostvare se tamo, drugačije smo „građeni“.
A je l’ bi on bio spreman riskirati i pokrenuti svoj posao, spremno odgovara: Naravno, sve u životu je rizik. Potrebne su sve već spomenute vještine i, naravno, početni kapital. Nakon početka samo nema odustajanja. Mislim da strah, osim onog zdravog i umjerenog, ne ide ruku pod ruku s vlastitim poslovanjem, ocjenjuje Petar.
Ovisno o pothvatu o kojem je riječ, ako je nešto novo i kreativno postoji mogućnost investitora u startupove i sl. pa je tu važnija kreativnost, ako je nešto što već postoji onda je važnija financijska sigurnost i podloga – svakako mislim da su podjednako važni i da teško ide jedno bez drugog, promišlja. Pritom, kažem, najvažnija podrška bi svakako bila podrška dobrog mentora i stručnjaka u području koje te zanima – tu vrstu podrške bih stavio na vrh. Ostale vrste podrške bih razgranao na privatnu (obitelj i prijatelji), poslovnu (partneri) i financijsku.
Još jednom naglašava potrebu da se u redovnom obrazovanju nađu programi o poduzetničkoj, poslovnoj i financijskoj pismenosti, jer danas je to u Hrvatskoj nažalost u obliku tečajeva i/ili izmišljenih smjerova na privatnim fakultetima. Bilo bi najbolje uvrstiti neki oblik takve pripreme u redovno obrazovanje pa da „Škola za život“ napokon postane smislen i potkrijepljen moto.
Uloga mentorstva je važna
Mentorska podrška u procesu pokretanja vlastitog biznisa je izuzetno važna. Možda će zvučati čudno, ali smatram da je važno imati mentora kojem se u nekim situacijama možemo bez straha suprotstaviti oko nekih ideja i prijedloga (to naravno mislim na pozitivan i dobronamjeran način s obje strane), tako imamo priliku usavršavati poslovnu asertivnost i naučiti kako predstaviti ideje u svakom okruženju.
Službeni i javni obrazovni sustav, kao takav, definitivno nedovoljno potiče mlade ljude na poduzetništvo i inovacije. Nažalost, bez privatnog angažmana nema niti novih znanja niti poticaja.
Na kraju razgovora Petar je iznio i što ga motivira u životu.
Najveći motivator mi je životno-financijska sigurnost i prilika da ne moram razmišljati baš o svakoj transakciji koju sam napravio u trenutku jer eto htio sam – to je iskrena motivacija na osobnoj razini. Što se tiče one druge, altruističke, motivacije – ona proizlazi iz želje i potrebe za pravom i pravnom zaštitom na razini pojedinca i zajednice, osobito zdravstvenih djelatnika jer sam i ja jedan od njih i imao sam priliku svjedočiti i osobno doživjeti svašta, iskreno će Petar.
U tom svjetlu se osvrnuo na budućnost mladih i mogućnosti, ocjenjujući da zasad nije svijetla, pogotovo zbog cijena nekretnina. Općenito imamo hrvatske plaće, a europske cijene. Glavna promjena koju želim vidjeti je da se mladi imaju priliku osamostaliti što prije, a ne da, kako istraživanja pokazuju, treba 37 godina rada s prosječnom plaćom za stan od 50 kvadrata.
Smatraš li da se mladi u Zagrebu dovoljno angažiraju na temama vezanim uz poduzetništvo i inovacije?
Ne, ali zato što nemaju priliku. Moram naglasiti da smo si za to i sami krivi jer još uvijek dosta mladih ljudi ne sudjeluje u političkom životu RH i prepuštamo se u ruke starijih generacija koje ne teže istinski onom napretku o kojemu se stalno govori. Kad se to promijeni, onda ima nade za mlade ljude u poduzetništvu, zaključio je razgovor za projekt TeenBiz Petar Dukić.
Projekt TeenBiz baziran je na razgovorima mladih s mladima o mladima i njihovim stavovima o poslu, studiranju i poduzetništvu u Zagrebu, s pitanjima koja obuhvaćaju različite aspekte života, zanimanja i ambicija mladih ljudi. Ti će njihovi odgovori pomoći u razumijevanju stavova i mišljenja mladih o njihovoj budućnosti, poslu, studiranju i poduzetništvu, te mogu pružiti uvid u to kako mladi u Zagrebu vide izazove i mogućnosti u tim područjima.
Razgovarala: Ema Buković Foto: Poslovni FM/Privatni arhiv
U Zagrebu 9. travnja 2025. Objavljeno u sklopu projekta TeenBiz Zagreb, kojeg podupire Grad Zagreb.
