Razloga za izlazak iz biznisa je puno – od umirovljenja, zdravlja, razvoda, preko odlaska iz zemlje, zasićenja, umora ili jednostavno nedostatka motivacije za daljnje vođenje tvrtke odnosno poslovanja te činjenice da nema ni nasljednika, nema zainteresiranih nasljednika koji bi to poslovanje nastavili. Statistika govori kako je najveći broj tvrtki čiji su vlasnici 55 plus godina, njih više od 80 posto pokrenuto u ranim 90-im godinama. Dakle, riječ je o kompanijama koje su preživjele, posluju, imaju vlasnike koji su sad pred odlukama što dalje. Hrvatska kao mlada ekonomija nije otpočetka postavila priču da se pri osnivanju razmišlja i o izlaznoj strategiji firme, nego se vodilo računa kako preživjeti do sutra, pa ćemo onda razmišljati o prekosutra, itd. Takva su bila vremena. Nažalost, mnogo kompanija danas nije spremno za te i takve promjene, a tržište još uvijek ima i različite predrasude o preuzimanju postojećih poslovnih subjekata, koji su dijelom uzrok neznanju, a dijelom uzrok treba tražiti i u cijeloj situaciji u državi, pravnoj nesigurnosti, potencijalnim dugotrajnim pravnim sporovima i sl., istaknuo je u razgovoru za PoslovniFM Nikola Oršanić, vlasnik i osnivač Consultariuma za poslovno posredovanje i savjetovanje pri kupoprodaji mikro i malih tvrtki.
– Pretpostavimo li da pojedina tvrtka ima potencijala, druga ključna riječ je zapravo rizik. Kupci procjenjuju koliki je rizik preuzeti postojeći biznis ili sami stvarati. Načelno pravilo je da je povoljnije i pametnije te manje rizično preuzeti neki postojeći uhodan biznis. Međutim, znanje o tome još uvijek nije dovoljno široko u Hrvatskoj, istaknuo je Oršanić dodajući uz smiješak kako je uvijek pravo vrijeme za razmišljanja o izlazu i eventualnoj prodaji biznisa. Dosta je i poduzetnika koji su toliko odgađali odluku o svom exitu, izlasku iz biznisa, pri čemu je došao trenutak kad biznis više nema prodajne vrijednosti – dakle, nije ni loš ni dobar, jednostavno nema prodajne vrijednosti.
Na upit Darka Bukovića, urednika emisije Vrijeme je za gospodarstvo, Oršanić je pojasnio kako se pod biznis transferom ili prijenosom poslovanja, krije termin koji pokriva poslovanje vlasnika koji, vlasnički i najčešće upravljački, izlazi iz svog posla. Zašto prijenos poslovanja, a ne prodaja? Zato što postoje različite tehnike izlaska, a taj široki termin upravo obuhvaća sve, s tezom da se poslovanje zadrži u kontinuitetu bez obzira tko bio vlasnik, uz djelomični izlazak, potpuni ili prelazak u neku treću formu. Cilj je ne izgubiti sva poznanstva, iskustva i znanja koje je taj biznis godinama stvarao i kad ga netko vlasnički i upravljački preuzme, ne da bi ga održavao, nego da ubrizga novu, svježu krv kako bi taj biznis ponovo rastao, pojasnio je Oršanić. Cjelovitu emisiju možete poslušati u nastavku ili preuzeti za kasnije slušanje.
– U Hrvatskoj je oko 17.000 kompanija s minimalno jednim zaposlenim, čiji su vlasnici danas preko 60 plus godina, s ukupno 180 tisuća zaposlenih. Kada pogledamo koliko je tu još obrta, ukupno je dakle oko 25 tisuća mikro i malih koji bi u ovom trenutku možda bili spremni razmišljati o prijenosu poslovanja. Kriza je vjerojatno povećala ovaj broj, koji je pretpandemijski. Da, to su tvrtke koje zbog godina vlasnika trebaju proći kroz proces prijenosa poslovanja, žele li ili ne, ali nažalost vrijeme ne radi za njih i jednostavno moraju doći ili se već nalaze u toj poziciji, pojasnio je Oršanić.
