U današnjem stanju hrvatske ekonomije svjedoci smo žaljenja na odlazak sjajnih radnika. Malo toga je toliko destruktivno kao činjenica da dobar radnik svojevoljno napušta radno mjesto. Neki trbuhom za kruhom odlaze zbog novca, neki zbog želje za životom u uređenim sustavima, a neki pak posao napuštaju zbog svojih voditelja. Situacija je pomalo ironična, jer voditelji rijetko kad razumiju da dobri radnici napuštaju radno mjesto kako bi promijenili – voditelja!
Be yourself – everybody else is already taken kaže poznata uzrečica Oscara Wildea. Stalno slušamo o tome da trebamo „biti svoji“ i autentični u svemu što radimo, no je li to stvarno moguće? Je li prihvatljivo da se u svakom trenutku svog života ponašamo baš onako kako bismo htjeli, jer smo „to mi“? Koliko god da bismo na našem radnom mjestu možda i htjeli biti svoji, činjenica jest da uvijek postoje neka poslovna pravila i procedure koje trebamo poštivati i slijediti, a koja nas onemogućuju da radimo ono što bismo htjeli. Kako, onda, uspostaviti ravnotežu? Odgovor na to pitanje i nije baš jednostavan.
