S prvih stotinjak tisuća kuna kreditnih sredstava koje sam dobivao u nekoliko obroka 2014. godine kupio sam prve strojeve i započeo rad u poduzetničkom inkubatoru, prostoru koji je bio manji od 60 kvadratnih metara. To je bio jako mali prostor. Nisam imao ništa osim obiteljskog zamrzivača i jednog malog miksera, ali imao sam viziju, imao sam volju, želju da radim i 27 sati dnevno. Bio sam svjestan činjenice da put do uspjeha neće biti lagan, ali sam bio spreman na to. Smatram da svaki poduzetnik koji je na to spreman mora danas-sutra uspjeti, rekao je za poslovniFM Josip Knežević, vlasnik i direktor tvrtke Manna – pekarska industrija iz Donjeg Miholjca.
Emisiju Vrijeme je za gospodarstvo donosi HEP.
Da će biti pekar i imati vlastitu pekaru, Josip Knežević odlučio je još neposredno nakon završetka osnovne škole.
„Nakon završetka osnovne škole slučajno sam imao priliku biti u jednoj pekari, našoj lokalnoj, i kad sam došao doma, sjećam se, rekao sam mami i tati da ću biti pekar. A oni u čudu – šta pekar?! Da, želim biti pekar, to mi se sviđa, rekao sam, pa sam nacrtao na papir logotip pekare koju ću kad-tad imati i koja će se zvati Manna. Svima sam to pokazivao i govorio da ću biti jedan od najvećih proizvođača smrznutih pekarskih proizvoda, što je tada bila nepoznanica. Kakvi smrznuti pekarski proizvodi, postoje pečeni i to je to.
Nakon što sam završio srednju školu za pekara, radio sam po raznim pekarama, zavolio sam taj posao još više i trudio se da budem najbolji. No svoju tvrtku nisam mogao osnovati. Nitko iz mog okruženja nije bio niti poduzetnik niti obrtnik, mi smo živjeli u dosta teškoj obiteljskoj situaciji i svima je tada bilo jako čudno da bih ja mogao postati poduzetnik. Ali ja sam znao da se trebam truditi da bih taj posao savršeno naučio, da budem najbolji, i da čekam svoju priliku“, opisao je Knežević početke bavljenja pekarstvom u razgovoru s Darkom Bukovićem, urednikom emisije Vrijeme je za gospodarstvo.
Od 2003. do 2005./2006. godine Knežević je radio u nekoliko pekara, a 2007. godine smatrao je da je došlo vrijeme za osamostaljenje, za otvaranje vlastite pekare. Obilazio je banke tražeći kredite za svoj ulazak u svijet samostalnih poduzetnika, potrošio je, kako kaže, i vremena i novca, odustajao nekoliko puta…
„Najveća prepreka mi je bila to što nemam kapital, nemam hipoteku, nemam ništa. Svugdje ista priča: hipoteka, obrtna sredstva… A kod mene hipoteka – ništa, obrtna sredstva – nekoliko tisuća kuna, jedino što sam imao bila je žarka želja i vizija. Od 2011. se zapošljavam u Fami pekari, zbog čega sam zahvalan vlasnicima. I tako sam tek 2014. godine bio spreman postati poduzetnik, a i životna situacija mi je rekla sad il’ nikad“, opisao je Knežević poteškoće s kojima se godinama borio.
Uoči blagdana Velike Gospe, 14. kolovoza 2014. godine njegova višegodišnja vizija konačno se ostvarila. Osnovana je Manna, i Knežević je postao poduzetnik, prvi hrvatski proizvođač koji je spakirao kroasane u retail asortiman i ponudio trgovinama. U to vrijeme kroasane koje je kupac sam mogao ispeći imao je samo Ledo i prodavali su se jedino u većim trgovačkim centrima. Vlasnici malih trgovina koje je obilazio po Slavoniji čudom su se čudili – kakvi kroasani, kakvi jastučići s višnjom, s čokoladom? Tko će nama to kupovati?
„Dugo vremena je trebalo da me trgovci uopće puste. Kad je jedan trgovac, naš lokalni – danas radimo dobro, često ga spominjem – naručio prvih pet kartona, ja sam mislio da je naručio šleper robe. I to je trajalo godinu dana. Godinu dana radili smo obiteljski, nas nekoliko, a danas od obitelji sa mnom ne radi nitko. Nisu prepoznali taj moj put, moju viziju, otišli su svojim putem.
