Proizvodi tvrtke DOK-ING pokrili su 80 posto tržišta proizvoda za uklanjanje ubojitih sredstava, čime smo i pomogli u rješavanju tog svjetskog problema. Iskustva smo, na žalost, stekli u poslijeratnim operacijama u našoj zemlji. Razminiravanje je tada bilo sporo i skupo, pa smo odlučio napraviti stroj s kojim bi se omogućila veća sigurnost u razminiranju i uklanjanju ubojitih sredstava. Tako smo uspješno realizirali i više od 500.000 ubojitih sredstava eliminirali s naših polja. Da, preuzeli smo svojevrstan monopol na svjetskoj razini i svi traže naše strojeve za uklanjanje opasnih sredstava, istaknuo je u razgovoru za PoslovniFM Vjekoslav Majetić, osnivač i vlasnik DOK-ING-a, vodeće hrvatske tvrtke u razvoju i proizvodnji daljinski upravljanih sustava za humanitarno razminiranje, podzemno rudarstvo te upravljanje u kriznim situacijama.
Više od 90 posto proizvodnje se izvozi, najveći su kupci Amerikanci, ali isporučujemo i u Saudijsku Arabiju, razminiranje je trebala i Šri Lanka, Južna Koreja, a ruska vlada je čak i kupila licencu za proizvodnju strojeva. U Južnoafričkoj Republici imamo i svoju tvrtku, a tamo smo razvili i poseban stroj – robot za rudarstvo, pa partnera AngloAmerican Company, cjelovit set robotskih dijelova za rad u rudniku, kako bi smanjili ili eliminirali što više nesretnih slučajeva. Mislim da smo i u toj tehnici prvi u svijetu, reći će Majetić u razgovoru s Lidijom Kiseljak, urednicom emisije Ritam posla. Cjelovitu emisiju možete poslušati u nastavku ili preuzeti za kasnije slušanje.
Danas i DOK-ING osjeća problem zbog brojnih poskupljenja. Cijene materijala su porasle, neke do 100 posto. Ali nadam se da ćemo postojeće ugovore do kraja realizirati, bez gubitaka. Ako se cijene ne stabiliziraju mogao bi pasti interes za našim strojevima koji su ionako već skupi, navodi.
Osvrnuvši se na sve namete i nedaće u 30 godina, spominje poreznu politiku, koja je najoštrija u Europi, ali s tim se moramo nositi. Što se tiče poslovanja, bilo je na početku teško, jer nismo imali mogućnost kreditiranja, banke su već bile u stranom vlasništvu, pa je teže bilo doći do novca zbog moguće konkurencije tvrtkama iz zemalja odakle su i te banke bile.
Majetić se s ponosom prisjetio i prošlosti, posebno električnog automobila kojeg su napravili i predstavili, ali i jednog konkretnog problema.
– Kada smo tražili sredstva prilikom razvoja električnog automobila, ukinuli su nam se svi statusi u banci da ne bi bili konkurencija auto industriji u Europi, prisjetio se Majetić.
Inače, proizvedena su takva četiri automobila, i Majetiću je to jedan od najdražih proizvoda. Dva su u tvrtki, jedan u Tehničkom muzeju i jedan na FER-u.
– To je vozilo tada bilo puno ispred svog vremena. Prije deset godina smo ga mogli otvarati preko mobitela, zatvarati, zaključavati… ali ulagača nismo mogli naći, a Hrvatska nije imala interes da se ti auti proizvode, što je šteta, jer bi se tako otvorilo 1.000 radnih mjesta. Amerika je, primjerice, financirala Muska u početku. Mi smo naš automobil pokazali prije deset godina u Los Angelesu na sajmu automobila, kada je Musk predstavio svoj automobil, modificirani Lotus u koji se je ugrađivao elektromotor. A DOK-ING je tada već imao kompletan hrvatski električni auto. Na sajmu smo bili zajedno s autima Rols Roysom, Bugatijem…. Zato mi je dodatno žao što se taj proizvod nije dalje razvijao tj. da se nisu našla sredstva. Zato se divim mladom Mati Rimcu koji je sebe stavio na svjetsku scenu te iskoristio sve mogućnosti financiranja, ocijenio je Majetić.
