Isključivo smo izvozna tvrtka, sve radimo za vanjska tržišta, uglavnom Europu, a, nažalost, u Hrvatskoj nismo napravili niti jedan projekt“, izjavio je poslovniFM Marijan Lorencin, vlasnik AITAC-a, kvarnerske tvrtke koja se nalazi u poslovnoj zoni Kastva, specijaliziranoj za izradu projektne dokumentacije, uglavnom za velike putničke brodove, megajahte, odnosno jahte od 60 ili 100 metara.
O brodogradnji često se govori kao o industriji koja s mnogobrojnim radnicima stvara visokovrijedan proizvod, ali i u kontekstu gubitaka, opstanka… No, rjeđe se čuje o onima od kojih sve počinje, onima koji se bave nasloženijim poslovima – projektiranjem brodova, ponajviše za inozemstvo i izvoz. „To nam je specijalizacija i put za budućnost, a sada se pojavljuju i mogućnosti rada na vojnim brodovima”, istaknuo je Lorencin u emisiji Ritam posla, u razgovoru s voditeljicom Helenom Šupraha.
Lorencin je objasnio kako izgleda radni proces i proizvod koji isporučuju.
„Projektiranje, sve se radi na kompjutoru, modeliramo, projekt pratimo od ulazne dokumentacije do klasne dokumentacije, nacrta i proračuna, koji idu na odobrenje registru i brodovlasniku. Krajnji proizvod je nacrt, a danas je to vrlo moderan proces koji uključuje tzv. Product Lifecycle Management. To nije više samo CAD softver za projektiranje, to je ustvari softver koji prati cijeli proces, od ulaska, početka projektiranja, ulaska materijala, do same eksploatacije, kada brod napusti brodogradilište.“
Od mnogih ostvarenih, jedan projekt Lorencin pamti kao poseban, nesvakidašnji, posebice tehnički izazov. Projekt je to u kojemu je od fregate, sagrađene u Nizozemskoj 80-tih godina prošloga stoljeća, trebalo napraviti gigajahtu.
„To je bila cjelovita modifikacija, odrezali smo kompletno nadgrađe, dio prove, cijelu krmu i dodali 11 metara krme s jacuzzijima, bazenima, kompletno novo nadgrađe. To je bio totalni izazov, a vlasnik škvera ujedno je bio i klijent, kraljevska obitelj Abu Dhabija.“
Prema Lorencinovim riječima, fregata je napravljena za spartanski, vojni način života, a trebalo ju je preurediti za superluksuzan život. Prostor je bio ograničen, a tehnički zahtjevi specifični, uz multikulturalnost u radu, vremenske razlike i drugo.
„Taj kompleksan projekt je dosta dugo trajao, uspješno smo ga priveli kraju, a brod i danas plovi, često i do Dubrovnika“, ponosno ističe Lorencin.
Za očekivati je da je poslovanje nakon toga još bolje krenulo. Lorencin kaže da jest, da se obično očekuje da će se takvi izazovi nastaviti, no, da treba biti realan, nastaviti raditi realne projekte. Naglasio je da AITAC od osnivanja 2004. nije imao lošu godinu, da stalno raste promet i broj zaposlenih, nije bilo stagnacija, a kamoli pada.
Najvažnija mu je briga o zaposlenicima. Lorencin svojim ljudima daje velike ovlasti i slobodu da najbolje rade ono što znaju.
„Uvijek sam se brinuo o zaposlenicima, a danas mi je to možda najveći dio posla. Brinem se o svom užem krugu, na njih sam prenio brigu za ljude, imamo svoju organizaciju i hijerarhiju.“
Posla ima i bit će ga, za brodogradnju se već stoljećima zna da je to najjeftiniji mogući prijevoz, pa će i brodova uvijek biti.
AITAC je lani ostvario veliki rast, gotovo dvostruki. Sada 115 ljudi radi u inženjeringu, u dvije tvrtke. U tvrtki kćeri u Njemačkoj ih je dvadesettroje, a zaposleno je i pedesetak kooperanta i dvanaest studenata. Uz to, u 2018. osnovana je i tvrtka, koja ima 77 radnika u brodogradnji, pa sada u cijeloj grupaciji, u tri tvrtke, radi više od 250 ljudi. Samo lani su zaposlili 80 ljudi, bez da su dali konkretniji oglas za zapošljavanje.
Projektiranje je visokosložen posao, a u AITAC-u rade mnogobrojni inženjeri brodogradnje, strojarstva i elektrotehnike. Lorencin ističe da se ne bave samo projektiranjem, nego i poslom na koji su posebno ponosni – uvođenjem softvera Catia u brodograđevnu industriju.
„Prodajemo ‘know how’ za najveća europska imena, Catiu danas koristi njemačko brodogradilište Meyer, koje je broj jedan u gradnji kruzera, zatim za Damen, koji u grupaciji ima 38 brodogradilišta. Njima pomažemo uvoditi softver Catia, koji je u vlasništvu francuske tvrtke Dassault Systemes, a koja je do lani bila 40-postotni suvlasnik AITAC-a“, pojašnjava Lorencin.
Na studij brodogradnje, nažalost, upisuje se sve manje studenata, a Lorencin, koji je diplomirao upravo na Tehničkom fakultetu u Rijeci, smatra da tome doprinosi i loša slika brodogradnje u medijima.
„Kad u Hrvatskoj govorite o brodogradnji, onda se najprije pomisli na brodogradilišta koja su u problemima, no danas nema nezaposlenih inženjera brodogradnje, strojarstva ili elektrotehnike“, tvrdi Lorencin.
Mlade ljude prati se već tijekom studija u Rijeci i oni gotovo odmah nakon diplome dobiju posao, no o tome se, kaže, malo čuje.
„Nećemo pogriješiti ako mlade pozovemo da studiraju brodogradnju ili strojarstvo. Posla ima i bit će ga, za brodogradnju se već stoljećima zna da je to najjeftiniji mogući prijevoz, pa će i brodova uvijek biti“, rekao je. Prisjećajući se, pak, svojih početaka, kaže da je 2004. krenuo iz dnevnog boravka, sâm. Surađivao je s kolegama iz inozemstva, otvorio tvrtku u kojoj je u početku imao 49 posto udjela, a u srpnju 2019. isplatio je suvlasnika i postao 100-postotni vlasnik AITAC-a.
Lorencin i AITAC dobitnici su brojnih nagrada: za menadžera godine, za zasluge u izvozu u brodogradnji, za najboljeg malog izvoznika, za najbrži rast, za dizajn jahte…
„Čovjeku je uvijek drago dobiti nagradu i biti prepoznat, ali na tome ne treba previše počivati“, zaključio je Lorencin u razgovoru za poslovniFM.
Objavljeno 13. ožujka 2020. Sva prava pridržana ©poslovniFM Foto: Fedor Vučemilović