Želite li uspjeti na poslu, kad krećete od njegove najniže stepenice najdalje će vas dovesti rad i upornost, posebno ako iz svog rječnika izbacite ‘ja to ne mogu’ i uložite vrijeme u edukaciju i učenje. Znaju mi reći da nije pametno što otvoreno na sastancima govorim da sam bila čistačica. No, smatram da se toga ne treba sramiti, dapače, jer kad prezentiram potencijalnom klijentu ponudu, mogu stajati iza toga, reći da govorim iz vlastitog iskustva, jer je to moja karijera, ocijenila je u razgovoru za poslovniFM Blaženka Dudaš, voditeljica sektora čišćenja u Asura Grupi.
Jako je važno ostati na zemlji, među ljudima, kolegama. Nikad u životu nisam tražila neki bolji posao ili bolju poziciju za sebe od drugih, već sam uvijek u životu napredovala tako što su drugi prepoznali moje sposobnosti i trud, dajući mi priliku. Jednom mi je jedan kolega i rekao da nikad neću postati direktor, jer se ‘držim’ previše nisko. I mogu reći samo da i dalje želim da ostane tako, istaknula je Dudaš u emisiji Poslovna žena, u razgovoru s urednicom Marijanom Matković.
Dudaš je voditeljica sektora čišćenja u Asura Grupi, multiservisu koji klijentima nudi niz različitih usluga – od kompletnog facility managementa, usluga tehničkog održavanja i čišćenja, te logistike.
Prisjetivši se početaka, Dudaš kaže da je prvo radno mjesto na kojem je odjenula prepoznatljivu kutu čistačica, bio nekadašnji HPT, tvrtka koja se ubrzo razdvojila, te odlučila prodati svoje servisne usluge.
– Tako je nastala Kompas grupacija, u koju smo prešle mi čistačice, u kojoj sam se susrela s prvim novostima u svom poslu. Volim se sjetiti dana kad smo čistile, s partvišem i krpom namotanom na njega, a uspješnost mjerili podatkom kojoj krpa nije ispala s partviša. Tad vam je jasno koliki je napredak bio kad smo dobile kolica na kojima smo vozile sve potrepštine sa sobom. A prije toga se i smijale kad nam je predstavnik te tvrtke dolazio pokazivati kako se radi s tim stvarima, učile osmicu s mopom te kako složiti krpu. Čišćenje nekad i danas jako se razlikuje, velika je razlika u kvaliteti i opsegu posla, ali i profesionalnim sredstvima koja su daleko kvalitetnija i neotrovnija. No, istodobno, razlikuju se prava radnika nekad i danas, upozorava sugovornica.
Uvijek uz radnike i s radnicima
Nastavak priče ne biste očekivali od menadžerice, koja naglašava kako poslodavca najbolje štiti zadovoljan radnik i, naravno, klijent.
Mi u Asura grupi želimo da klijent bude zadovoljan. Želimo da i mi kao tvrtka budemo zadovoljni, ali najviše želimo je da naš zaposlenik – a u mom slučaju su to spremačice – budu zadovoljne. A radnik će biti zadovoljan jedino ako mu osigurate određena prava te ako dobije i određenu vrstu poštovanja, smatra Dudaš. Nema li Asura spremačicu ili domara koji su zadovoljni na poslu i zadovoljni svojom plaćom, niti posao neće biti dobro obavljen, kaže. Zato u tvrtki teže tome da plaća startno bude veća od minimalne na državnoj razini, i to za 10 posto, u neto iznosu.
Svi naši radnici imaju ugovore na neodređeno vrijeme, s probnim rokom od 6 mjeseci i najčešće, jer se dobro uklope, uspijevamo u tome da im probni rok nije niti potreban. Postoje i bonusi za dobro odrađen posao te prekovremeni rad. I za tu vrstu rada radnici su plaćeni bolje nego što to propisuje Zakon o radu. Svi smo na tržištu i zapravo se borimo za preživljavanje, zbog čega je segment odnosa prema zaposlenicima iznimno bitan, ustvrdit će Dudaš.Također, radnicima Asura Grupe isplaćuju se kompletni putni troškovi, bez obzira na to dolazi li čovjek iz kuće koja je udaljena samo nekoliko kućnih brojeva, ili, na primjer, iz Sunje.
Kad imate požrtvovnog radnika, spremnog potegnuti kad je potrebno, to morate prepoznati kao sustav i – nagraditi. Ljudima je danas najveća nagrada kad to vide na plaći, kad dobiju božićnicu, prigodne nagrade ili bonuse, ističe. No, sustav javne nabave je tako postavljen da gotovo u pravilu prolazi najniža ponuda, što sigurno ne odražava visoku kvalitetu. Zbog toga i klijentima, kao sustav, komuniciraju da Asura Grupa nije tvrtka koja će osigurati najjeftiniju uslugu uz visoku kvalitetu, jer to, naprosto, nije moguće, sve više nudeći usluge tako, manje kroz sustave javne nabave. I u tome, kaže, ima beskonačnu podršku i potpuno odriješene ruke kad se radi o izradi ponude i prezentiranju tvrtke na takav način.
Dudaš posebno ističe podršku vlasnika takvoj strategiji, koji je, naglašava, naučio kako se posao vodi i gradi od nule. Nekad, kroz šalu i kod razgovora o bonusu za uspješno napravljen posao, zna reći da joj je dovoljan bonus, uz plaću, i radna atmosfera i odnos između nadređenih i kolega. Jer, nije sve ni u novcu, kaže voditeljica čišćenja čija je poslovna misija da njezine kolegice čistačice budu – zadovoljne radnice. Posao čistačice danas je podcijenjen, smatra.
