Prije ulaska u EU uvoz jaja u Hrvatsku iznosio je između 10 do 15 milijuna jaja godišnje, da bi se 2016. to popelo na čak 160 milijuna jaja, tj. deseterostruko više, što niti jedan sektor ne može podnijeti. Malo se smirio uvoz nakon salmonele u poljskim jajima, ali je još uvijek na oko 60 milijuna jaja. Hrvatska može i mogla bi biti samodostatna u proizvodnji jaja ako bi se i mi, koji smo sad zbog takve situacije izvoznici, orijentirali na domaće tržište, ocijenio je za PoslovniFM Dražen Čurila, osnivač i direktor tvrtke Luneta. Dotaknuo se i uvoza jeftinih jaja, stalan problem uvoza takvih jaja u velikim količinama iz Poljske.
– Niti ih Poljaci po toj cijeni ne prodaju na svom tržištu, nego sve viškove koje imaju izvoze po izuzetno niskim cijenama. Pa je to onda referentna cijena, pa i mi onda moramo raditi po nižim cijenama. I to bi se trebalo kontrolirati. U Poljskoj je problem sa salmonelom, što se ovdje ne testira. Bugarska primjerice testira svaki šleper jaja ili piletine na salmonelu prije stavljanja na tržište a kod nas se nasumice radi takva kontrola. Ali zato je na domaćim farmama kontrola te su svrstane po stupnjevima rizika. Moja je tako visoki rizik ,a istodobno je uvozna roba niski rizik, jer je pregledana u Poljskoj. Mislim da bi se trebalo više testirati uvozna jaja, time i zorno pokazali kako štitimo domaću proizvodnju, ocijenio je Čurila u razgovoru s Lidijom Kiseljak, urednicom emisije Ritam posla. Cjelovitu emisiju možete poslušati u nastavku ili preuzeti za kasnije slušanje.
U razvoj posla krenuo je sa sestrom 2009. godine. Iako su oboje ekonomisti, odlučili su se na proizvodnju jaja, na farmi koja se nalazi u Svetom Đurđu kod Ludbrega.
– Odučili smo se na alternativni, podni uzgoj. Sve smo napravili prema europskim standardima, no počeci jesu bili teški, jer se treba boriti za tržište, iako nismo bili samo koncentrirani na domaće tržište. Certificirali smo se s njemačkim certifikatima. Nakon dvije godine sestra je osnovala OPG gdje uzgaja nesilice i krenuli smo u proširenje farme, sa 48.000 na 144.000 nesilica. Tim količinama smo redovno mogli isporučivati jaja na tržište EU, a to je prosječno 42 milijuna jaja godišnje, odnosno 3 šlepera tjedno, ističe Čurila. Dodaje da su prva sredstva povukli iz IPARD-a, 55 posto za investiciju od oko 20 milijuna kuna, a ostatkom smo zatvorili kredit HBOR-a. Zatim je uloženo 40 milijuna kuna u vlastiti uzgoj, uzgajanje svojih pilića i kontroliranje svakog segmenta proizvodnje, u kojoj je na farmi ukupno 25 zaposlenika.
Uspoređuje i odnos države prema proizvodnji na konkretnom primjeru. U Njemačkoj se, primjerice, nesilice na salmonelu testiraju dva puta godišnje, a kod nas svakih osam tjedana. Odnosno, puno su propisi kod nas stroži. Primjerice, Poljska je podijelila velik iznos novca svojim stočarima i proizvođačima hrane, a mi njima konkuriramo na europskom tržištu. Mi takvu pomoć nismo dobili, pa smo i zbog toga u lošijoj poziciji, navodi.
Deset godina je u poslu, no ovakva kriza nije se još dogodila, što potvrđuju i proizvođači koji su i 40 godina u tom poslu. Prethodne dvije godine su zbog korone i krize bile teške, a sada zbog rata u Ukrajini situacija je još lošija, a još je teže što se ne zna kada će kraj tome, ističe. Osim rasta cijena, problem je i s dobavom roba, primjerice, isporuka za neko vozilo nije više ista godina, nego sljedeće, a možda čak i 2024, nabraja Čurila.
– Rast cijena žitarica je na povijesnoj razini, a nama je upravo najveći trošak prehrana perad, na što se odnosi 80 posto troškova, a hranu nabavljamo izvana. Pšenica će sada u žetvi biti i 2,5 kune otkupna cijena, a normalna je kunu. To je ogromno poskupljenje koje teško možemo kompenzirati s našim izvoznim cijenama. Sav teret ne možemo prebaciti na krajnjeg potrošača pa ga u stvari snosimo mi. Na rastu cijena žitarica sigurno će netko dobro zaraditi. Jer normalna cijena kukuruza je oko 1,10 do 1,20, a sada se kreće na razinama od 2,50 do 2,70. Taj kukuruz je posijan po istim troškovima kao i svake godine, tako da je ovo povećanje cijena samo nečiji ekstra profit, smatra Čurila.
Trenutačno trošimo akumulaciju od ranije. Mi smo orijentirani na tržište EU, polovicu proizvodnje izvozimo, a cijene smo morali povećati. U koroni je naravno i potražnja pala. Majonezi je primjerice pala potražnja 40 posto, a za njenu proizvodnju se koriste jaja. Puno farmi u Europi se zatvorilo, neke rade na 70 posto kapaciteta, a prve farme se već zatvaraju i u Hrvatskoj, ističe Čurila dodajući kako misli da tu nije kraj.
Problem je naime i ptičja gripa koja se pojavljuje svake godine. Ne znamo kako ćemo ga u sektoru riješiti, jer odnosi puno peradi. Ove godine je u Engleskoj, Francuskoj i Španjolskoj već bio taj problem, lani u Poljskoj. To je oko 20 milijuna peradi koje su bile uklonjene. Trenutačno su isti problemi u SAD-u. Tamo je cijena jaja porasla pet puta, jer su od 300 milijuna nesilica, 30 milijuna zbog ptičje gripe morali ukloniti. Najgori mjeseci su ožujak i travanj. Kod nas nema problema, ali primjerice u susjednoj Mađarskoj je čak četvrtinu nesilica zahvatila ptičja gripa, navodi.
Osvrćući se na domaće tržište i zadovoljenje potreba, Čurila ocjenjuje kako za društvo i gospodarstvo nije dobro da se i dalje kroz HORECA kanale hotelima isporučuju uvozna jaja. Treba poticati domaću proizvodnju pa tako i gospodarstvo u cjelini. To je i moja poruka, više se orijentirati na domaće proizvođače u svim segmentima. Jer vidimo i puno jeftinog uvoznog sira, a s druge strane domaći se mljekari zatvaraju. A ako se zatvore, onda niti taj uvozni sir neće više imati tu cijenu. Ista je stvar i s jajima, nema logike da je cijena jaja niža od potrebne hrane za nesilice, istaknuo je na kraju razgovoru za PoslovniFM Dražen Čurila.
Autorica: Lidija Kiseljak Foto: Darko Buković/PoslovniFM
Objavljeno 3. lipnja 2022. Sva prava pridržana ©poslovniFM