Feels Good fond za investicije s pozitivnim mjerljivim društvenim učinkom
Feel Goods Social Impact Fond trebao bi raspolagati s 30 milijuna eura kapitala, početkom godine trebali bismo početi s radom, a to znači biti u poziciji da možemo donositi investicijske odluke. Procjenjujemo da će se procesuirati više od 20 pojedinačnih investicija, izjavio je za poslovniFM Dinko Novoselec, jedan od triju partnera Feel Goods Social Impact Fonda, iskusni fond menadžer. Uz njega su partneri i Renata Brkić te Srđa Iveković.
U razgovoru za emisiju Vrijeme je za gospodarstvo s urednikom emisije Darkom Bukovićem, Novoselec je podsjetio da je Europski investicijski fond početkom 2019. godine, nakon dugog tihog procesa, donio odluku o investiranju 15 milijuna eura u Feels Good SIF. Nakon toga počelo se paralelno slagati ustrojstvo i strukturu, ali i pronalaziti još 15 milijuna eura dodatnog financiranja, kako bi došli do ciljanog iznosa fonda od 30 milijuna eura.
Novoselec na upit ističe kako obično Social Impact fondovi imaju pomalo nekonvencionalna imena, to je običaj koji nema neku preveliku dubinu, osim što ukazuje da takvi fondovi spadaju u novu ekonomiju.
„U našoj maloj grupi ljudi vrlo smo se brzo dogovorili, netko je predložio Feels good, i svi smo se osjećali dobro s tim imenom“, pojašnjava Novoselec.
Iza Feels good stoji poruka o društvenoj odgovornosti, o projektima koji imaju društveni značaj koji bi potencijalno Fond mogao financirati.
„Mnogo vremena provodimo u komunikaciji s dosta širokim brojem ljudi, institucija, objašnjavajući što pojam Social Impact znači. Teško je to doslovce prevesti na hrvatski, jer bi nas Google prijevod socijalni učinak, odveo u krivom smjeru. Social je u ovom slučaju društveni pojam. To daje drugačiji kontekst, jer ne radi se o fondovima koji su socijalno usmjereni, u smislu da primarno pomažu socijalno ugroženim skupinama, već se radi o tome da Fond investira na način da može, traži i mora dokazati sebi i svojim investitorima da, osim što smo ostvarili financijski učinak, da smo doveli, učinili, stvorili mjerljiv dodatni društveni učinak.
Mi koristimo riječ društveni učinak, ne utjecaj. Čini mi se da je to najmanje loš prijevod riječi Social Impact, vjerujem da slušatelji razumiju engleski. Mi se ne libimo koristiti taj pojam u Hrvatskoj, jer nismo sigurni da riječ društveni učinak budi u ljudima isto što i engleski prijevod.“
Vi niste filantropi?
„Ne, nikako. Kao što sam rekao, Feels Good Social Impact Fond investira da bi ostvario dva međusobno povezana cilja. Jedan je – zaraditi novac, a drugi je – dodati, povećati pozitivan društveni učinak kroz svoje investiranje. Taj koncept stvaranja pozitivnog društvenog učinka kroz investiranje nije nešto najnovije, to smo vidjeli i prije. I mi, dok smo to radili u mirovinskim fondovima, imali smo to na umu kada samo razmišljali o investicijama. Ovdje se radi o tome da je to vrlo strogo, mora biti strogo mjerljivo, što ponekad nije jednostavno. Druga stvar, nije dovoljno da mi investiramo u nešto što ima društveni učinak, moramo investirati da bismo povećali učinak. Da bismo ga povećali, moramo ga mjeriti, moramo nešto sa 100 dići na 110 ili 120. To je novi element koncepta, to je nešto što se dosad nije imalo prilike vidjeti, ni u svijetu. U nekakvom spektru novosti, takav pristup investiranjima jedan je od najnovijih.“
Jedna od zadaća bit će posložiti taj sustav kriterija kojima ćete dodjeljivati što više smajlića da možemo računati na Social Impact.
„Mi ćemo u investitorskom procesu kroz koji ćemo donositi odluke o investiranju ili neinvestiranju uz standardnu financijsku metriku po čemu se nećemo razlikovati od ostalih, slagati sa strane i metriku mjerljivu društvenog utjecaja i u dogovoru s kompanijama ili partnerima s kojima ćemo investirati, usuglasiti se u tome koja je društvena metrika i na koji način će se njen broj, te metrike dići na 150.“
Kada razgovaramo o tim odlukama, s jedne strane računate i na institucionalne ulagače, ali vjerujem da je fokus i na obveznim i mirovinskim fondovima.
