Mislim da je država previše uključena u diktiranje i reguliranje poljoprivrede i industrije. Kada bi bilo manje poticaja i više slobode, vrlo brzo bi se vidjelo da imamo dosta uspješnih poduzetnika od kojih može cijelo društvo imati koristi. Poticaji često koče, jer se poduzetnici fokusiraju na to kako ispuniti uvjete za poticaje, a ne kako zadovoljiti svoje kupce. Tu se gubi energije, a često i novac dolazi prekasno. Odnosno, što je tržište slobodnije, to je ekonomija zdravija, ocijenio je za poslovniFM Matt Sertić, vlasnik Applied Ceramicsa, tvrtke sa sjedištem u SAD-u, u Silicijskoj dolini, ali je velik dio proizvodnje i u Sisku.
Vidljivo je to i iz trenutačne situacije, jer su izvoznici uspjeli preživjeti sve nedaće, a smjela ideja bi bila da se državni i javni aparat koji je pozamašan i skup, iskoristi kao novi izvozni proizvod. Primjerice, da naša administracija bude zadužena za procesuiranje izbjeglica u EU, da naša vojska štiti južne granice Europe.., a tako bi država zaradila sa svojim resursima kojih ima. Imamo izvrsne ljude koji bi htjeli zaraditi, pa makar radili u državnom aparatu, a šansa je raditi europske poslove. Mislim da bi tako brzo izašli iz krize i riješili svoje vanjske dugove i država bila ekonomski prosperitetna, navodi Sertić.
Ekonomski kolač se sastoji od industrije i poljoprivrede, a turizam dođe na tortu kao šlag. Treba shvatiti koje su naše lokomotive u industriji, od primjerice brodogradnje, Rimca, Infobipa.. a što se tiče poljoprivrede mi bi bili razvijeniji kada bi se uložilo u navodnjavanje i koristili Agronomski fakultet gdje bi se osmišljavali novi proizvodi. Pa i kada bi počeli liječiti ljude izvana u našim bolnicama, pokrili bi dugove. Ili educirali studente iz svih krajeva svijeta i škole bi bile bogate, više je ideja koje za novi razvojni ciklus iznosi Sertić u razgovoru s Lidijom Kiseljak, urednicom emisije Ritam posla. Razgovarali smo pred ponoć po američkom vremenu, jer tada, kaže Sertić, tek i mogu krenuti sastanci s kolegama u Europi.
Od mikročipova, solara do kulinarstva
Sertićeva karijera u Americi počinje još 80-tih godina prošloga stoljeća u Silicijskoj dolini, gdje se zaputio tjedan dana nakon završetka fakulteta i gdje je počeo raditi na razvoju mikročipova i tehnologije koja počiva na materijama koji su egzotičnog karaktera kao što je visoko čista keramika, kvarc, safiri, silicij… Tehnologija mikročipova stalno zahtjeva nove materijale.
Godine 2005. bio je pritisak da se dio poslovanja napravi u nekoj od prekomorskih zemalja, uglavnom se mislilo na Kinu, Singapur, Koreju…, no iskoristio sam mogućnost da se to napravi u Sisku i mislim da je to bila dobra odluka, reći će Sertić. Smatra kako je Sisak je izvrsno mjesto za industrijsku proizvodnju. Čak mislim da u RH nema niti jednog grada, osim možda Slavonskog Broda, gdje se industrijska proizvodnja može lijepo razvijati. Zagreb definitivno nije mjesto za takvo što, smatra.
Zaposlio sam mlade ljude, djecu radnika nekadašnjih velikih industrija u Sisku. Obučavali su se u Kaliforniji, šest mjeseci učili, a danas su oni ti koji vode Applied Ceramics u Sisku, koji trenutačno ima 300 zaposlenih. Podržavamo tvrtke koje proizvode mikročipove. Najviše se izvozi u Ameriku, Njemačku, Tajland, Japan, Francusku, Švicarsku, Italiju.
U Americi je slobodnije raditi i privređivati, iako niti mi u Sisku nemamo problema, jer je sve namijenjeno za izvoz, pa tako i nema problema oko naplate. U našoj industriji je pritisak bio na povećanju proizvodnje, jer je porasla potražnja za, primjerice, laptopima i mobitelima.
Sertić je proširio u Sisku svoje poslovanje i na tvrtku Sunčeko, tj. Sunceco, gdje se proizvode solarni paneli, solarnu rasvjetu s kamerama, uglavnom sve za izvoz te na Kulinarski institut i inkubator, koji djeluje desetu godinu. U njemu se osposobljavaju mladi šefovi u kulinarstvu, slastičarstvu, kuharstvu… pa tako turističke kapacitete ‘opskrbljujemo’ našim kadrovima. Do sada smo ‘odgojili’ 500 kuhara i slastičara i ponosni smo što imamo domaće šefove na obali, skijalištima, kruzerima, reći će Sertić. Napominje kako je tu i Poduzetnički inkubator Sisak, u kojem je 30-ak tvrtki koje na neki način uživaju našu pomoć kako bi mogu osposobiti svoje poslovanje.
U vremenu nakon rata, svi su se tada fokusirali na nekretnine, turizam.., nisu shvatili da je vrijednost u ljudima, jer oni donose nove tehnologije, stvaraju nove zarade. Sada se to vidi na primjeru naših mnogobrojnih softveraša, koji proizvode novac iz ničega. Pa i za nas kažu da radimo novac iz prašine. Ono što sam pokrenuo u svom poslu, to je bilo ono što se u Hrvatskoj ne radi ili se nije radilo dobro. Ljude imamo, ali nedostaje komponenta zarade, kako bi klijente privukli, zaključio je razgovor za poslovniFM Matt Sertić.
Objavljeno 23. travnja 2021. Sva prava pridržana ©poslovniFM