Trema. Prvi put sudjelujem u jednom podcastu i normalno je da je imam. Uvijek kažem da postoje dvije vrste treme – pozitivna i negativna. Imam i jednu i drugu. Ona pozitivna zbog činjenice da sam uzbuđen zbog razgovora, što sam gost podcasta, što ćemo otvoriti cijeli svijet, drži me jako fokusiranog na sadržaj. To o čemu ćemo pričati drži me prisutnim, da vidim, čujem, da razumijem pitanja. Dakle ta pozitivna trema nekako otvori i dodatno pojača i fokus i čulno opažanje te doživljavanje, kako smo to zvali na akademiji. A i ovu negativnu tu vidim jer možda viri kroz neke pukotine, ona bi me malo ‘zaštopala’, nešto saplela, pojačala fokus na mene, pa da zablokiram ili da se uopće nisam usudio doć’ i pojaviti u PoslovniFM studiju. Ali s njom sam naučio i znam upravljati. U većini slučajeva sam dobar u tome i onda sam vidio da te sve stvari pomažu meni, pa sam ih poželio dijeliti i s drugima, istaknuo je u razgovoru za PoslovniFM, Rade Radolović, glumac, ali i trener javnog nastupa.
Podsjetivši da su se njih dvojica upoznali preko LinkedIN-a te da je prvi glumac koji gostuje u podcastu Medijator, urednik podcasta Srđan Šimac ocijenio je da je imati tremu – ljudski. Trema možda ima i većeg neprijatelja, a to je skrivanje treme, utvrdio je.
Imati tremu je ljudski i prirodno, zapravo je to istina o nama, dopunio je Radolović. Cjelovit, vrlo informativan, autentičan i inspirativan razgovor poslušajte u streamu prvog poslovnog radija PoslovniFM, na podcast platformama Mixcloud i Spotify (u nastavku izravno linkovi) ili preuzmite za kasnije slušanje, kad god želite.
– Gluma je, možda nekome, naravno u percepciji, neka vrsta laži i obmane. Međutim, profesionalnu glumu najbolje je opisao glumac Ljuba Tadić: ‘gluma nije laganje, gluma je traganje za istinom’.
– Volim čitati Jorge Bucaya. On jednostavno govori o unutarnjim bogatstvima – od šarma ozbiljnosti do glumstvenosti, kaže Radolović. Dodaje da ga prve uspomene na glumu i maštu vraćaju u djetinjstvo i baku koja im je pričala priče i čitala pripovijetke. Nešto bi dodala, interpetativno, znači promijenila bi glas i tu je bila neka naznaka da glumi, ne oblikuje sebe u nešto drugo. Druga uspomena je djetinjstvo i trenutak kada je Borko Perić, glumac, pozvao ekipu djece da se ‘igraju’ u studiju Istarskog kazališta u Puli.
Život jest svojevrsna pozornica, ustvrdili su Radolović i Šimac. Život u kojem mi negdje nakon što odrastemo, odjedanput, stavimo cijelu paletu maski na svoja lica i nesvjesno igramo razne uloge – profesionalne, odrasle, obiteljske, susjedske. Kako gledate da to?, zapitao je Šimac.
– Paradoks glume je da gluma i oslobađa, ali stvara neki umor. Mi svu tu glumu, kazališnu, trebamo poprirodit, shvatit tu ulogu i sebe pozicionirati u toj ulozi, da nam ona ne predstavlja napor, da ne glumim nešto što ne znam, što mi nije prirodno, što meni ne paše. I sve upute koje dobijemo od redatelja i od kolega mi trebamo sprovesti kroz sebe i opriroditi, znači što bolje se upoznati s ulogom kako bismo se što komotnije mogli kretati kroz tu ulogu. Nazvao bih to više prilagodbom okolnostima, kaže Radolović.
Na urednikov upit osvrnuo se i na radionice koje je pokrenuo kako bi svoje vještine, glumačka znanja, koji se uvelike odnose na komunikaciju, iskoristio da bi pomogao drugim ljudima.
– Upoznajem ljude sa svim tim tehnikama i alatima te vježbama, što im omogućuje da ne samo kroz savjet nego kroz vježbu to i primjene, naglašava.
Educiramo ljude da u svojoj komunikaciji, u odnosu budu autentični. To je onda uspjeh, istaknuo je na kraju razgovora za PoslovniFM Rade Radolović. Svijest o drugima jako puno pomaže i u prevladavanju treme i u neživljavanju toga kao neki preveliki atak na našu autentičnost.
Urednik i voditelj: Srđan Šimac Foto: Darko Buković/PoslovniFM
Objavljeno 11. listopada 2024. Sva prava pridržana PoslovniFM.