U današnjim uvjetima čini nam se da je trebalo uvoditi digitalizaciju jučer i da više nemamo taj luksuz koji se zove vrijeme. Sve strategije digitalizacije koje su bile zacrtane u strateškim planovima za period od tri do pet godina sada se moraju ostvariti ili inovirati u periodu od samo nekoliko dana ili par tjedana.
U vrijeme prije izbijanja krize izazvane novim koronavirusom, poslovanje i život općenito bili su ubrzani. Zapravo, iz sadašnje nam se perspektive čini da se naš cijeli život svakim danom sve više ubrzavao. Dinamika tog ubrzanja bila je predvidiva i po tome su se radili životni i poslovni planovi. Kompanije i države su u svojim planovima imali digitalizaciju kao strategiju za narednih pet i više godina.
Promatrajući mnoga poduzeća, institucije pa i državnu upravu, ubrzanje je evidentno i donijelo je na svjetlost dana rješenja koja su do jučer bila nezamisliva. Banke su se prebacile na online poslovanje jače nego ikada, institucije sada uglavnom funkcioniraju online, državna uprava sada može skoro sve bez papira, poslovanje mnogih poduzeća uglavnom funkcionira online. Ljudi u velikom broju slučajeva rade od kuće online, a na opće zaprepaštenje istraživanja pokazuju da rade više i efikasniji su nego u uredu. Medicina kao nezamisliva online djelatnost, odlično funkcionira preko aplikacija, a web prodaja kod nas, kao da se tek sada probudila.
Sve ovo izgleda kao scenarij nekog SF filma. Kao da smo skočili u neko buduće vrijeme gdje je sve lakše, a ne da proživljavamo jednu od nezapamćenih kriza: zdravstvenu, psihološku, ekonomsku, obiteljsku, osobnu i sl. Digitalno je postalo okosnica svega i dobilo je snagu ubrzanja procesa za koje se mislilo da ne mogu biti brži. Digitalizacija je postala način odnosa s kupcima, postala je glavni uvjet produktivnosti. Glavna vještina organizacija i osoba postala je preko noći fleksibilnost i agilnost kao jedinih karakteristika koje su obavezne za usklađenje sa stalnim promjenama ponašanja kupaca, koje se isto tako prilagođava nastaloj situaciji.
Do prije neki dan improvizacija i eksperimentiranje imali su negativnu konotaciju u poslovanju. Sada, to je postala osnova ponašanja na tržištu, osnova odnosa s kupcima, zaposlenicima, institucijama i drugim organizacijama, ali i obrnuto. To se održava na brzinu učenja i napretka više nego ikada ranije. Način i brzina na osnovu koje poduzeća uče danas i prilagođavaju se na novo nastalu situaciju utjecat će snažno na njihovo poslovanje u „novom sutra“. Iako obične krize, obično zahtijevaju usporavanje, pritajenje i čekanje, ova zahtjeva upravo obrnuto. Improvizaciju, eksperimentiranje, brzinu i fleksibilnost prema kupcima, dobavljačima, zaposlenicima, institucijama i tržištu općenito.
No, digitalizacija sama po sebi nije jamstvo uspjeha na novom normalnom tržištu. Postoji tu nekoliko slojeva o kojima ovisi uspjeh. Prvo tu je digitalna verzija uhodanog analognog proizvoda ili usluge, zatim postojeći proizvodi ili usluge poboljšani digitalnim rješenjima i treća kategorija potpuno nova digitalna rješenja. Pogađate, koja će poduzeća najbolje proći u ovoj digitalnom transformaciji ? Istraživanja 1] https://www.mckinsey.com/business-functions/mckinsey-digital/our-insights/digital-strategy-in-a-time-of-crisis# pokazuju upravo ona koje će ne prezajući pred rizikom i kratkim vremenom upotrijebiti sve kreativne alate da bi ponudili tržištu potpuno nova digitalna rješenja. Toliki iskorak iz poznatog zahtjeva hrabrost i fleksibilnost i promjene poslovnog modela, ali s druge strane postoji velika šansa da donosi kompletno nešto novo i inovativno i time osigurava konkurentnu digitalnu transformaciju.
Više tekstova autorica na www.fip.hr
Objavljeno 20. srpnja 2020.
