Magistar filozofije i teologije, novinar, veliki Poljičanin, simbol religijskog programa HRT-a i voditelj jedinstvenog podcasta Ekumena i etika u poslovanju, Augustin Bašić, već više od četiri desetljeća u javni prostor donosi teme dijaloga, etike, humanizma i odgovornog društva. U posebnom razgovoru za projekt Smisao življenja u zoni sjećanja, urednik Darko Buković razgovarao je s čovjekom koji je obilježio hrvatski medijski i javni prostor, ali i generacije gledatelja i slušatelja.
„Tjera me misao“, kaže Bašić na početku razgovora, „misao kao dar koji nam je dan, i koji nas obvezuje da tragamo – i horizontalno, i vertikalno, do onoga što čovjeka čini čovjekom.“ Ta potraga obilježila je cijeli njegov radni vijek: medijski, edukativni, društveni, ali i duboko osobni.
Ekumena kao most, etika kao uvjet društva
Bašić je desetljećima bio lice emisije Ekumena, jedinstvene televizijske platforme na kojoj su se susretale ideje, vjerske tradicije, filozofi, sociolozi i teolozi. U vremenu kada javni dijalog nije bio jednostavan, ta emisija je bila „otvoreni prozor“ pluralizma i međusobnog upoznavanja.
– Dijalog nije luksuz. On je temelj kulture mira, ističe Bašić. Ako ne tražimo ono što nas povezuje, nego samo ono što nas razdvaja, onda stvaramo prostor sukoba.
Danas, kaže, taj izazov možda je još veći. Percepcija je postala nova stvarnost, brza informacija zamijenila je dubinsko promišljanje, a digitalno okruženje potisnulo je razgovor.
– Ako je moja percepcija jedina istina, a vaša neka druga, kako ćemo se ikada susresti? Ne možemo graditi društvo samo na individualnim istinama. Moramo tražiti zajedničke vrijednosti, naglašava Bašić.
Institucije, moralna odgovornost i kriza autoriteta
Kada govori o institucionalnoj religiji, Bašić ne zaobilazi problematiku unutar Crkve i njezinog odnosa prema moralnosti, korupciji ili javnom prostoru.
– Ako se Crkva zatvara u monumentalni sindrom i komunicira kao nekadašnji Centralni komitet, propušta svoju temeljnu zadaću: biti moralni korektiv, smatra.
Dodaje i primjer pape Franje, koji je kršćane uključene u koruptivne radnje nazvao „smrdljivima“. Jasna, oštra i nužna poruka, kaže Bašić dodajući: Ne možeš propovijedati dobro, a primati mito.
Govori i o problemima poput pedofilije, netransparentnosti ili izostanka javne osude neetičnih ponašanja:
– Ako nema korektiva iznutra, tko će ostati odgovoran za čuvanje ljudskog dostojanstva?, zapitao se javno.
Bašić otvoreno govori o današnjem društvenom ozračju, obilježenom brzinom, senzacionalizmom i trivijalnošću.
– Nametnula se kultura smrti, kultura odbacivanja. Odvraćanje od dobra postalo je trend. A dobro zahtijeva napor, strpljenje i hrabrost.
Zato naglašava važnost osobne savjesti, nečega što naziva „unutarnjim moralnim glasom koji nam je usađen“.
– Savjest kaže: ovo je dobro, ovo nije. Ako izgubimo taj glas, izgubili smo i temelj zajedništva, naglašava.
Govoreći o osobama koje su oblikovale njegov put, Bašić se prisjeća moralnih autoriteta čija je riječ bila i ostala snažna:
– kardinal Franjo Kuharić, „koji je usred rata rekao čovjeku: ne ubij brata, ne pali njegovu kuću“
– muftija Ševko Omerbašić, „čija je poruka da tko spasi jedan život, spasio je cijeli svijet“
– don Ivan Grubišić i sociolog Ivan Markešić, „koji su iznutra pozivali Crkvu na istinsku katarzu“.
Njihovi glasovi, kaže Bašić, podsjećali su da je duhovnost istodobno i osobna i društvena obaveza.
Helsinški odbor i borba za dostojanstvo
Danas je Bašić predsjednik Hrvatskog helsinškog odbora, na čijem je čelu nastavio rad pokojnog Ive Zvonimira Čička.
– Naša je zadaća štititi ljudsko dostojanstvo. Bez toga nema ni demokracije, ni zdravog društva.
Upozorava, međutim, da je došlo vrijeme preispitivanja:
– Jesmo li izgubili svrhu ljudskih prava, jesu li se pretvorila u frazu? Pitanje je otvoreno – i važno.
Život je lijep. Ali težak.
Na pitanje je li pronašao istinu, Bašić odgovara bez zadrške:
– Želim živjeti, jer je život lijep. Težak je, ali što je alternativa?“
Dodaje i misao koju bi rekao sebi kao osamnaestogodišnjaku:
– Sve bih ponovio. Možda bih neke putove skratio, ali ne bih mijenjao trag koji ostaje iza mene.
U završetku citira Tina Ujevića: „Nisu tvoje misli samo tvoje. One u drugima žive.“
A baš to, ističe Bašić, smisao je cijelog njegova rada: „Ako u drugom čovjeku ostane bar jedna misao dobra, onda život ima smisao.“, istaknuo je na kraju razgovora u projektu Smisao življenja u zoni sjećanja.
Novi projekt pod nazivom „Smisao življenja u zoni sjećanja“ novi je serijal koji sačinjava dubinsku iskustvenu introspektivu značajnih osoba uz naše javnosti koji su ostavili svoj duhovno-znanstveno-vrijednosni trag, različitih profesija na ovim prostorima. Problematizirat će refleksije o životu, o univerzalnim vrijednostima – horizontima slobode, smislu življenja, o identitetu čovjekovog dostojanstva. Afirmirat će i poticati dijalog (ekumenski i međureligijski) i međugeneracijsku solidarnost te etičnost življenja i poslovanja. Jednom riječju propitivat će se i razmišljati o životu u ogledalu sjećanja.
To načelo lajtmotiv je niza sadržaja, koji priprema i uređuje Augustin Bašić na prvom multimedijskom portalu PoslovniFM, a kojeg financijski podržava Agencija za elektroničke medije, iz projekta Program poticanja novinarske izvrsnosti za 2025. godinu.
Objavljeno 29. studenoga 2025. Sva prava pridržana PoslovniFM.
