Važno je ne odbacivati materijal nego reciklirati
Mi obrtnici još uvijek radimo na način na koji su radili naši pradjedovi i djedovi, jedino na taj način možete ostaviti duboki trag. Sjetimo se, u prošlosti je jedna pletena košara, kola seljačka, žrvnjevi u kojima se mljelo žito, drvene tačke, drvene posude, pletene posude, to je bila tada industrija, glineni lonci, posuđe.., sve je to bila industrija, preteča današnje industrijalizacije. Od svih tih autohtonih proizvoda danas su nastali moderni proizvodi. Da bismo sačuvali duh vrijednosti naših djedova i pradjedova, u Hrvatskoj postoje tradicijski zanati kojima treba dati posebnu pažnju, treba ih njegovati, zaštititi, istaknuo je za poslovniFM Darko Varga iz Zlatara, vlasnik Ateliera Varga za proizvode umjetničke tradicionalne i suvenirske keramike, izrade unikatnih i umjetničkih djela.
Prvi je put nastupio na nedavno održanom sajmu namještaja Ambienta, i to s prijateljem stolarem Juricom Petrićem.
„Napravili smo jedan zajednički proizvod. Potaknuo nas je današnji užurbani stil života, činjenica da moderan namještaj koji se proizvodi zapravo više nije u skladu s prirodom. Koriste se umjetni materijali, koristi se jeftini materijal, gleda se da se proizvodi što jeftinije, samo da je estetski lijepo. Danas u suvremenom svijetu imamo sve više ljudi koji žele imati personalizirane interijere i u tom promišljanju izradili smo od stoljetnog oraha jedinstveni i unikatni stol i šest stolaca“, istaknuo je Varga u razgovoru s urednicom Sanjom Plješa u emisiji Iz obrtničke radionice.
„Sam orah, drvo je koje je raslo 100 godina u Zagorju uz jedan vinograd pokraj Zagorske kleti. Zamislite koliko je pokraj tog oraha prošlo dobronamjernika, prolaznika, planinara, berača, šumoposrednika, vlasnika različitih zemljišta, kolike su se priče ispričale ispod tog oraha, koliko je plodova sakupljeno ispod njega. Koliko je gibanica ispečeno za Božić ili Uskrs od plodova tog oraha… To je orah koji je u svom životnom vijeku opstao, no počeo se sušiti i kad smo ga otpilili bilo nam je žao, jer i moje djetinjstvo vezano je uz taj orah. Tada smo iskopali taj panj iz zemlje, ručno, prvo nam je trebalo zaista puno vremena, truda, volje, ljubavi, i taj se panj sušio četiri godine i nakon toga smo ga oblikovali i obradili stolarskim vještinama, lijepim ručnim radom smo ga oblikovali, zapravo, tom panju nismo ništa oduzeli. Nismo mu ništa ni dodali, samo smo istaknuli njegovu ljepotu, njegovu prirodu, njegovu prirodnu savršenost, jer priroda je savršena, trebamo je samo oponašati, trebamo ju gledati, trebamo joj se diviti. Iz tog znanja stvoren je ovaj stol za kojim sada sjedimo i ovih šest stolaca koje su anatomski oblikovane… Zapravo, drvo, kamen i keramika čovjeku su otkad postoji jako bliski materijali i sve do dan danas čovjeka ti materijali prate“, pojasnio je Varga.
Na upit je li emotivno povezan za taj stol, Varga kratko odgovara – naravno da jesam.
„Emotivno sam vezan, jer uz njega vezano je moje djetinjstvo, i berba grožđa i susreti pod tim orahom… Naravno, i gibanica, ali i ova tri mjeseca tijekom kojih smo Jurica i moja malenkost stvarali te stolce i taj stol. Ugradili smo u njih mnogo ljubavi, mnogo rada, mnogo ispričanih priča kroz zajedničko druženje i stvaralaštvo. Taj je stol bio izložen na Sajmu obrtnika u Münchenu, također je bio na Obrtničkom sajmu u Celju, a na Ambienti zahvaljujući gospođi Mirjani Majsen koja nas je pozvala i koja nas je dovela u Zagreb na Ambientu. Od srca joj na tome hvala! Mi nismo očekivali toliko emocija, prolaznika, divljenja, znatiželje, ostali smo na neki način i zatečeni i u Münchenu, i u Celju i u Zagrebu“.
