Ne možete sagledati sadašnjost, a kamoli kreirati budućnost, ako ne sagledate prošlost. Nema u svijetu države koja je uspješna, a da nema vlastite proizvodnje. A nama se nije dogodila propast industrije, nego smo dopustili njezino urušavanje. Često se spominje IT kao rješenje, ali on se implementira u sve druge industrije. Sam po sebi i sam za sebe ne može vući niti jedno gospodarstvo, jer nema baznu poziciju razvitka ako nemate industriju, ocijenio je za PoslovniFM dr. Ivan Miloloža, vlasnik i predsjednik uprave jedine hrvatske tvornice akumulatora Munja, ujedno prodekan na Fakultetu dentalne medicine i zdravstva u Osijeku.
Sa sjetom se prisjetio Žitnjaka, brojnih industrijskih kompleksa koji su tada na tom području djelovali, a gdje je od proizvodnje ostala uz Munju, još samo Elka.
– Nije moralo sve od proizvodnje propasti, ali se upravo to većinom dogodilo zbog pogrešne ekonomske politike, nedostatka strategije razvoja, nestručnih ljudi koji su bili na pozicijama. Podsjećam da je Hrvatska početkom 90-ih držala 36 posto industrijskih kapaciteta bivše države i imala veću postotno izvoznu bazu. Kad se raspadao globalno socijalizam, postoji podatak da je tada, 1992. Europska zajednica radeći analizu procijenila da se samo 4 zemlje po svom industrijskom kapacitetu i razini proizvodnje u tom trenutku mogu istog trenutka priključiti Europskoj uniji koja se stvarala – i to su bile Češka, Mađarska, Hrvatska i Slovenija, prisjetio se Miloloža.
– Mi smo pošto-poto htjeli otići iz socijalizma, da ne kažem komunizma jer naše, srednje generacije nisu baš osjetile komunizam, pošto-poto smo htjeli otići iz društvenog vlasništva i nekakve planske ekonomije u tržišnu ekonomiju. Čak smo sve to da bi postigli, uz samostalnost, platili ratom i krvlju, da bi nakon toga došli u poziciju da upravo prozivamo taj i takav sustav kojeg smo željeli. Željeli smo sustav tržišne ekonomije i privatnog poduzetnika, stvaratelja, a sada nam odjednom taj poduzetnik stvaratelj ne odgovara. Čim je nešto privatno ili poduzetnički, odmah kreću reakcije tipa ‘zašto država baš njemu’, ‘natječaj će dobiti privatna tvrtka’, ‘on je učinio da privatnik dobije posao’. Nitko od takvih protagonista, onih koji to izgovaraju, su u principu osobe koje nisu nikad radili nigdje u privatnom biznisu, nikad nisu sami sebi isplatili plaću, a kamoli nekome drugom, jer bi znali koliki je trud oko toga. Na žalost, kad vidite da vas ocjenjuju ljudi, u zadnje vrijeme zvani uhljebi, koji ne znaju ni natječaj ocijeniti niti pravilno pripremiti i provesti, jasno vam je zašto je to tako – kao da je poduzetnik postao državni neprijatelj broj jedan, a koji je tvorac sredstava temeljem kojih takva osoba dobije svoje plaće, pojasnio je Miloloža. Dometnuo je da je za jednog pojedinca na funkciji jednom ustvrdio da ne bi mogao biti ni šef portira u noćnoj službi na porti Munje, a kamoli obnašati odgovornu funkciju koju obnaša. Cjelovitu emisiju možete poslušati u nastavku ili preuzeti za kasnije slušanje.
Na podsjećanje Darka Bukovića, urednika emisije Vrijeme je za gospodarstvo, kako je doktorirao sa temom Strategija upravljanja poduzećima u krizi, Miloloža je uz smiješak odgovorio kako mi svi zapravo živimo permanentno krizu te da će, izgleda, iz krize izaći tek kad – umre.
– Naučili smo živjeti u krizi, mislim da od 1988. zapravo živimo u krizi, živimo u opusu različitih kriza. Najčešće se izvlačimo i dodatkom da je eto, u nekoliko puta bila i svjetska kriza, što nam je uvijek dobar alibi. A za sve moje promašaje nisu i ne mogu biti drugi krivi, smatra Miloloža. Dodaje da je doktorirao zapravo na svom životu, od 1987. je bio u Munji, prošao je i vrijeme Domovinskog rata u kojem je Munja radila bez stajanja, da bi bila privatizirana 1999, a nakon jednog stabilnijeg razdoblja, uslijedili su gubici svjetskih tržišta zbog geopolitičkih razloga, pa sad opet zbog Ukrajine koja im je bila bitno izvozno tržište. Zapravo, stalno radimo i upravljamo proizvodnjom u Munji u krizi, kazao ja Miloloža.
Na urednikovu tvrdnju kako nas je pandemija i kriza ponovo nagnala da smanjujemo logističke pravce i ponovo vraćamo svoju industriju i njezine segmente, Miloloža podsjeća da je 2013. godine Europa odnosno Europska unija, djelomično i Amerika, shvatila da samo jeftina radna snaga na dalekom istoku nije garancija razvitka i da će problem u budućnosti biti kad ta jeftina radna snaga jednog dana nauči ono što vi i kako radite. I od 2013. godine, pa godinu dvije kasnije krenuo je taj proces strategije povratka industrije u ‘staru’ Europu, utvrdio je Miloloža, dodajući da se krenulo u snaženje distributivno-logističkih centara. Mi, nažalost, nismo iskoristili more priliku, propustili smo trenutak. No, srećom, brojne su tvrtke i industrije koje su vidjele svoju šansu – od Rimca, Končara, Infobipa, brojnih IT kompanija, što je kod mladih poduzetnika jača samosvijest stvaranja, a nadati se da će ta samosvijest doći i do političara, dometnuo je prvi čovjek Munje.
– Poruka mladima koji razmišljaju krenuti u poduzetništvo jest da škola, obrazovanje i znanje nisu nikad bili bitniji nego danas. Znanje je uvijek bilo ono koje je vuklo, vuče i vući će naprijed. Moramo biti objektivni – morate imati i talent, poduzetnikom se ne može postati samo zato što ste odlučili biti poduzetnik, potrebna je ona kreativna, pokretačka crta koju imate u sebi. Imamo takve mlade, na nama s iskustvom je da potaknemo njihovu inicijativu. Zato je moja poruka – nemojte se bojati. Nije sramota pasti, sramota je ne dići se nakon pada. Nitko od nas nije postao poduzetnikom preko noći, nitko od nas nije postao stabilan a da nije imao padova. Potrebna je odlučnost i odvažnost, ali ipak je potreban talent. I vjera u zemlju, u okruženje. Nije sve tako crno kako bi se moglo shvatiti prateći medije. Zato – ostajte ovdje. Nigdje se ne može kao u vlastitoj zemlji uspjeti. Nigdje se bolje ne živi, ipak s manje rada, nego u Hrvatskoj, zaključio je uz smiješak razgovor za PoslovniFM Ivan Miloloža.
Objavljeno 18. ožujka 2022. Sva prava pridržana ©poslovniFM