Od 141.300 trgovačkih društava, poduzeća, koja su kao obveznici poreza na dobit („realni sektor“) javno objavila financijska izvješća za 2020., svaki sedmi ili 20,7 tisuća njih je, u dodatnim podacima, iskazalo da su dio svojih prihoda ostvarili na inozemnim tržištima. Radi se od 14,7 % ukupnog broja poduzeća, a takav udjel izvoznika nije se značajnije mijenjao u svih pet promatranih godina (2016. – 2020.), razdoblju koje je obuhvaćeno ovom analizom.
Izvoz ostvaren u 2020. iznosio je 141 milijardu kuna, što predstavlja 18,9 % od ukupno 744,4 milijarde kuna ukupnih prihoda poduzetnika. Analiza je pokazala da se i taj postotak udjela izvoza u ukupnim prihodima nije značajnije mijenjao u petogodišnjem razdoblju, odnosno iznos izvoza varirao je proporcionalno promjenama vrijednosti ukupnih prihoda. U 2020., zbog krize, došlo je do značajne promjene u odnosima poduzeća koja posluju s dobiti i gubitkom. Zbirno za sva poduzeća u Hrvatskoj, u 2019., kao i nekoliko godina ranije, taj je odnos iznosio 67 naprama 33, a godinu kasnije 59 naprama 41.Izdvojeno promatrajući izvoznike, odnos koji je za 2019. iznosio 85 naprama 15 posto, u 2020. pao je na 80 naprama 20, što je značajno bolje od zbirnog podataka za RH, a izuzetno bolje od podataka za neizvoznike (2019. 63 naprama 37, odnosno 2020. 55 naprama 45).
U zahtjevnim okolnostima (dobu kaosa), fleksibilne, inovativne i agilne kompanije sposobne su brzo iskoristiti prilike i prevenirati prijetnje uočene iz okruženja.
Kada to svedemo u okvire hrvatskog gospodarstva, i tražimo dokaze izvrsnosti koristeći javno dostupne podatke i tehnike i alate iz područja ekonomske analitike, ističu se tri ključna:
- Kako se poduzeća odnose prema temeljnoj sastavnici intelektualnog kapitala, ljudskom kapitalu, odnosno koliko ulažu u zadovoljstvo, motiviranost i kompetentnost svojih radnika (plaće, ostali troškovi rada, edukacija; trendovi njihovih ukupnih i prosječnih vrijednosti u duljim vremenskim razdobljima, u usporedbi s odabranim i referentnim vrijednostima),
- Koliko poduzeća ulažu u dugotrajnu materijalnu i nematerijalnu imovinu, koja ih održava sposobnima da kontinuirano provode neke od postupaka i procesa strateškog restrukturiranja (istraživanja, razvoj novih poslovnih modela, proširenje portfelja proizvoda i usluga, povećanje i modernizacija proizvodnih i drugih radnih kapaciteta, digitalizacija …), a da pri tome iskazuje ekonomski razum, poštujući zlatno pravilo bilance i pravilo financijske poluge,
- Uspijevaju li, i u kojoj mjeri, svoju konkurentnost potvrditi na međunarodnom tržištu, osvajati nova tržišta prodaje i nabave, ostvarivati prihode od prodaje i optimizirati troškove nabave, i tako minimalizirati rizike koji proizlaze iz djelovanja samo na malom i nisko potentnom lokalnom tržištu.
Analizirali smo stoga prihode hrvatskih poduzetnika od izvoza.
Od 950 tisuća zaposlenih među poduzetnicima prošle godine, 481,2 tisuće ili 50,7 % zaposleno je poduzećima koja izvoze. U odnosu na 2019., kod izvoznika je kao i kod ostalih, taj broj smanjen za 2,5 % (za 13,3 tisuće). U 2020. prihodi izvoznika pali su za 34,8 milijardi kuna ili 7 % u odnosu na 2019. (515,1 – 480, milijardi kuna). I ta negativna promjena identična je ostalim poduzećima, pad od 21,3 milijardi kuna (285,4 – 264,1), također iznosi 7,0 %. U padu neto dobiti 2020. – 2019., koja je zbirno za sva poduzeća RH iznosio 10 milijardi kuna, izvoznici su sudjelovali sa 7,4 a ostali sa 2,6 milijardi kuna.
