Na stranici e-savjetovanja na kojoj se objavljuju nacrti zakona i drugih propisa i akata kako bi zainteresirana javnost mogla dati svoje mišljenje prije njihovog donošenja pojavio se i prijedlog Uredbe o praćenju i izvješćivanju o učincima pandemije koronavirusa i mjera za pomoć gospodarstvu.
Iako sam naziv poduzetnicima možda djeluje dosadno i za njih same nebitno u dijelu zainteresirane javnosti se oko ovog prijedloga već digla prilično velika buka. U članku 7. predložene uredbe uvodi se obaveza poreznicima na dobit izrade i predaje Financijskoj agenciji tromjesečnih financijskih izvještaja u roku 20 dana od proteka tromjesečja za koji se izvještaj odnosi. Što ovo konkretno znači za male i srednje poduzetnike? Znači dodatan posao, ili veći račun knjigovodstvenog servisa. U svakom slučaju znači novi trošak. Ako je s jedne strane trošak, s druge strane bi trebala biti korist. Koliko će biti koristi za male i srednje poduzetnike od ovog prikupljanja podataka, trebalo bi pitati predlagatelja uredbe. Moram priznati da meni trenutno ne pada na pamet nikakva korist.
Još jedna zanimljiva stvar u ovoj uredbi je činjenica da će strukturu, sadržaj i elektronički format za predaju izvještaja utvrditi Financijska agencija. Jedna agencija, bez obzira na to što joj je osnivač Republika Hrvatska, utvrđuje provedbene elemente uredbe. Dobro, ovome se možda i ne treba čuditi, ako znamo da kompletnim sustavom stanica za tehnički pregled uključujući i registraciju vozila upravlja privatna tvrtka – Centar za vozila Hrvatske.
Vratimo se još malo na prijedlog Uredbe i prekršajne odredbe. Prema sadašnjem prijedlogu novčana kazna za pravnu osobu je 20.000 kuna, a novčana kazna za odgovornu osobu u poduzeću je 5.000 kuna, ukoliko poduzeće ne preda izvještaj u propisanom roku. Uz sve što je proteklih godinu dana pogodilo poduzetnike – globalna pandemija, kompletna ili djelomična zatvaranja po djelatnostima, smanjenje javne potrošnje, izolacije i samoizolacije djelatnika i drugo ovaj prijedlog nije ništa drugo nego novi udar na poduzetnike i model da država kroz nove kazne i nove troškove poduzetnicima napuni proračun, ali i održi na životu jednu parafiskalnu organizaciju. Ovakvo prikupljanje podataka jednostavno nema nikakvu drugu korist, jer ozbiljan analitičar može bez problema, kroz podatke koje trenutno poduzetnici dostavljaju Poreznoj upravi, Financijskoj agenciji i drugim institucijama (HZZO, HZMO,…) na tromjesečnoj bazi raditi analitike iz kojih se može vidjeti učinak pandemije i mjera za pomoć gospodarstvu. Iz PDV obrazaca i JOPPD obrazaca mogu se izvući podaci o prometu, uvozu, izvozu, broju zaposlenih, prosječnoj bruto i neto plaći za tvrtku, djelatnost, regiju ili kompletnu RH, a po podacima o prijavi i odjavi djelatnika na zdravstveno i mirovinsko osiguranje mogu se pratiti kretanja povećanja / smanjenja broja djelatnika. I puno više od toga, ukoliko uključimo i podatke koje prikuplja Zavod za zapošljavanje, Hrvatska agencija za malo i srednje gospodarstvo i svi ostali.
Interesantno je to da ne možemo vidjeti koji su to pokazatelji koji će se pratiti prikupljanjem tromjesečnih financijskih izvješća, a ono što mogu pretpostaviti da oni nisu još niti definirani, jer sadržaj i format izvješća biti će definirani nakon donošenja Uredbe. Kada netko na određenoj rukovodećoj poziciji treba nekakve pokazatelje daje nalog svojim podređenima da prikupe točno određene podatke temeljem kojih će se moći izračunati pokazatelji. Ovdje, prema nekoliko članaka od kojih se sastoji ova uredba, vidimo da će se nešto prikupljati, kasnije ćemo vidjeti što, i na kraju kakve pokazatelje od toga možemo generirati. Ovo me ponovo vraća na razmišljanje kako je ovakva ili neka slična uredba potrebna iz samo dva razloga – kako bi se od kazni za nedostavljanje izvješća napunila prazna blagajna i kako bi se opravdalo postojanje jedne parafiskalne agencije.
Ono što poduzetnici, računovodstveni servisi i druga „zainteresirana javnost“ mogu napraviti je upisati svoje primjedbe na portalu e-savjetovanje. Trenutno je na prijedlogu oko 500 komentara što pokazuje da poduzetnici počinju shvaćati kako ovakve uredbe sa „dosadnim“ imenima utječu na njih i njihovo poslovanje. Nadam se da će do kraja savjetovanja broj biti višestruko veći.
