Poslušaj audio vijest!
Autor: Boris Živković, PoslovniFM
U Hrvatskoj je tijekom 2021. godine nastalo 1.766.560 tona komunalnog otpada, a gledamo li po stanovniku – u prosjeku smo svi stvorili po 454 kilograma, što je najveća vrijednost u posljednjih 25 godina.
U Ministarstvu gospodarstva i održivog razvoja koje je objavilo izvješće o komunalnom otpadu i stopi odvojenog prikupljanja otpada po gradovima za 2021. godinu, to povećanje dovode u vezu sa novim popisom stanovnika i smanjenim brojem stanovnika u odnosu na protekle godine. Što se, pak, odvojenog prikupljanja tiče, pomak i veću stopu u odnosu na godinu prije ostvarilo je 85 gradova, no tek je jedan više premašio ključni cilj – EU normom propisanu stopu od 50 posto odvojeno prikupljenog otpada.
Usporedbom brojki s onima iz 2020. zamjetan je i lagani pad stope kod nekih od najnaprednijih gradova, poput primjerice Krka koji je lani bio jedan od tek tri grada sa stopom iznad 50 posto. I kako god bilo, kružno gospodarstvo je tema koja je sveprisutna u javnom prostoru, no Hrvatska i dalje ima (pre)veliku stopu odlaganja u odnosu na ostale europske zemlje. I sad se postavlja pitanje zašto se kao društvo po tom pitanju tako sporo mijenjamo.
Pri samom smo dnu u EU po postupanju s otpadom i kružno gospodarstvo je u svakom slučaju velika prilika da unaprijedimo naše društvo, da se iz linearnog modela – “uzmi, potroši, baci” – prebacimo na kružni, u kojem se nastoji svemu naći neka vrsta ponovnog korištenja. To je u stvari važna sektorska provedba onog što se naziva održivi razvoj, a često se slabo razumije i koristi paušalno. Hrvatska ipak u tom pogledu bilježi pomake, posebno u nekim sredinama, no prosječno je to jako slabo te smo kao zemlja članica EU pri samom dnu po postupanju s otpadom. Hrvatska legislativa o otpadu je preopsežna. Loše političko kadroviranje rezultira sustavnim izbjegavanjem provedbe propisa o gospodarenju otpadom na razini lokalne samouprave.
U javnosti su već godinama stalno prisutni problemi u gospodarenju otpadom jer, na žalost, gospodarenje otpadom u Hrvatskoj češće je izvor loših nego dobrih vijesti. Osim kod nekoliko iznimaka, taj sektor uglavnom slabo funkcionira, razvio se veliki prostor za pogodovanja i korupciju raznih vrsta i o tome se često govori i piše. Slabosti s otpadom u velikoj mjeri su posljedica krivog pristupa usađenog u prve nacionalne dokumente o gospodarenju otpadom u Hrvatskoj, a to su Strategija gospodarenja otpadom iz 2005. i Plan gospodarenja otpadom iz 2007. godine.
Tamo je odvojeno prikupljanje i recikliranje otpada svedeno na manje od deset posto, a kao glavno rješenje je navedena mehaničko-biološka obrada nerazvrstanog otpada, odnosno smeća, s usmjerenjem prema proizvodnji goriva iz otpada. Takav pristup je velikoj većini jedinica lokalnih samouprava bio dovoljan signal da po pitanju otpada ne čine ništa, nego čekaju da im država izgradi njihov područni centar za gospodarenje otpadom u kojima će po tadašnjim navodima sve biti riješeno kvalitetno i jeftino. Naša legislativa je preopsežna i nepotrebno zadire u razne provedbe i mnoge detalje umjesto da inzistira na ciljevima gospodarenja otpadom. Puno je nelogičnosti, puno odredbi koje dozvoljavaju proizvoljno tumačenje te time koče poželjan razvoj sustava.
Vjeran Piršić, ekološki aktivist i predsjednik udruge Eko Kvarner, ističe kako postupanje s otpadom treba shvatiti kao civilizacijski iskorak lokalne zajednice, a ne kao tehnički problem komunalca. “Da bi se u tome uspjelo doslovno se prije svega mora promijeniti čovjek. Također, s tehničke strane projekte s otpadom trebaju voditi najsposobniji kadrovi. Ključ neuspjeha u gospodarenju otpadom je negativna selekcija kadrova”, smatra Vjeran Piršić, “a kadrovi i edukacija su ključ uspjeha”.
“Ovo s kadrovima je možda i ključ uspjeha jer ne zaboravimo da u mnogim općinama diljem Hrvatske stvari funkcioniraju po sistemu da ako netko nije dobar za posao po stranačkoj liniji zaposliš ga ili u turizmu ili kao direktora komunalca s još par infantilnih nećaka. Dakle, držim da je ključ neuspjeha mnogih općina upravo negativna selekcija kadrova”, smatra Piršić.
“Uglavnom, razvrstavanje otpada shvatiti kao društveni projekt. Poanta je u edukaciji. Mi moramo postaviti društvenu svijest ka individualnoj odgovornosti, prema našem jedinom planetu, a mislim da u toj misiji nije zabranjeno koristiti i religiju u interakciji s ekologijom upravo da bismo razvili društvenu svijest. Ključno za uspjeh na početku, dakle, nije isključivo tehnički problem, već civilizacijski iskorak zajednice i opsežna edukacija, zaključio je Vjeran Piršić.
Objavljeno 1. veljače 2023. u sklopu projekta Recikliraj!
