Doprinose za drugi mirovinski stup treba povećati dva postotna poena, s 5 na 7 posto
Stalno govorimo o potrebi podizanja doprinosa za drugi mirovinski stup, no stalno postoje ograničavajuće okolnosti u javnim financijama. Sada se javni dug počeo smanjivati, nemamo više takve deficite i možda je došlo vrijeme da se otvore razgovori o tome, izjavio je za poslovniFM Dubravko Štimac, predsjednik Uprave PBZ Croatia osiguranje, društva koje upravlja fondom drugog mirovinskog stupa, trenutačno i predsjednik Udruga društava za upravljanje mirovinskim fondovima i mirovinskih osiguravajućih društava UMFO. Da ne bismo predugo čekali, UMFO je nedavno na konferenciji u Rovinju već izašao sa prijedlogom, kopromisom prema kojemu bi jedan posto iz bruto plaće izdvojili poslodavci, dok bi jedan dio tog povećanja iz neto plaće snosio sam radnik.
„To bi bilo relativno malo. Kad gledate prosječnu neto plaću, to bi je smanjilo za nešto više od 50 kuna, a kad gledate bruto plaće, to bi poslodavcima povećalo trošak za oko 90 kuna. No, uplata u drugi stup popela bi se s pet na sedam posto, što bi bilo znatno i dovelo bi do toga da kombinirane mirovine u kraćem roku budu veće te da se pritisak na proračun za isplatu mirovina polako smanjuje. Razgovarali smo s Udrugom poslodavaca, nije rečeno da bi bili protiv, pa možda treba staviti tu temu na stol“, kazao je Štimac u emisiji Osiguraj se, u razgovoru s urednicom Marijanom Matković. Dodaje kako bi to bio dobar početak, kojem bi trebao slijediti dogovor prema kojemu bi stopa izdvajanja za drugi stup i dalje rasla, primjerice tako da se kod svakog porasta BDP-a od jedan posto stopa doprinosa poveća za pola posto. Gledajući u budućnost, tako bi mirovine puno ranije mogle rasti, a opterećenje za državu polako bi se, smatra, prenosilo na sustav kapitalizirane štednje.
„Prvi stup treba ostati osnova, a drugi stup, u kojemu sada imate samo pet posto izdvajanja, već od početka godine došao je do toga da oko 47 posto novih umirovljenika bira kombiniranu mirovinu. Dakle, nitko još nije proveo puni radni vijek u drugom stupu, a već sad daje rezultate. To znači da će za dvije, pet, 10 ili 40 godina doći do toga da se takav sustav neće isplatiti možda za dva do tri posto ljudi“, kaže Štimac.
Prijedlog je da se kod svakog porasta BDP-a od jedan posto stopa doprinosa poveća za pola posto.
Dubravko Štimac
„U ovom trenutku PBZ Croatia osiguranje ima oko 62 posto obveznica u portfelju, dok je prosjek industrije oko 67 posto. Rekao bih da se kod nas često voli prigovarati, a na to bih odgovorio samo na jedan način: Poznato je da je protekla dekada bila dekada obveznica. Kamatne stope padale su cijeli ovaj period otkad smo ušli u mirovinsku reformu i cijelo vrijeme obveznice su imale dobar prinos. Od početka rada ostvarili smo dobar prinos za naše članove. Jednostavno bi bilo smiješno propustiti ono što su obveznice nudile, kao što je sada prirodno polako se okretati od te klase i tražiti druge izvore prinosa. Na koncu, kad su nam počeli prigovarati zbog toga što ulažemo u tu klasu imovine, nakon toga smo još dugo vremena našim članovima ostvarivali jako dobre prinose. Da smo poslušali one koji su govorili da izađemo iz te klase imovine, danas bismo imali puno manje prinose “, kaže Dubravko Štimac, predsjednik Uprave PBZ Croatia osiguranje mirovinskog društva koje upravlja fondom drugog stupa na primjedbu koja se često čuje čak i u poslovnoj zajednici: mirovinci nemaju puno ozbiljnog posla, jer im novac iz mjeseca u mjesec dolazi po sili zakona, a onda ih oni bez puno truda ulažu uglavnom u državne obveznice. Štimac dodaje da je Fond A kategorije PBZ Croatia osiguranja od početka ove godine ostvario 13,45 posto prinosa, Fond B kategorije 9,72 posto, dok je u C kategoriji 6,32 posto.
„E, sad mi recite gdje se još ostvaruju takvi prinosi. Mislim da smo imali racionalnu alokaciju portfelja, bili u obveznicama koliko je trebalo, s obzirom na druge mogućnosti, a u zadnje dvije godine pomalo pokušavamo otvoriti druge prilike u kojima se mogu ostvariti dobri prinosi jer trendovi pokazuju da obveznice to više nisu“, dodaje Štimac.
Mirovinski fondovi idealan su partner državi za neke projekte privatizacije, jer u usporedbi s 11 novih zemalja EU-a kod nas država i dalje prednjači po udjelu države u ekonomiji.