– Prijenos poslovanja je osjetljiva stvar. O tome se javno ne priča, jer je to tema o kojoj poduzetnici ne vole pričati zbog mogućih problema koje mogu imati. Poslovi se rade u diskreciji. Živimo u okruženju u kojem postoji i predrasuda ‘da to valja, ne bi se prodavalo’ ili ‘ako se prodaje, sigurno je u problemima’. Međutim, kada krenu priče i zaposlenici se pitaju što će promjena donijeti, što će se s njima dogoditi, ostat će bez posla…. i krenu razne ‘ćakule’. I nastaje više štete nego koristi, jer dođe glas i do dobavljača, koji se odmah pitaju a što je s nama. Sve to sluša i osluškuje i konkurencija, pa pritišće i sa svoje strane, pojasnio je Oršanić navodeći još jednom razloge zašto se takvi postupci vode i rade u punoj diskreciji.
Oršanić otklanja pojednostavljivanje postupka koji često čuje kako je riječ o prodaji kao i kad prodajete nekretninu ili pak auto.
– Nije ni slično. Tvrtka je živi organizam koji ima gomilu dijelova, sastavnica, puno varijabli i ogroman broj opcija što se sve s njima može. I ne samo dva obraza, prodavačev i kupčev, nego dvije velike emocije koje se sukobljavaju. Kad krenu pregovori jasno dajem do znanja da nisam konzultant i zastupnik niti jednog od njih, nego zastupam isključivo transakciju. Vodim proces, služim tome da emocije držim odvojene, jer se kao različiti polovi magneta u približavanju konstantno odbijaju. Svojevrstan sam medijator, poslovni medijator, pojasnio je Oršanić. Dodao je da govori o malim i mikro prodajama te da, naravno, kod većih se uključuje daleko veći broj različitih konzultanata s obje strane.
– Moje iskustvo govori da sa svakom godinom što je vlasnik stariji, biznis manje vrijedi i teže ga je prodati zato što je svaka godina života više veći rizik za potencijalnog kupca. Nekakav idealan scenario bi bio, potkrijepljen i pričom jednog mog klijenta koji je u kasnim 50-ima počeo o tome razmišljati, shvatio da od nasljednika neće biti ništa, angažirao me netom prije 60-tog rođendana i rekao – spremam u penziju sa 65, ako sa 65 krenem prodavati biznis koji je dosta oslonjen na mene od toga neće biti ništa; zato je moj plan prodati biznis i ostati kao voditelj prodaje, jer sam se spreman angažirati i odgojiti još novu mladu gardu. I to je jedan dobar scenarij, jer širi bazen kupaca. Dakle, tu je moguće da takav biznis kupi investitor koji i nije u tom biznisu, a moramo znati da su tu vrlo često vrlo specijalizirani biznisi koji su različite tehničke prirode, inženjerske, itd. Takav pristup priprema teren kako bi netko tko nije u djelatnosti, zapravo kupio vlasnički i upravljački uhodani biznis. I to bogato iskustvo dotadašnjeg vlasnika koje on još, idućih recimo tri, četiri, pet ili šest godina, spreman unositi u firmu je zapravo neprocjenjivo, smatra Oršanić.
Na opasku urednika Bukovića kako smo se vrlo lako odrekli seniora i mentorstva po svim razinama i djelatnostima, Oršanić dodaje da je to poražavajujće pogotovo u situaciji kada demografski stojimo jako loše.
U emisiji Oršanić detaljnije pojašnjava postupak, odnosno sve korake koje je potrebno napraviti tijekom postupka razgovora i dogovora o prijenosu poslovanja.
Emisija Vrijeme je za gospodarstvo: Nikola Oršanić, pretvorena je u tekst pomoću umjetne inteligencije, korištenjem platforme Beey tvrtke NEWTON Technologies Adria d.o.o., partnera prvog poslovnog radija PoslovniFM.
Objavljeno 8. travnja 2022. Sva prava pridržana ©poslovniFM