„Fond će biti namijenjen isključivo institucionalnim investitorima, razgovaramo i s nekim investitorima koji nisu iz Hrvatske, Slovenije, gdje je target investicijski, međutim mnogo investitora očekujemo iz tih zemalja, što je logično. U tom krugu treba očekivati, njima se obraćamo, iz mirovinskih fondova, svi znamo koliko su veliki prirodni partneri, nisu jedini, ima i drugih s kojima razgovaramo. Dosta smo u Sloveniji, naš kolega je tamo aktivan, razgovaramo s raznoraznim vrstama investitora, svi su oni nominalno isti, ali nisu svi nužno privatni. Taj je proces dosta širok i relativno uspješan, za sada.“
U nastavku rečenog, kako ćete detektirati pojedine projekte u koje biste mogli ulagati? Hoćete li ići s pozivom ili ste već neke stvari možda i na tržištu vidjeli ili pokušali identificirati kao potencijalne smjerove ulaganja?
„Tu smo mi već dugo vremena i ja kao i partnerica Renata. Male su ovo zemlje, nema mnogo investitora poput nas, ta nekakva posrednička uloga koja će spojiti ponudu i potražnju, u ovom slučaju to nije problem. Nemamo mi tisuće fondova i tisuće potencijalnih investitora. U krajnjoj liniji ovo što kod vas govorim, mi smo izašli kao fond u javnost, svi znaju da postojimo. Nađete link, pošaljete mail i tako kreće prva komunikacija.“
Jedna od posebnih zanimljivosti, vidio sam da ste kontaktirali 80-ak tvrtki od kojih je jedan dio dopustio da pregledate dokumentaciju kako biste napravili potencijalni file za investitore.
„Kada smo prolazili taj dio procesa bilo je jako važno, primarno, procjena kompetencije tima, i to je bio najvažniji fokus. Druga stvar po važnosti bila je procjena, ocjena ima li uopće na teritoriju tih dviju zemalja dovoljno interesantnih prekreta. U sklopu toga pokrenuli smo proces u kojem smo kroz nekakav sustav lijevka pogledali skoro dvije stotine kompanija i zaključili da nam je 80-ak interesantno, s dobrim dijelom njih smo razgovarali, pripremili osnovnu ideju u funkciji da uvjerimo sebe, ali i svoje investitore, kamo investirati. To je vježba, međutim, to je dinamičan svijet, vi danas razgovarate s nekim, to vam sve izgleda super, a za godinu dana njega ili nema ili je otišao, našao financiranje u Kaliforniji, ili su ga financirali prijatelji ili je odbacio ideju. Nema razloga čekati, u dobrom dijelu firmi s kojima i razgovaramo, oni su u situaciji da oni mogu birati investitora. Nije taj svijet tako jednodimenzionalan, ljudi razmišljaju u nekakvim uobičajenim premisama da onaj koji ima para da je šef i da okolo svi skakuću oko njega u nadi da će se izboriti za njegovo povjerenje i dobiti pare. Onima koji imaju dobre projekte, nije problem naći investitora, nekoga tko će im dati milijun eura. Oni su u poziciji da biraju onog investitora koji odgovara njihovom svjetonazoru, ali i koji im, kad ga imaju kao investitora, pomaže u razvoju njihovog biznisa. To je ključni element, tu biti Social Impact Fond s društvenim učinkom, nije nedostatak nego prednost. Mi ponekad možemo doći do investicija kod kojih drugi ne mogu, a pod istim komercijalnim uvjetima. Ja vas želim, vi ste Social Impact Fond, ulaganje s porukom.“
Toga u konačnici nije bilo na ovim prostorima.
„Kod nas ne. Europski investicijski fond ima jedan program koji se zove CR, od 240 milijuna eura, koji je otvoren prije nekoliko godina, kojim on financira Social Impact fondove u Europskoj uniji. I taj je projekt pri kraju svojih 240 milijuna eura, on je u principu – barem kuna za kunom, barem euro za euro. I ti novci su investirani po zapadnoj Europi, Njemačka, Francuska, Nizozemska, Velika Britanija, tamo je to završilo. Na kraju tog programa postoji znatni interes i unutar EU-a, generalno, da barem dio sredstva završi u zemljama nove Europe, tu su naši prijatelji iz Budimpešte bili brži od nas. Oni su možda šest mjeseci ili godinu dana ispred nas.“
Baza vašeg poslovanja ili strategije bit će ne ulaziti u više od 50 posto vlasništva.
