„Ova se kriza razlikuje od svih dosadašnjih, ponajprije po načinu nastanka. Ovo je prva ekonomska kriza koja nema uzrok unutar samog ekonomskog sustava. Izazvana je egzogenim šokom, tzv. zdravstvenim šokom koji je izvan ekonomskog sustava, ali koji ima jako ozbiljne, velike, duboke i dugoročne posljedice na ekonomski sustav. Drugo, ova kriza je nastala u iznimno kratkom roku. Ranije su krize nastajale mjesecima, ponekad se i godinama moglo uočavati rane znakove nastanka krize. Međutim, ovdje je sve dogodilo u dva-tri tjedna. I treće, ova je kriza zaista globalna kriza, ima obilježje globalne svjetske krize“, rekao je za poslovniFM prof. dr. sc. Vladimir Čavrak, profesor na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, autor analize „Makroekonomija krize COVID-19 i kako pristupiti njenom rješavanju“.
Dakako da karakteristike nastanka krize imaju snažan utjecaj na to kako uopće razmišljati, ne samo o njezinom nastanku, nego i kako razmišljati o njezinom rješavanju.
„Dakle, usko ekonomistički kada govorimo o kakvoj se krizi u ovom slučaju radi, onda imamo istovremeni šok, i to je šok koji je izazvalo zaustavljanje kretanja ljudi, zaustavljanje kretanja roba, zatvaranje granica, prekidanje globalnih lanaca proizvodnje i opskrbe itd. Drugi šok je šok potražnje. Onog trenutka kad se dogodio pad proizvodnje, pad pružanja usluga, sasvim je logično da dolazi do rasta nezaposlenosti, da dolazi do smanjenja agregatne potražnje i to je ozbiljan šok koji u kombinaciji sa šokom ponude dovodi do dosta dubokog pada BDP-a, i najvjerojatnije ne do inflacije, nego do deflacije. I sada, cijelu tu priču komplicira i treći šok, a to je pad očekivanja i užasno visok stupanj neizvjesnosti. Kad imate u šok koji nastaje zbog straha za zdravlje, zbog straha od smrti, mnogo je ljudi umrlo, onda imate taj egzistencijalni odnos prema stvarnosti u kojoj ljudi smanjuju svu svoj potrošnju zbog neizvjesnosti i straha od budućnosti, zato odgađaju potrošnju“, ustvrdio je prof. Čavrak u razgovoru s Gordanom Gelenčer, urednicom emisije A’vista, te posebno istaknuo da svemu tome svakako pridonosi i učestalo ponavljanje najava da se očekuje još i nekakav drugi val.
„Dakle, ja sam inače u svojoj analizi pošao od procjene zdravstvene struke, ja o tome nemam pojma, niti mislim da se trebam time baviti, ali svi relevantni ljudi na tom području govore da lijeka ili cjepiva za 8 do 12 mjeseci neće biti. To znači da će se virus u različitim inačicama, pojavljivati, ne samo u dva, možda i u tri ili četiri vala, to mi zasad ne znamo.
Sad su se svi koji uopće pokušavaju nešto učiniti, okrenuli se ipak ka državi, jer država je ta koja u kratkom roku može nadomjestiti neke nedostatke tržišta. Naravno, ni državi ne treba dozvoliti da se baš, da tako kažem – razmaše, svim tim državnim intervencijama ne treba dopustiti da se pretvore u nekakve trajne intervencije, niti ih tako treba shvaćati. Mi govorimo o kratkoročnim mjerama, o mjerama koje su fokusirane na rješavanje trenutačnog problema, i tu nije riječ o nekakvim trajnim rješenjima.
Mi sad moramo poći od karaktera i načina nastanka i mehanizama funkcioniranja krize i pokušati to riješiti, kako i na koji način učiniti da se ponovno pokrene gospodarstvo, da se pokrenu ekonomski tokovi. Da bi se ponovo svi ti tokovi pokrenuli, potrebno je jako puno izgradnje, mnogo toga mora se dogoditi da bi poduzeća, obrti mogli nastaviti radom. Mnogi od poslova u ovoj će situaciji nestati zbog odgađanja potrošnje. Stanovi, namještaj, televizori, elektronika… neće se kupovati istom onom dinamikom kako su se kupovali prije. Sada treba jedno vrijeme da bi se vratilo to što vam poduzeće omogućuje za posao koji radite, ali isto tako u tom vremenu morate imati i sačuvanu potražnju. Sad morate kombinirano raditi i na elementima ponude i to je ono što recimo ja nisam vidio baš puno u mjerama Vlade. Vlada se više koncentrirala na pitanje plaća, održavanja radnih mjesta, manje na osiguravanja uvjeta da bi poduzeća i obrti mogli nastaviti funkcionirati. Isto tako još uvijek ne vidim mjere koje bi trajnije sačuvale potražnju“, smatra Čavrak.