Vrativši se na povijest i tadašnju situaciju na tržištu kada pokretao tvrtku, Majetić napominje kako je za kredit bilo potrebno obavezno založiti imovinu kao kolateral. Današnjim poduzetnicima je, kaže, lakše, jer su im na raspolaganju brojne mogućnosti kredita do poticaja proizvodnje, a i sredstva iz EU su na raspolaganju. No i za ta sredstva potrebno je imati dobru pripremu u dokumentaciji, a za što bi im isto trebalo i osigurava im se pomoć.
DOK-ING je realizirao za MUP, kompletan set koji se koristio prvi put u Petrinji nakon potresa – mobilni komandni centar za krizne situacije plus vozila za intervencije u posebnim uvjetima.
Trenutačno najaktualnije je postrojenje za zbrinjavanje otpadnog mulja u Zagrebu. Na Resniku je više od 550 tisuća tona mulja iz gradske kanalizacije, što je bio problem i što su koncesionari razbacivali i neadekvatno odlagali. Pa smo napravili postrojenje koje radi suhom destilacijom gdje se 80 posto mase pretvori u plin, a 15 do 20 ostaje kao pepeo koji se može dalje upotrijebiti.
– Isto bi se moglo primijeniti i s otpadom. Naš Jakuševac bi mogao toplanu osigurati plinom, postoje kombinacije. Nadam se da ćemo uskoro biti u kontaktu s gradonačelnikom da mu to prezentiramo, jer je to jedini ekološki način zbrinjavanja otpada, nakon centara za gospodarenje otpadom, gdje se primjerice 50 posto može vratiti u proizvodnju a ostalo ostaje na odlagalištu. Naš je cilj da tih 50 posto smanjimo i na 10 posto, temeljem smjernice EU da do 2030. sve bude do 10 posto i da se tako ne plaćaju penali, ističe Majetić.
Tvrtka je osnovana prije 30 godina, 1992. godine, i sada je vrijeme za nove generacije. Tvrtka ima 300 zaposlenih u Hrvatskoj, plaće su redovite i ne male, trudimo se imati nagrade u situacijama boljih prihoda. Uspješno sam tvrtku vodio sve ovo vrijeme, svladao probleme od financiranja do tržišta, i sada sam ponosan što tvrtkom upravlja drugi tim. Tu je moja kćer Ana, koja se jako dobro snašla u tim ‘muškim’ vodama i novi direktor Marijo Grgurinović, koji dobro vlada svim sadašnjim nedaćama u Hrvatskoj, u kojoj je teško planirati i ostvariti planirane ciljeve. Tvrtka ima 40-ak razvojnih inženjera, muških i ženskih, i bez njih se to ne bi razvilo. Ja vodim razvoj i nove stvari – tj. ja dajem ideje, a oni razvijaju zamisao do kraja.
Loše bi bilo da se tvrtka zatvori s osnivačem, jer bi izgledalo da sam radio za sebe, a ako se nastavi, onda je svrha onoga što smo postavili dobra i perspektivna, zaključio je Majetić razgovor za PoslovniFM.
Na kraju poručuje da ‘iako je klima nepoduzetnička, ipak je Hrvatska jedina zemlja koju imam i u kojoj bih volio i dalje živjeti, ja i svi moji, kao i moji zaposlenici, stvarati nove vrijednosti tu gdje jesmo – u gradu Zagrebu. Može se, ali treba se puno odreći i puno raditi. I ne treba odustati od onoga što se je željelo u poslu realizirati, poručio je.
Objavljeno 4. veljače 2022. Sva prava pridržana ©poslovniFM