Iako su odredili cijenu od 12.000 eura, na kraju su odlučili da stol nije na prodaju. Teško nam je rastati se od njega, mi smo odredili cijenu, u Münchenu imali smo i kupca, gospodin se čak naljutio… No nismo ga htjeli prodati, jer mi taj stol želimo izlagati i drugdje. Znate, u samom početku nismo ga radili za prodaju,. Hoćemo li ga prodati, ovog trenutka ne mogu odgovoriti, jer smo previše emotivno vezani, ali ćemo napraviti nove proizvode po želji kupaca. Može se naručiti, kaže Varga.
Ima mnogo vrijednih proizvoda koje treba zaštititi, jer imamo burnu povijest, burnu prošlost, izvrsnost svojih djedova i pradjedova koji su nam ostavili znanje i vještine koje treba njegovati.
„Naravno, pokraj nas je stol koji je napravljen od panja hrasta i tu su dva stolca od panja, također, to je stol za dvoje i on privlači poglede prolaznika, i na prodaju je. Imamo i vješalicu koja je izrađena od starog hrasta, zapravo, to su grede jedne kuće koja je stara bila više od 150 godina. I znate, važno je ne odbacivati materijal nego reciklirati. Sačuvati uspomene kroz znanja i vještine, sačuvati i taj kulturni identitet, jer to je bila jedna stara kuća u kojoj se odvijao život, koja je imala svoju priču, a ova vješalica, gdje su rogovi od srndaća koji služe za objesiti kapute i šešire, imat će i dalje uporabnu svrhu, iako će biti u nekom novijem izdanju, imat će i dalje priliku pričati stoljetnu priču i biti sastavni dio eksterijera“, naglašava.
Vaš je obrt tradicionalni obrt. Kako vam je poslovati u današnje doba tehnologije?
„Znate, mi obrtnici radimo još uvijek na način na koji su radili naši pradjedovi i djedovi, jedino na taj način možete ostaviti duboki trag. Sjetimo se da su u prošlosti jedna pletena košara, kola seljačka, žrvnjevi u kojima se mljelo žito, drvene tačke, drvene posude, pletene posude, to je bila tada industrija, glineni lonci, posuđe, koje se, sve je to bila industrija preteča današnje industrijalizacije. Od svih tih autohtonih proizvoda danas su nastali moderni proizvodi. Da bismo sačuvali duh vrijednosti naših djedova i pradjedova, u Hrvatskoj postoje tradicijski zanati kojima treba dati posebnu pažnju, treba ih njegovati, zaštititi… Hrvatska obrtnička komora ih štiti. Na nivou države imamo umjetničku, tradicionalnu markicu i na taj način od komisije koja obilazi naše obrtnike, naši proizvodi, naši obrtnici, dobivaju tu markicu. Sjetimo se samo da su oni u prošlosti za neku ogradu ili kola sa svom svojom imovinom garantirali kvalitetu svog proizvoda. U tom smislu imamo danas vrijednosti, kada dođete u Mariju Bistricu – licitarska srca, dječje drvene igračke koje su zaštićene kao UNESCO-va svjetska nematerijalna baština. To su sve proizvodi koji su naša kulturna vrijednost, kulturna baština i kao takvi trebaju biti sačuvani u Europskoj uniji kao posebnost koju smo i zaštitili. Hrvatsko zagorje zaštitilo je štrukle, kao hranu sa zemljopisnim porijeklom. Ali imamo i nematerijalnih dobara, sjetimo se samo bednjanskog govora, on je zaštićen kao nematerijalna kulturna baština. Ima mnogo vrijednih proizvoda koje treba zaštititi, jer imamo burnu povijest, burnu prošlost, izvrsnost svojih djedova i pradjedova koji su nam ostavili znanje i vještine koje treba njegovati. Budućnost naše djece posudili smo a bismo stvorili novu priliku, nove vrijednosti, i upravo kroz ovaj stol ljudi to prepoznaju, žele se vratiti prirodi, žele biti u skladu s prirodom i žele onaj kutak u kojem žive, vratiti u trenutak svojeg djetinjstva, svoje mladosti, i uživati u tome“.
„Naši proizvodi mogu se nabaviti u Zlataru, mogu se naći i u katalogu tradicijskih obrta Krapinsko-zagorske županije, postoji online izdanje na mrežnim stranicama Obrtničke komore Krapinsko-zagorske županije. Oni koji su zainteresirani, mogu se javiti i preko Obrtničke komore, mogu i u Zlataru. Mi svoju internetsku stranicu nemamo, ne radimo i ne promoviramo se na taj način. Zašto? To nisu ciljevi ni naših djedova! Nego kad kupite kvalitetan proizvod, onda je taj proizvod najbolja garancija i najbolji oglašivač, najbolja promocija. Kad imate kvalitetan proizvod, onda vam oglašavanje nije potrebno “, uvjeren je Varga.
Objavljeno 13. prosinca 2019.