Poduzetništvo u zdravstvu
Liste čekanja uvijek će postojati, jer je pritisak na uređaje prevelik
„Ni u jednom trenutku zbog svog životnog opredjeljenja i privatnog poduzetništva nisam požalio. Bio sam u ono vrijeme (1988.) liječnik, voditelj Ultrazvuka u KB Merkur, plaća nije bila baš idealna i trebalo je poduzeti nešto da bi se prihod pojačao. Dakle, moja prva ideja nije bila da budem apsolutni privatnik, jer bio sam i profesor na Medicinskom fakultetu. Htio sam dodatnu priliku da nešto zaradim a da ne moram raditi nekakve perturbacije, odlaziti nekamo…“, izjavio je za poslovniFM prof. dr. Ivan Drinković, osnivač i vlasnik Poliklinike Drinković, jedne od najstarijih privatnih poliklinika u Hrvatskoj i jedne od vodećih ustanova za bolesti dojke. Cjelovitu emisiju možete poslušati u nastavku ili preuzeti za kasnije slušanje.
Temelj današnje Poliklinike bila je ambulanta za pretrage ultrazvukom, jer u to vrijeme ta vrsta pretraga bila je u Hrvatskoj vrlo tražena. „Krenuo sam, dakle, igrom slučaja. Nisam imao nikakve velike ideje, nikakvu veliku viziju, htio sam raditi ono što znam i time pojačati svoj mjesečni prihod koji je u to vrijeme bio vrlo slab“, prisjetio se dr. Drinković u emisiji Anamneza, u razgovoru s urednikom Zvonkom Šebom, dodavši da i dandanas radi od 9 ujutro do 9 navečer te da je prvi put tek ove godine uspio u jednom komadu iskoristiti četiri tjedna godišnjeg odmora
Posljednjih godina iz Hrvatske mnogi liječnici su otišli ponajprije zato što nisu bili zadovoljni svojim materijalnim statusom i mogućnošću napredovanja.
Ivan Drinković
Iako potječe iz liječničke obitelji, njegov otac bio je dugi niz godina ravnatelj bolnice u Marofu, stric također liječnik, razlog za odabir studija medicine nije bio motiviran željom da nastavi obiteljsku tradiciju. Kako kaže, iako se stalno kretao u liječničkim krugovima, u dječačkim danima nikada nije poželio biti doktor. Još ni u gimnaziji nije se mogao odlučiti što će studirati i što bi želio biti. Presudna je bila nesklonost matematici. „U matematici sam bio jako loš i morao sam odabrati studij na kojemu nema matematike. Budući da sam se kretao u liječničkim krugovima pa su mi bile bliske i dobro poznate i prednosti i problematika tog zvanja, odabrao sam medicinu“, kaže dr. Drinković.
U Poliklinici stalno je zaposleno dvadesetak djelatnika a povremeno su angažirani i vanjski suradnici. Liječnici i suradnici u šest medicinskih specijalnosti poznati su i priznati profesori, primarijusi i stručnjaci s dugogodišnjim iskustvom. „Radi i pet radiologa, oni su vrlo dobar kadar, a ja sam svjestan da ih treba adekvatno stimulirati. Primanja im nisu onakva kakva imaju liječnici u, primjerice, Njemačkoj ili Švedskoj, ali im omogućavam stalno educiranje, šaljem ih na kongrese, omogućavam im stručni razvoj i dakako da uz sve to moraju biti i financijski zadovoljni. Rade dobro, zadovoljni su i sve funkcionira“, osvrnuo se dr. Drinković na stanje u svojoj Poliklinici, ustvrdivši pritom da su posljednjih godina iz Hrvatske mnogi liječnici otišli ponajprije zato što nisu bili zadovoljni svojim materijalnim statusom i mogućnošću napredovanja.
U dijelu javnosti prevladava mišljenje da je liječenje preskupo. Na cijene zdravstvenih usluga svakako znatno utječu napredak znanosti i moderna tehnologija. Nameće se stoga pitanje hoće li u nekoj bližoj budućnosti uopće biti moguće liječiti se besplatno ili će liječenje biti privilegija imućnih ljudi.
„Medicina je apsolutno poskupjela u zadnjih 30 ili 40 godina. Došle su nove tehnologije, novi pametni lijekovi… Kad sam započeo specijalizaciju, imali smo rendgen, CT je bio science fiction, a u Zagrebu je bio samo jedan ultrazvuk. Sada je situacija bitno drugačija. Zahvaljujući i novim tehnologijama otkrivaju se nove bolesti, genetika radi čuda, razvijaju se ‘pametni’ lijekovi i ciljane terapije… Sav taj napredak ekstremno puno košta. Žao mi je što do sada nijedan ministar zdravstva, ne želim nikoga učiti, nije jasno i glasno rekao: Gledajte ljudi, u Hrvatskoj radi toliko i toliko ljudi, toliko i toliko ih uplaćuje u fond zdravstvenog osiguranja, znači, mi imamo ‘tortu’ koja je teška 100 kila. Dakle, ako imate tisuću ljudi od kojih svaki jede jednu kilu a vi imate sto kila, za sve ljude jednostavno – nema“, slikovit je dr. Drinković. Osobno, kaže, vrlo cijeni sustav zdravstva koji je bio u socijalizmu, besplatno liječenje bilo je dostupno svima, no prije 30 godina lijekovi su bili jeftiniji, tehnologije nisu bile toliko razvijene, a zdravstvo, iako tada nije bilo lijekova čija jedna doza košta 50 do 60 tisuća eura, uvijek je ipak bilo u gubicima. „Danas ljudima treba otvoreno reći: novca imamo toliko koliko imamo, ovo možemo ovo ne možemo, za ovo dajemo za ovo ne dajemo…“, komentirao je dr. Drinković aktualno stanje u hrvatskom zdravstvu.