Kažu čistačica može biti svatko. Ne može! Kažu čistiš doma i tu, to je isto. Nije. Nekad su spremačice, bez obzira na način rada i na nikakvu opremu koju su imale, bile cjenjenije nego danas, kao i općenito posao nekvalificiranog radnika. Mi u Asura multiservisu počeli smo to ustrajno mijenjati i voljela bih da to prepoznaju i druge slične tvrtke, te da nam se pridruže u podizanju kvalitete i priznavanja tog rada. Vjerujem da je to dobar put da se doskoči postojećem Zakonu o javnoj nabavi, koji nameće i zapravo bira najnižu cijenu, a ona može biti samo na nečiju štetu – kaže.
Inače, Asura multiservis u Hrvatskoj ima oko 110 zaposlenih, uz podružnice u Sloveniji, Crnoj Gori, Makedoniji, a u planovima je i Asura Srbija. Cilj je proširiti se, dodatno zapošljavati, ponositi se veličinom, ali i poslovima koje rade.
Bez obzira na to imamo li 100 ili 1100 radnika, želimo da svi budu zadovoljni. I da klijent može prepoznati da nismo firma koja će prihvatiti posao samo kako bi dodala to ime na listu referenci, a da iza toga stoji robovlasnički način rada. Ponekad je možda bolje i raditi manje, nego ponižavati onoga koga šalje na teren da to napravi – kaže Dudaš.
Ja samo volim raditi, a drugi će prepoznati taj moj rad
Ja sebe ne vidim kao uspješnu poslovnu ženu, hvala vam što me tako predstavljate. Htjela bih da su stvari ispale i bolje, iako ne mogu biti nezadovoljna. No, nikad nisam morala pokucati na vrata da bi me netko negdje zaposlio. Samo sam radila ono što su mi dali, najbolje što mogu, a drugi su to prepoznali i dali mi priliku da budem nešto više, kaže jednostavno i simpatično skače na crticu i svog prvog napredovanja:
U jednoj ‘radnoj akciji’ u zgradi Pošte u Jurišićevoj 13, jedne subote smo imali generalno čišćenje, u sklopu kojega smo morale upotrebljavati i strojeve. Dogodio se kvar na jednom stroju. Kako sam ja dijete sa sela, a moj otac se ponosio time da sam bila kao sin, pa nisam uz mamu učila kuhati i peći kruh, nego sam morala znati voziti traktor i upravljati poljoprivrednim strojevima, nije mi bili strano pogledati što se dogodilo sa strojem. I s traktorom sam neke stvari naučila. Uglavnom, ne sad ne znam kako, ali uspjela sam ga popraviti i uspješno smo odradile posao. No, istodobno me tadašnja šefica upozorila zbog kute, koju sam taj dan odrezala ispod džepova, jer je bila preduga, pa sam dobila jezikovu juhu. Nakon četiri ili pet dana, zove tajnica tadašnjeg direktora, stranca, u Upravu na razgovor. I pomislila što mi je to s kutom trebalo. No, zbog toga što sam popravila onaj stroj, direktor me prepoznao kao timskog igrača i dodijelio specijalnu ekipu za specijalna čišćenja, zajedno s još nekoliko kolega, prisjetila se Blaženka. I sama se, sada na upravljačkoj funkciji, uvjerila da je ključ uspjeha za dobro obavljen posao i dobro raspoloženje radnika prepoznati ne samo osobine radnika koje će se spojiti u jedan tim, nego prepoznati i to kakve je volje radnik toga dana, tko ima kakav problem i slično.
Volim porazgovarati s radnikom. Kad imamo novi posao, uvijek idem s njima, jer je radnik tako hrabriji. Volim izvidjeti gdje će raditi, pa tek onda prepuštam posao administraciji i samim radnicima. I uvijek kažem: ‘Ako ima problema, recite mi. Ako mislite da sam ja negdje pogriješila, recite mi. Ako vam se danas nešto ne da, ako ste umorni od svojih obiteljskih problema, recite mi’ – naglašava Blaženka Dudaš. Dodaje kako se neće naljutiti ako radnik nešto tijekom dana ne napravi, no ona za to mora znati.
Osim što je svojom karijerom – od čistačice do uspješne menadžerice u velikoj tvrtki – divan primjer vrijedne, poduzetne i sposobne poslovne žene, Blaženka i u privatnom životu pokazuje kako ne postoje problemi i tragedije koje se ne mogu prebroditi. Naime, jako je rano ostala bez supruga, sa sinom kojega je nastavila odgajati kao samohrana majka.
Volim reći da se iz svake tragedije rodi nešto novo. Bilo je teško, no može se, samo čovjek treba biti hrabar, odrediti si vodilju i cilj te se držati toga zašto želiš ići naprijed, kaže Dudaš. Danas je, kaže, njen sin njezina najveća životna nagrada. Uspješno gradi malo imanje na kojem se planira baviti obiteljskom ljubavi, uzgojem konja, a u slobodno vrijeme je i kaskader. I ona sama jaše i voli motore, a zbog nedavne nezgode koju je proživjela pri padu s konja, koji se činio banalnim, neko je vrijeme provela je na bolovanju. E, pa, to je za nju možda i jedina stvar za koju će reći da je teško izdržati, zaključujemo u šali, nakon izjave da se vratila na posao i prije nego što se liječnik složio s tim.
Objavljeno 14. svibnja 2021. Sva prava pridržana ©poslovniFM