„To je, prema mom mišljenju, znatan uzrok neefikasnosti, loše produktivnosti, nemogućnosti otvaranja novih radnih mjesta i nemogućnosti rasta plaća. Idealno bi bilo da neke pozicije u kojima nije potrebno da država bude prisutna, država privatizira, a mirovinski fondovi stoje na raspolaganju i ako su investicijske prilike povoljne za naše članove, mi smo spremni ulagati. Nismo otišli daleko, no ima razgovora u tom smjeru i rekao bih da smo blagi optimisti te da bi u narednom periodu moglo doći do realizacije nekih takvih projekata“, kaže Štimac.
Mirovinski fondovi idealan su partner državi za neke projekte privatizacije, jer u usporedbi s 11 novih zemalja EU-a kod nas država i dalje prednjači po udjelu države u ekonomiji.
Dubravko Štimac
Promjena investicijskog smjera
No, mijenja li se klima u smjeru koji bi omogućio da se takvi projekti u javnosti dočekaju drugačije nego što je to, na primjer, bilo s idejom o ulasku fondova u HAC, kad se i javnost digla na noge zbog tvrdnje da bi građani kao članovi fondova tako još jednom platili ceste koje su financirali iz proračuna, pitamo Štimca.
„Nažalost, ne vidim da se mijenja. Što to znači da će građani to ponovo kupiti? Bitno je samo to jesu li sredstva koja su u nekom fondu racionalno uložena i donose li prinose. Ako država ima velik javni dug i prevelik utjecaj u ekonomiji, onda je rješenje u smanjivanju tog udjela i privatizaciji kompanija, ako procjenjujemo da će one tako biti efikasnije. S mirovinskim fondovima dolazi druga vlasnička struktura i mislimo da se to može napraviti. I ako novcem koji nam je povjeren na upravljanje možemo kupiti neku imovinu i bolje upravljati njome za naše članove, onda to jest racionalno“, odgovara Štimac.
No, što s činjenicom da članovi uprava mirovinskih društava više ne mogu imati mjesto u nadzornom odboru tvrtki u koje ulaze, koliko to mijenja poziciju mirovinskog fonda kao ulagača u takvim i sličnim projektima?
„Nije suština u mjestu u nadzornom odboru, suština je u promjeni korporativne kulture, a u tom smjeru možemo djelovati. Uzet ću samo primjer Podravke, kompanije koja je jedno vrijeme svoje povijesti ostvarivala20, 30 do 50 milijuna kuna neto dobiti. Onda smo kao mirovinci dobili mjesto u Nadzornom odboru i gurali u jednom smjeru – što je bio timski rad, ne samo Nadzornog odbora, nego i Uprave i samih radnika – i danas je to tvrtka koja je lani napravila 210 milijuna kuna dobiti, ne više 20 ili 40 milijuna. I neke druge kompanije pokazuju da se promjenom vlasništva mogu napraviti iskoraci prema većoj efikasnosti u poslovanju, koji vode većim plaćama, većoj zaposlenosti, većim porezima koji se uplaćuju u proračun“, kaže Štimac. Dodaje kako fondovi sigurno mogu biti poticaj prema većoj efikasnosti upravljanja kompanijama, a osobno misli da bi u tvrtkama u kojima fondovi imaju većinske udjele trebala ostati odredba po kojoj članovi uprava mirovinskih fondova mogu ući u nadzorne odbore, no promjene su moguće kroz skupštine i kroz aktivnosti dioničara.
PBZ Croatia osiguranje zadnjih godina često ulaže u tvrtke koje imaju problema u poslovanju, pa čak i u one koje su u fazi stečaja, s kojima prolazi cijeli proces „dizanja iz pepela“. Među takvim primjerima su Helios Faros te Hotelsko poduzeće Vis, obje tvrtke koje su dugo vremena bile u stečaju, pa je zanimljivo čuti kako izgleda proces ulaganja u takvu tvrtku, koliko traje te kakva su očekivanja od takvih ulaganja.
Nema novih projekata, novih dionica na burzi
„Prije četiri-pet godina, kad smo procijenili da kamatne stope padaju i da će prinosi na obveznice biti manji nego u dotadašnjem razdoblju, počeli smo tražiti projekte u kojima članovima možemo osigurati zadovoljavajući prinos. Projekata u Hrvatskoj nema puno. Jeste li nedavno čuli da je izlistana neka nova dionica, da se pojavilo ime neke nove tvrtke u koju možemo ulagati? Mi ne možemo otići i kupiti bilo što, sjetite se, na primjer, primjedbi zašto nismo ulagali u zemno skladište plina, a tvrtka nije izlistana na burzi i mi to ne možemo. Tako smo počeli tražiti prilike, odnosno nove projekte i pogledali smo tih nekoliko tvrtki koje su bile u stečaju. To jest bio vrlo kompliciran proces, ali smo procijenili da se može reflektirati u cijeni, te da uz dugoročni horizont ulaganja možemo ostvariti dobre prinose. Ušli smo u taj projekt, izabrani kao partner. Za Hvar, Vis, Komižu, ti procesi su trajali po tri godine i na sreću, sad ih polako završavamo. U rujnu smo uplatili za Helios Faros, u listopadu za Vis i Komižu, i sad polako formiramo skupštine dioničara, nadzorne odbore i pomalo započinje rad na tim investicijama“, priča Štimac. Dodaje kako imovinu kupuju po razumnim cijenama, postoji plan za ulaganja i vjera da će se moći znatno povećati vrijednost tih društava i objekata u njihovu vlasništvu , što će članovima donijeti korist.