Sve je više pretraga i lijekova koje Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranja ne može platiti, no možda je nedovoljno poznato da se i u privatnim zdravstvenim ustanovama neke usluge mogu dobiti na račun HZZO-a. Poliklinika Drinković, primjerice, ima ugovor s HZZO-om za magnetnu rezonancu i za mamografiju. „Mnogi se žale na HZZO, ali moram reći da HZZO, iako s plaćanjem kasni tri mjeseca, plaća redovito. Mogu reći i da sam ekstremno zadovoljan s našom suradnjom, ali moram još jedanput napomenuti da nikada neće biti onoliko aparatura i novca koliko ljudi očekuju. A počesto, samo zato jer im je netko preporučio, ljudi traže i neke pretrage koje se mogu napraviti i mnogo jeftinije. Nikada u životu nisam radio nešto za što sam mislio da se ne bi trebalo raditi, uvijek sam preporučio ono što je najbliže cilju“, kaže dr. Drinković.
Liste čekanja, na koje se u posljednje vrijeme mnogi tuže, prema mišljenju dr. Drinkovića nisu samo hrvatski problem. „One postoje svugdje u svijetu, i u Engleskoj i u Americi, i nisu nikakva hrvatska posebnost. Možda su ponekad nehumane, a ponekad možda i nisu opravdane, no postoje i u našoj Poliklinici. Zašto? Zato što HZZO za nas ugovara 130 ili 140 pacijenata mjesečno, i kad bismo već u siječnju primili sve koji se prijave, odmah bismo popunili cjelogodišnju kvotu. Pacijenti koji bi se prijavljivali nakon toga morali bi, dakako, dvanaest mjeseci čekati da dođu na red, i veliko je pitanje bi li im nakon toga pretraga uopće bila potrebna“, pojašnjava dr. Drinković. On smatra da će liste čekanja uvijek postojati, jer je pritisak na uređaje prevelik. U njegovoj Poliklinici posebice je velik na kontrastnu mamografiju koju u Hrvatskoj nitko drugi ne radi, te na CT, za što se ne može odmah doći na red, dok istodobno za digitalnu mamografiju ili za tomosintezu nema nikakvog pritiska.
Sport me održava regenerira, rekuperira, i čini da sam sljedeći dan opet spreman za posao i nove zadatke
Ivan Drinković
Iako se sve češće govori o termografiji kao pretrazi koja je svestranija od mamografije, dr. Drinković ističe da je točnost termografije u ovom trenutku, prema stručnoj literaturi, samo 46 posto, pa ona, primjerice, u Americi uopće nije dopuštena. „Termografija je u ovom trenutku još pregruba metoda jer ona radi na principu snimanja topline tkiva. Ako u dojci snimate mali tumor – ductal in situ – on još ima promjenjivu temperaturu i neće ga se vidjeti. Dakle, ja imam sve: imam magnetsku rezonancu, imam ultrazvuk, imam kontrastnu mamografiju, i za sve to uređaje koji su mnogo skuplji od uređaja za termografiju. Taj uređaj nemam i neću ga imati sve dok točnost pretrage ne bude barem 70-postotna“, obrazlaže dr. Drinković razloge zbog kojih smatra da je termografija za sada nedovoljno pouzdana, ali dopušta da će tijekom vremena postati i pouzdanija. Počet će je primjenjivati, kaže, tek kada točnost te pretrage dosegne najmanje 60 do 70 posto.
Prof. dr. Ivan Drinković, primarius specijalist radiolog, subspecijalist sonografolog, priznat je u nas i u svijetu, profesor na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, predsjednik Hrvatskoga senološkog društva, u nekoliko mandata potpredsjednik Izvršnog odbora Svjetskoga senološkog društva za Europu i direktor za znanstvene djelatnosti.
Svi koji dr. Drinkovića osobno znaju, smatraju da je čovjek izuzetno velike energije. Dugi niz godina vrlo je aktivan u mnogim životnim područjima, no uz medicinu smisao njegovog života je i sport. „Još od djetinjstva, cijeli sam se život bavio sportom. I to mi je još uvijek neka vrst opsesije ali i najbolji ventil da iz sebe izbacim sav stres. Jučer sam, recimo, sjeo poslije podne na bicikl i dva sata se vozio po Turopolju. Inače, još uvijek skijam, čak se i natječem u Svjetskom kupu za mastere, jedrim…, sve to me jako veseli. Sport me održava regenerira, rekuperira, i čini da sam sljedeći dan opet spreman za posao i nove zadatke“, otkrio je dr. Drinković u emisiji Anamneza svoj recept za životnu energiju.
Objavljeno: 18. listopada 2019. ©poslovniFM