A ja sam nakon godinu i pol dana upoznao jednog krasnog čovjeka koji je odlučio posuditi mi novac i nagovorio me da se preselimo u ‘normalnu’ zgradu i da se ‘normalno’ opremimo. Preselili smo se u zgradu u kojoj smo i dandanas, a kad smo nabavili prvu hladnjaču, ogromnu – pet sa pet metara – mislili smo da je to nogometno igralište , opisao je Knežević širenje Manne.
Uskoro je i ta nova zgrada postala premalena. Danas zapošljava 30-tak ljudi, pa Manna mjesečno proizvede oko 40 tona kroasana i smrznutih proizvoda.
„To je oko tri do četiri milijuna komada mjesečno. Prve tri godine proizvodili smo mjesečno tisuću kilograma, a sada u samo pola smjene proizvedemo tonu i dvjesto kilograma“, kaže Knežević te ističe da je u Slavoniji izuzetno teško naći radnike.
„Nažalost, mnogi danas razmišljaju da odu u Njemačku i u neke druge zemlje. Imam sreću da su kod mene 80 posto zaposlenih – žene, a svi djelatnici su iz Donjeg Miholjca. Osim što želim biti jedan od vodećih, ja želim i da se radnici zadrže kod mene, da ljudi koji rade sa mnom budu sa mnom i za pet i za deset godina. I tako smo prošle godine započeli projekt u kojemu svakih šest mjeseci dajemo djelatnicima 1.000 kuna poticaja, jer želimo da ostanu kod nas, da zajedno s nama rade, da se razvijaju i da postignemo da u Slavoniji imamo jaku tvrtku koja će im omogućiti da imaju dovoljno za svoj život“, objasnio je Knežević te istaknuo da prije svega želi imati zadovoljne radnike, jer je svjestan da bez toga nema ni uspjeha, ni proizvodnje, ni inovacija.
U emisiji Vrijeme je za gospodarstvo Knežević se prisjetio i teških trenutaka. Posebno teška bila mu je 2017. godina, tada je bio enormno zadužen i mnogi su ga uvjeravali da od svog poduzetništva treba odustati. No ta teška godina ujedno je postala prekretnicom u njegovu poslovanju. Počeo je raditi s velikim trgovačkim lancem, svoje je proizvode plasirao i u pet zadarskih hotela, sve su to bile veliki pomaci i promjene na bolje. Danas se svrstava među pet najvećih hrvatskih proizvođača smrznutih proizvoda i mnogi razmišljaju o tome da bi ga se trebalo preuzeti.
„Već duže vrijeme imamo na stolu jednu, dvije takve ponude. Međutim, možda će zvučati čudno, ali mene doista ne vodi nekakva velika želja da od ovog posla zaradim milijune. Više me vodi vizija da u svakoj kući, u svakom zamrzivaču bude jedan od mojih proizvoda. Ne mogu potrošiti milijune, niti želim. Želim da kad netko kaže ‘kroasan’, da kaže ‘Manna’. A kad kaže ‘Manna’, da kaže ‘kroasan’.
Smrznutu hranu neki kritiziraju, neki ju hvale, ja smatram da je to budućnost. U svakom trenu imate proizvod, kada hoćete, koliko hoćete, možete upravljati sa svojom potrošnjom i količinama koje imate u svojem zamrzivaču. Nama se kroasan s konopljom pokazao kao proizvod koji ima priliku da ga razvijamo. I razvijat ćemo ga. A osim kroasana s konopljom počeli smo raditi i palačinke s konopljom. Želim da tvrtka koju vodim ostvaruje dobit i da od te dobiti možemo sudjelovati u svim društvenim događanjima kao što je, primjerice, pomaganje socijalno ugroženima. Smatram da sve stvari prolaze, ali dobra djela ne prolaze nikada“, istaknuo je Josip Knežević, direktor i vlasnik Manne u razgovoru za poslovniFM.
I za kraj, na upit urednika je li ime Manna potječe iz Aramejskog jer je po Bibliji to bila hrana kojom je Bog hranio Izraelce kada su putovali kroz pustinju ili što bi rekli nebeski dar, Knežević zaključno odgovara kako je upravo to dio koji mu se najviše svidio, jer odražava i njegovu poslovnu filozofiju – govori kako je potrebno biti strpljiv, treba čovjek i vjerovat da će sve doći na svoje, ali i isto tako da ništa neće doći samo od sebe.
Emisiju Vrijeme je za gospodarstvo donosi HEP.
Objavljeno 19. lipnja 2020. Sva prava pridržana ©poslovniFM