Klasteri su alat za povećanje konkurentnosti, no izgleda da se na njih u nas zaboravilo i cijela je klasterska scena u svojevrsnom zastoju. No, zbog prednosti koje klaster donosi, ne želimo odustati od njega. Bez obzira na formu djelovanja u sljedećem razdoblju, suština je prepoznati zajedničke ciljeve i ostvarenje. Jer u inozemstvu, primjerice, djeluju i neformalni klasteri te rade zajedno projektno ili su formalno organizirani u klaster kao pravnu osobu. Bez obzira kako će se raditi, iskustva potvrđuju da rezultata može biti i da je tako razvoj bolji, istaknuo je za PoslovniFM Željko Erkapić, direktor Klastera poljomehanizacije.
Trenutačno, otkriva, pokušavamo nešto napraviti s Indijcima, u kontaktu s tamošnjim tvrtkama razmatra se razvoj proizvodne kooperacije, šanse postoje, a znajući veličinu indijskog tržišta, to bi bio dobar iskorak, kazao je Erkapić u razgovoru s Lidijom Kiseljak, urednicom i voditeljicom emisije Ritam posla.
Erkapić se na upit prisjetio vremena stvaranja klastera.
– Kao d.o.o. smo osnovani 2009., prvi razgovori krenuli su i ranije, obišao sam stotinjak proizvođača poljoprivredne mehanizacije. Proces klasterizacije je vrlo bitan, jer okuplja i male proizvođače kojima je trebala pomoć kroz zajedničke aktivnosti, nastupe na drugim tržištima, jačanje konkurentnosti. Organizirali smo se, zajedno nastupali na sajmovima, obišli smo ih ukupno 25, ušli u sve bitne kataloge i čak su se tako i sklopili neki poslovi, kaže Erkapić.
Od 100 tvrtki koje sam obišao na početku, 43 pisma namjere, u konačnici je došlo do 8 osnivača, koji smo se organizirali u klaster kao d.o.o., strukturiran kao industrijski klaster. Priključeni članovi su imali ista prava u konzumiranju projekata, plaćanja obveza, jedino nisu imali pravo glasa što će se raditi. Osam osnivača je danas u klasteru – OLT i Eurometal, oba iz Osijeka, Hittner iz Bjelovara, Gramip iz Dubrave, POD iz Dežanovca, Hidraulika-Kutina, Pecka iz Markovca Našičkog i Labinprogres TPS iz Labina.
– Iako smo osnovani kao d.o.o., koje sa sobom nosi karakter rada s profitom, s vremenom smo dodali da smo neprofitnog karaktera, što je bilo bitno unijeti, kako bi se mogli kandidirati za EU sredstva. Upravo ulaskom u EU dogodilo se da kao klaster nismo mogli do novca. Raspisivani su natječaji za male i srednje tvrtke, a mi smo, kao klaster s 8 osnivača, tretirani kao veliki. Na klastere se zaboravilo kao načine djelovanja, pa im je onemogućeno da se jave na natječaje, kaže Erkapić.
Kompanije su samostalno aplicirale, ali su time bili veći troškovi, jer da se išlo kroz klaster realizirao bi se zajednički interes a i trošak bi bio manji. Tu dolazi do razočarenja. Jer se očekivala i podrška i novac za investicije. I tako je klasterska scena počela odumirati. I iako je situacija u novoj financijskoj perspektivi drugačija, ipak, već smo bitno uništeni, ocijenio je Erkapić. Naravno, EU projekti su važni, ali oni nisu jedini kojima se podupiru aktivnosti važne za rad klastera.
Od strategije klasterizacije koja je donesena, očekivalo se puno više, smatra. Podsjeća također da su od 2012. pokrenuti i hrvatski klasteri konkurentnosti, koji su se kroz industrijsku strategiju trebali doprinijeti razvoju hrvatskog gospodarstva. Resorno Ministarstvo je vodilo projekt i pozivalo proizvođače u određene klastere – ukupno njih 13 klastera i gdje se nije plaćala članarina. Pa je i za nas postalo upitno postojanje. Situacija se je pomirila tako da su postojeći, poput naših, osnovali nove koje je Ministarstvo predložilo. Mi smo tako jedan od osnivača dvaju nacionalnih klastera konkurentnosti, koji su se financirali kroz Ministarstvo – Klaster prehrambeno-prerađivačkog sektora i Klaster automobilskog sektora. I oni su zamrli. Od tih klastera konkurentnosti nikakvi dobri projekti nisu realizirani, tj. rijetki su nešto i napravili, iznimka je Klaster konkurentnosti obrambene industrije, navodi Erkapić.
Činjenica jest, nastavlja u razgovoru Erkapić, da je naša poljomehanizacija na nivou vikend i hobi programa. No, dodatno je sve otežala i situacija da sajmova nema, a za poljoprivrednu mehanizaciju je to važno, jer se takvi proizvodi ne kupuju tek nakon što se vide. Dodatno, zbog puno razloga i tržište hobi i vikend programa je generalno u padu generalno, tim više problem za proizvođače, jer su u trgovačkim lancima postali dostupni jeftiniji proizvodi iz Kine, Koreje.. Mi s cijenama nismo mogli konkurirati, kazao je, podsjetivši da je MIO i danas standard, danas Eurometal još uvijek ima kooperaciju s Hondom, OLT-ovi proizvodi su još prepoznatljivi…
– Ako ne inovirate i ne investirate, zaostajete, poručio je na kraju razgovora za PoslovniFM Željko Erkapić.
Autor: Lidija Kiseljak Foto: Darko Buković/PoslovniFM
Objavljeno 29. listopada 2021. Sva prava pridržana ©poslovniFM