Godinama sam gledala kako turističko–zdravstveni kapaciteti Varaždinskih toplica propadaju i ništa se ne ulaže. Na poticaj bivše gradonačelnice Varaždinskih Toplica, dobila sam ideju, promislila i krenula u investiciju te kupila nekoliko objekata u Toplicama, za otvaranje luksuznog hotela. Uz puno bitke s birokracijom dobila sam i koncesiju za termalnu vodu čime je otvorena mogućnost izgradnja hotela Bernarda koji se privodi, usprkos svim poteškoćama, kraju. Zato, ne treba gubiti vjeru u sebe, gledati treba malo ipak pozitivno, nalaziti rješenja, a ne plakati nad sudbinom jer od plakanja nema ništa! Jesmo emotivni, ali te emocije razum mora prevladati i jednostavno je potrebno pozitivno razmišljati i ići dalje uz rad, istaknula je za poslovniFM Bernarda Cecelja, vlasnica i direktorica tvrtke Bernarda.
Hotel ima 27 soba sa 4 zvjezdice, ali i svojih dodatnih sadržaja – od restorana, fitnessa, pizzerije koju smo isto patentirali jer se tijesto radi na bazi termalne vode. Jedna od inovacija! A što se tiče samog restorana, namirnice su iz vlastite proizvodnje na bazi biodinamičke proizvodnje, tu su i svinje mangulice, kokoši, povrće, ribnjak…. Zdrava hrana isključivo za potrebe restorana, ističe Cecelja u razgovoru s Lidijom Kiseljak, urednicom emisije Ritam posla.
Na upit o financiranju turističkog projekta, Cecelja odgovara kako se investicija u hotel financira 70 posto od kredita, 30 posto iz vlastitih sredstava, dok se sve ostalo financira iz vlastitih sredstava. Dobit tvrtke Bernarda 23 godine nisam uzimala, nego se uvijek sve reinvestiralo natrag u proizvodnju, naglasila je.
– Godine 1998. počeli smo s 13 zaposlenih, a danas imamo 250 zaposlenih. . Sretna sam što 23 godine, koliko god su i krize bile jako velike, nikad nisam kasnila sa plaćama, ni jedan dan, nikada nisam dobila nekih zateznih kamata jer nisam svoje rate kredite rješavati, sve obveze su plaćane uredno prema državi, prema dobavljačima. Najprije su svi bili namireni, a onda ono meni što je ostalo! Za vrijeme pandemije, i sin i ja smo se odrekli tri plaće. Normalno sve se plaćalo socijalno, zdravstveno i te obaveze, ali plaću nisam dobila! Plaća je ostala u firmi, a ako ništa drugo barem se tako dio struje platio ili bilo nešto. Mi smo se toga odrekli u korist firme i u korist ljudi, naših radnika koji su dobili punu plaću bez obzira da li je radio ili nije radio! Čak smo uspjeli dati i božićnicu na kraju godine!, s ponosom je kazala Cecelja.
A što se tiče nedostatka radne snage, još uvijek ih nalazimo i nismo uvozili radnu snagu. Surađujemo dosta i sa školama. Međutim, mi imamo specifična zanimanja gdje se djeca neće upisivati u te škole i za zanimanja stolara, tapetara, šivača, krojača… i to postaje sve veći problem, smatra Cecelja.
Nagrade, više od njih 50 za uspješan poduzetnički rad, vesele, svaka nagrada je vrijedna, ali kada vam za proizvod kojega ste vi stvorili i koji je djelo vaše inovacije, stigne sjajna povratna informacija i od korisnika, to je meni jako velika nagrada, rekla je Cecelja.
Prisjetila se i samih početaka rada, kako je odlučila pokrenuti proizvodnju upravo u Hrvatskoj iako je imala druge opcije i mogućnosti za rad za druge, naglasivši da je 1998. počela s proizvodnjom kreveta i madraca. Mi smo prvo počeli sa krevetima tzv. box krevetima, koje sam zaštitila u Zavodu za intelektualno vlasništvo u Zagrebu još 1998. godine. I kasnije od 1999. smo ustvari počeli i sa madracima. I od tada smo u svom segmentu iznimno inovativna kompanija. Danas proizvodimo više od 10-tak vrsta kreveta, 40-ak vrsta madraca i 20-ak vrsta raznih proizvoda vezanih za spavanje. Tvrtka kojoj sam na čelu danas je među vodećima u ovom dijelu Europe u proizvodnji sustava za spavanje, a potvrda tomu je i podatak da više od 70 posto proizvoda izvozimo, najviše za opremanje hotela poznatih velikih svjetskih lanaca, kaže Cecelja.
Apsolutno se pandemija i kriza osjetila i kod nas, proizvodnja trpi, u turizmu i opremanju objekata sve je stalo, ne ulaže se u investicije, ide se za tim da se zadrži hladni pogon.
Imali smo Rusiju, Bjelorusiju, Srbiju, Makedoniju i Švicarsku, a sada imamo Švicarsku, Srbiju i Makedoniju. Rusija naprosto nije išla, Moskva je ogroman grad, a za jaku prodaju potrebno je imati i znati ljude tamo. Daleko od očiju, daleko od srca, prisjetila se narodne poslovice Cecelja. Što se pak Bjelorusije tiče, oni strašno štite svoju proizvodnju, imaju 12 proizvođača madraca. Mi smo išli, pokušali, ali kad vidim da ne ide – ne ide, i upravo je u tijeku likvidacija tamošnje tvrtke.
Čovjek mora uvijek pozitivno razmišljati, a rezultati neće izostati. Da sam tada, na početku rada, razmišljala kako neću uspjeti i bila negativna, sigurno da i ne bi doživjela sve ovo što smo napravili danas, istaknula optimistična Bernarda Cecelja za poslovniFM.
Objavljeno 5. veljače 2021. Sva prava pridržana ©poslovniFM