„Takav vid investiranja možemo shvatiti i kao novu klasu imovine, jer smo u tim tvrtkama većinski vlasnici, pa možemo kontrolirati korporativnu kulturu i novčane tijekove. Ako to budemo radili na dobar način, vjerujemo da je kontrola rizika u takvim tvrtkama nešto bolja nego u onima u kojima imamo nešto manji utjecaj“, kaže Štimac te ističe kako je procjena da bi prema takvoj klasi imovine mogli usmjeriti 5 do 7 posto ukupnog portfelja Fonda, kako bi na taj način pokušali ostvariti bolje prinose za članove, u suradnji s kvalitetnim partnerima. Tako, na primjer, u tvrtki Helios Faros, koja je dugo bila u stečaju a jako je važna i za lokalnu zajednicu, PBZ CO ima 75 posto vlasništva, a s Valamarom koji ima 25 posto potpisan je ugovor o upravljanju.
„Moram pohvaliti ljude koji rade u tim tvrtkama jer su izdržali teška razdoblja u kojima se nije znalo tko će biti vlasnik i tko je odgovoran za isplatu plaća, a cijelo to vrijeme uspjeli su očuvati vrijedne objekte i izdržali su. U svim razgovorima koje smo imali do sada, čini se da nas vide kao nekoga tko će uložiti da se njihove tvrtke razviju i da vide u tome nadu“, kaže Štimac. Na primjeru Hvara, riječ je o ulaganju od 500 milijuna kuna, što će zasigurno doprinijeti novim zapošljavanjima i rastu plaća, a onda i pridonijeti razvoju lokalne zajednice.
„Da ne pričamo samo o njima. Dva mirovinska fonda kupila su i Jadran Crikvenicu, društvo koje je bilo u državnom portfelju i također je prošlo kroz stečaj. Nekad je to bila perjanica hrvatskog turizma i vjerujemo da možemo promijeniti trend lošeg poslovanja, samo nam treba vremena“, kaže Štimac.
Samo PBZ CO, dodaje, u protekle četiri godine izvukao je četiri tvrtke iz dugogodišnjih stečajnih postupaka: Vis, Komiža, Stari Grad i Jadran Crikvenica, koji je kupila tvrtku Adriatic, koja je također bila u stečaju.
„E, pa sad, kad nam govore da ne bismo sve trebali ulagati u obveznice, da bismo trebali biti aktivniji na tržištu… Recite mi koji je ulagač u tom razdoblju izvukao četiri tvrtke iz stečaja? Osigurat ćemo investicije, sam PBZ CO će u kapital uložiti oko 190 milijuna kuna u Helios Faros, 220 milijuna u Crikvenicu, 110 milijuna kuna u Vis i Komižu. Kad pogledate i daljnja ulaganja, bit će to oko milijarda kuna, dakle – pokažite mi takvog igrača“, dodaje Štimac. Planovi za svaku tu tvrtku postoje, angažiraju se stručnjaci iz svih domena, započinje postavljanja strategije korporativnog upravlja, slijede dodatna ulaganja i ulaganja u podizanje kvalitete, dodaje.
„U Vis i Komižu tek ulazimo, u Stari Grad smo tek ušli, a u Crikvenici, gdje smo već godinu i pol dana, neki su hoteli obnovljeni, dignuta je kvaliteta, a za neke veće projekte u tijeku je izrada planova i njihova realizacija kroz godinu, dvije ili tri. Primjera radi kako takvi projekti mogu početi davati rezultate: Jadran Crikvenica imao je nekih 70 milijuna kuna prihoda, lani je to bilo na 90, a ove godine očekujemo oko 130 milijuna. Istina, ove godine imamo akviziciju kluba Adriatic, no, i bez toga bi to bio lijepi rast prihoda. Ne dvojim da će unutrašnja vrijednost tih kompanija koje stvorimo s vremenom biti puno veća te da će to donijeti rast vrijednosti obračunske jedinice za naše članove“, kaže Štimac. Dodaje kako vjeruje da će u idućih četiri do pet godina na taj način dodatno smanjiti ulaganja u državne obveznice, a povećati klasu imovine kod koje je dugoročno moguća i veća projekcija prinosa.
Objavljeno 20. prosinca 2019.