„Da, to je logika ovakve vrste investiranja. Mi prvenstveno gledamo male brzorastuće, postojeće projekte, to nisu startupovi. Svi barataju tom riječi startup, a nitko se ne bi složio oko definicije. Recimo da smo mi ipak više pomaknuti prema ranoj razvojnoj fazi kompanije koja već postoji i proizvodima koji već postoje, koji se prodaju. Postoji interes i treba im novac za rast, ali ne za rast od 10 posto, rast puta tri godišnje. Takav rast ne možete financirati vlastitim poslovanjem, vama treba vanjski kapital. U takvim investicijama nije prirodno da dolazim biti predsjednik uprave u firmu u kojoj postoji motiviran klinac koji radi specifičnu tehničku stvar i sad ću ja uzeti 75 posto vlasništva i nastaviti to raditi nakon njega. Onda sam ja taj klinac, a bojim se da više nisam klinac, tako da to tako ne ide. Investiranje je da mi budemo partneri s ljudima kojima je strast znanje, iskustvo i pamet i neke rezultate za sebe koje netko financijski treba pojačati.
Procjenjujemo da ispod nekih iznosa nećemo ni ići, 250.000 ili 500.000 eura.“
Dinko, vi ste i inženjer matematike i vjerujem da je dobro došlo to znanje u ovim računicama.
„Moj kolega Davor Doko i ja bili smo u upravi AZ fonda. Kolega Davor završio je ekonomiju, ja matematiku, on je bio zadužen za brojeve, a ja sam bio više zadužen za komunikaciju. To je u startu bio element ulaza, međutim, nisam ja jedini matematičar, ja bih rekao u poslu kad pogledate, dobro zastupljen po obrazovanju. Uobičajeno u svijetu, mi nismo svi završili te fakultete prije ‘Bolonje’, i dan danas je, vi završite jedan dodiplomski studij, onda ga nadogradite nekim drugim postdiplomskim studijem. U moje doba, prije 20, 30 godina, ljudi su završili jedan fakultet pa išli na magisterij, pa doktorirali na istom fakultetu, a to nije uobičajen put. Ljudi bi tipično završili jedan dodiplomski, onda komplementarno napravili drugi, ali ta kombinacija bazičnog studija s nekakvim oblikom financijske nadogradnje nešto je vrlo uobičajeno u svijetu. Ni ja ni moji kolege koji su prošli slično kao ja nisu ništa netipično.“
Kod vas je to neobičnije jer dolazite iz pravničke obitelji, otac i majka su na pravu i struci, a vas je cijela priča odvela na drugu stranu.
„Da, to je bio moj tinejdžerski revolt, bunt, za vrijeme obiteljskog ručka, bilo mi je to toliko dosadno da sam otišao na matematiku.“
Jedna od karakteristika koje ste spomenuli je komunikacija koju ste imali. Jedan od ciljeva svakog fonda i svega je dobra komunikacija, za vas je bio glas da ste i tada kao predsjednik uprave AZ fonda bili dostupni, što je jedna od dobrih karakteristika vođenja posla.
„Ne mislim da sam ja bio dostupan, mislim da je predsjednik uprave AZ fonda bio dostupan. Naravno, nakon 15 godina što ste dostupni, ostanete dostupni i dalje. Moja dostupnost nije posljedica moje prirode ili genotipa, to je posljedica činjenice što je interes javnosti za instituciju koja se brine o nekoliko tisuća mirovina takve prirode da ga čovjek, osoba, ljudi koji vode do toga, ne mogu ignorirati. Vidio sam da u kolege koje sad vode AZ fond bile isto u emisiji, to znači da postoji nekakvo institucionalno shvaćanje te činjenice. Ne proizlazi to iz moje osobnosti.“
Kada ste overload ili prenapunjeni svim tim podacima, onda, kolege su mi rekle, vrlo rado sjednete na bicikl pa put šume i brda.
„Da. Bicikl je dobra stvar za umoriti tijelo i odmoriti mozak. Znao sam u tim nekim šumskim putešestvijama iskoristiti za bistrenje nekih stvari u glavi koje su bile vrlo konkretne, i neću reći da sam donosio odluke, ali da sam često puta pri tome vrtio poslovni film, da tako kažem, da jesam.“
Je li se dodatno rodila još i koja ideja?
„Pa sad, iskreno, ne znam, moguće da smo nešto smislili, svi smo bili u nekakvom obliku fizičke aktivnosti, barem su se ideje rodile u takvim trenucima.“
Poruka onima koji smatraju da imaju dobar projekt?
„Dovoljno je ‘guglati’ Feels Good, dalje sve ide lako. Mi smo mala zemlja, dostupni smo, tko god misli da ima dobru ideju, da ima dokazani proizvod, da njime stvara jasan i mjerljiv društveni učinak, tu smo. Fond koji namjeravamo pokrenuti je namijenjen baš njima.“
Objavljeno 24. siječnja 2020. Sva prava pridržana ©poslovniFM