Na pitanje urednice što je Vlada trebala napraviti odgovara:
„Lako je biti naknadno pametan i sad je nama lako suditi o tome što se i kako činilo u ožujku i početkom travnja, jer sada mnogo više znamo nego što smo tada znali. No, treba biti objektivan i pošten pa reći da je Vlada u danom trenutku učinila ono što je mogla. Međutim, od tih prvih mjera pa do danas prošlo je dosta vremena, ali u tih šest, sedam tjedana koliko je u međuvremenu proteklo, ne vidim aktivnosti i ne vidim mjere koje bi bile usmjerene na restrukturiranje gospodarstva. A imamo pojedine sektore koji u ovoj situaciji ne samo da se neće moći obnoviti, nego će neke robe i usluge naprosto više neće biti relevantne. Ako je sada prilika za nešto, onda je prilika za restrukturiranje onih proizvodnih sektora i onih proizvodnji koje sada mogu regenerirati kao dodatna proizvodnja u Hrvatskoj, i tu se može onda govoriti o perspektivi i novog biznisa i novih radnih mjesta.
Sve ozbiljne studije koje sam imao prilike vidjeti, i europske i svjetske, raznih institucija, banaka, instituta itd., govore o tome da ako bi virus potrajao tri mjeseca, za oporavak iza toga trebalo bi najmanje devet mjeseci. Ako bi se virus zadržavao šest do devet mjeseci, oporavak bi trajao dvije do tri godine. Plus, minus, ovisno o specifičnosti pojedinih zemalja, sektora itd., unutar toga nema velikih razlika. Prema tome, te procjene zasad s obzirom na ono što znam o virusu i o krizi koja se pojavila, otprilike su takve. Recimo, imate jednu vrlo zanimljivu studiju Unikredita, a Unikredit je posebno interesantan jer drži najveći dio banaka u Hrvatskoj. Njihove su procjene da će u 2020. godini u eurozoni doći do pada BDP-a za čak 13 posto. A to je znatno više od onog što je naša Vlada predvidjela“, ustvrdio je prof. Čavrak.
U svojoj analizi prof. Čavrak ustvrdio je da je to što Hrvatska nije članica Europske monetarne unije, u ovom trenutku njezina velika prednost.
„Ja sam rekao da je to potencijalna prednost, jer potencijal imamo, ali ga ne moramo koristiti. Mi smo kunu imali do sada kao nacionalnu valutu, međutim, mi ju zbog raznih razloga nismo tretirali kao nacionalnu valutu, tretirali smo ju kao tehničko sredstvo plaćanja. U ovoj situaciji Europska je unija u krizi, nije uspjela dati nikakav ozbiljan odgovor. Ono što čini daleko je ispod onog što bi se očekivalo od jedne ozbiljne ekonomske zajednice, zajednice naroda, zajednice država. Potez njemačkog Ustavnoga suda na neki način taj stav konzervira, i sada dovodi u pitanje funkcionalnost prije svega Europskog monetarnog sustava, funkcionalnost eura, funkcionalnost europske centralne banke, i ako se taj njemački stav prihvati, Europsku monetarnu uniju i Europsku uniju pojačano će se učiniti disfunkcionalnom za rješavanje bilo kakvih problema u kriznim situacijama.
Mogućnost da se pomogne hrvatskoj državi, poduzećima i građanima u ovoj situaciji na dulji rok, mogla bi imati nekakve pozitivne učinke. Na kraju krajeva, to je i Europska centralna banka svevremeno činila. Mario Draghi dok je bio predsjednik te banke rekao je: činit ćemo sve što treba i koliko treba. I naravno da to nije značilo da je otvorio neke beskonačne programe, da se počelo beskonačno štampati eure…
Dakle, ne očekujem, a niti treba očekivati, da će u Hrvatskoj netko reći: evo mi ćemo sutra štampati 100 milijardi kuna. To nije uopće ni potrebno, ali kad bi netko rekao: mi ćemo učiniti sve, mi ćemo napraviti i aktivirati kreditne programe, kreditne linije, aktivirat ćemo linije, subvencije, kamate za kredite, malim, srednjim poduzećima, građanima itd., te bi izjave bile malo čvršće i na jedan dulji rok, onda bi i građani i poduzeća imali veću sigurnost“, rekao je prof. Čavrak u razgovoru za poslovniFM.