Kako u „dobroj“ 2019., tako i u kriznoj 2020., neto marža profita izvoznika bila je za 1,5 postotnih poena viša, a što potvrđuju i vrijednosti DuPont pokazatelja rentabilnosti glavnice i imovine. U zadnje 3 godine promatranja, za izvoznike je kontinuirano 2x veći u odnosu na ostale (2018. 9,5 % – 4,5 %, 2019. 9,2% – 4,5%, 2020. 6,0% – 3,2%).
Poslovanje s inozemstvom daje veću sigurnost kada su u pitanju rizici iz područja likvidnosti. Svi klasični pokazatelji likvidnosti imaju značajno bolje vrijednosti, a „pomoćni“ indeks kvalitete prodaje (odnos prihoda od prodaje i stanja kratkoročnih potraživanja od kupaca na kraju razdoblja) to dodatno potvrđuje. Vrijednost tog pokazatelja u zadnje se tri godine kreće u rasponu 12,7% – 13,4%, dok je kod onih koji posluju samo na domaćem tržištu negativno veći (za 5 postotnih poena), u rasponu od 16,9% – 18,3%.
Iz perspektive zaduženosti, performanse izvoznika su neusporedivo bolje u odnosu na one koji posluju samo na domaćem tržištu. Odnos financiranja iz vlastitih i vanjskih izvora je u zadnje 2 godine (2020. 48 naprama 52) je gotovo u razini referentne vrijednosti za društva kapitala (50 naprama 50), dok se ostali samo u jednoj četvrtini financiraju iz vlastitih a tri četvrtine su vanjski izvori. Izvoznici svoj neto financijski dug (kratkoročne i dugoročne obveze prema financijskim institucijama umanjene za stanje novca na računima i u blagajni) već 2 godine mogu podmiriti s jednom EBITDA, dok ostalima za to treba 5 EBITDA.
Promatrajući prema veličina poduzeća, u 2020. 78 % (304 od 390) velikih imalo je registrirane prihode od izvoza, 66 % srednje velikih (1.079 od 1.637), 42 % malih (5.331 od 12.768) i 11,1 % mikro (13.999 od 126.219). Veliki zbirni udio prihoda od izvoza velikih i srednje u odnosu na značajno manji malih i mikro treba promatrati imajući u vidu da segment većih djeluje direktno prema inozemnim tržištima, dok je kod malih i mikro dio prihoda koji se odnose na izvoz prikriven zbog toga što ga ostvaruju indirektno, kroz suradnju i posredništvo većih.
Više od 50 % ukupnog izvoza za 2020. ostvarila su poduzeća iz sektora prerađivačke industrije. Udio prihoda od izvoza u ukupnim prihodima poduzeća iz prerađivačke industrije za 2020. iznosi 39,9 % i blago je poboljšan (za nešto manje od jednog postotnog poena) u odnosu na 2019. (39,1 %). U sektoru prijevoza i skladištenja udio izvoza u ukupnim prihodima za 2020. iznosi 29 %, i logično okolnostima iz okruženja, za 2,2 postotna poena je manji u odnosu na 2019. Sektori „telekomunikacije i IT“ i „stručne, znanstvene i tehničke djelatnosti“ drže se na razini 20 % prihoda od izvoza, a sektor „poljoprivreda, šumarstvo i ribarstvo“ povećao je udio izvoza iz 2019. 14,6 %, za 3,2 postotna poena za 2020. (17,8 %). Iz dobro poznatih razloga, sasvim očekivano, sektor „smještaja, pripreme i usluživanja hrane“ u 2020. je zabilježio je značajan pad udjela prihoda od izvoza, za 10,1 postotni poen, s 23,1 % za 2019. na 13,0 %.
I pri samom kraju analize, kao jedna mala provokacija vezana na „pričam ti priču“ o gospodarskoj strategiji Lijepe naše, pregled „top“ grupa izvoznih djelatnosti s najvećim udjelima izvoza u prihodima), koji su prethodno izdvojeni kao neto izvoznici (vrijednost prihoda od izvoza veći od uvoza), te rangirani prema udjelu prihoda od izvoza u ukupnim prihodima.
Autor: Nikola Nikšić
Objavljeno 20. prosinca 2021. Sva prava pridržana
