Europska komisija najavila je planove za uvođenje prvog europskog plana za pristupačno, priuštivo stanovanje, a nova strategija uključuje uvođenje europskog povjerenika za stanovanje, povećanje investicija u pristupačno, energetski efikasno stanovanje, uvođenje tehničke podrške državama članicama i gradovima te poboljšanje zakona o državnim subvencijama za izgradnju stanova u društvenom vlasništvu, istaknuo je u razgovoru za Poslovni FM dr. sc. Zoran Veršić, profesor na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, Zavodu za zgradarstvo i fiziku zgrada.
– Ta promjena trebala bi omogućiti brži razvoj pristupačnih stanova, a posebna pažnja bit će posvećena energetskoj učinkovitosti, što će također doprinijeti klimatskim ciljevima EU-a, kazao je Veršić. Ističe da se priuštivo stanovanje odnosi na stanove ili kuće koje su financijski dostupne ljudima s nižim ili srednjim primanjima. Cijene takvog stanovanja su obično niže u usporedbi s tržišnim cijenama, a cilj je omogućiti većem broju ljudi da sebi osiguraju krov nad glavom. U priuštivom stanovanju do 30 posto osobnog dohotka odlazi na podmirenje stanovanja, pojasnio je dr. Veršić u podcastu Zgradonačelnik, kojeg uređuje i vodi Tin Bašić.
– Priuštiv stan nije samo krov nad glavom, on je važan čimbenik kvalitete života i društvene kohezije. Priuštivo stanovanje mora biti održivo i kvalitetno. Okoliš mora pratiti zahtjeve stanara koji će živjeti u tim stanovima. Potrebno je uspostaviti standard stambene izgradnje kojim će biti određeni minimalni zahtjevi za stanove, ali i za prateće sadržaje – naglasio je Veršić. Dodao je da osim priuštivosti stambene zgrade moraju zadovoljiti i zahtjeve energetske učinkovitosti, CO2 neutralnosti, statičke i požarne sigurnosti te kvalitete i ugodnosti za boravak. Cjelovit, vrlo informativan, autentičan i inspirativan razgovor poslušajte u streamu prvog poslovnog radija PoslovniFM, na podcast platformama Mixcloud i Spotify (u nastavku izravno linkovi) ili preuzmite za kasnije slušanje, kad god želite.
Veršić se prisjetio masovne urbanizacije 60-tih i 70-tih godina.
– Masovna izgradnja stanova u naseljima koje su bila planirana i projektirana po standardima koji su nam danas san. Možda ne po veličini stambenih prostora, ali sigurno po mnogim elementima kojih smo postali svjesni puno kasnije. Naselja s velikim zelenim površinama, sa školom i vrtićem u svakom naselju, igralištima, s riješenim prometom u gibanju i mirovanju, sa dostupnom osnovnom opskrbom za svakodnevni život. Nažalost, danas takva naselja gotovo da i nemamo – istaknuo je dr. Veršić.
Urednik emisije je na temelju navedenoga pitao zbog čega, iako smo imali dobru planiranu stanogradnju, to više nemamo, odnosno zašto jednostavno ne prenijeti te temeljne stvari iz tih godina i uskladiti ih s današnjim vremenima. Ključno je, kaže Veršić, definirati osnovne kvalitete stana i stanovanja.
– Ne razvijamo novu, nego u već postojeću infrastrukturu utrpavamo novu izgradnju. To rade investitori kupujući i okrupnjavajući zemljišta, ali nemaju obavezu izgradnje ostalog sadržaja. Kao, recimo, kada gradite zgradu imate obavezu osiguravanja pozicije za parkiranje automobila. Nekada je to bilo 0,75 automobila po stanu, danas je to 1,5 automobila. Pri tome, gradu morate dokazati gdje će te vi ostaviti vozilo, a grad istodobno nema nikakvu obavezu kazati vam da za vaše dijete koje će živjeti na tom području je osigurano mjesto u vrtiću, školi ili kod liječnika primarne zdravstvene zaštite u neposrednoj blizini. Ta odgovornost bi se itekako mogla preispitati – naglasio je Veršić.
– Gradovi i općine imaju određene zone koje su u njihovome vlasništvu i gdje bi se mogli razviti takvi projekti novih naselja., Možda je vrijeme da za to priuštivo stanovanje napravimo kvalitetne podloge na temelju kojih će projektanti biti obavezni projektirati, a ne samo da ispunjavaju želje investitora – rekao je Veršić. Gradovi i općine bi mogli i formirati zone i riješiti komunalnu infrastrukturu, infrastrukturu osnovnih sadržaja naselja kao što su vrtić, škola. Nekada su bili propisani radijusi udaljenosti, za školu je bilo 300 metara, za vrtić do 800 metara – rekao je Veršić. Istaknuo je da se danas zgrade grade pojedinačno, opterećuju postojeću infrastrukturu, djeca idu u postojeće škole koje su već opterećene.
S obzirom na to da država i gradovi imaju veliku količinu stanova i zemljišta u svojemu vlasništvu, koliko je nužno da oni „potegnu“ u revitalizaciji prostora? Kao najbolji primjer neiskorištenosti može se, kao i uvijek do sada, istaknuti zagrebački Gredelj.
– Rezultati analize koju je za potrebe izrade stambene politike izradio EIZ pokazuju da je u RH u 2021. godini nedostajalo 236.731 stambena jedinica kako bi se pokrila potražnja. Istodobno dok brojni građani ne mogu riješiti svoje stambeno pitanje, kroz analize HEP-a, za potrebe izrade Stambene politike, osvijetljen je podatak o cca 400.000 stanova u gradovima koji se ne koriste. Također, DZS u Popisu stanovništva iz 2021. godine objavljuje da na cijelom području Republike Hrvatske ima 595.280 praznih stanova. Prema provedenim analizama izračunato je da u postojećim građevinskim područjima teoretski kapaciteti izgradnje znatno nadilaze potražnju koju je moguće realistično očekivati što navodi na zaključak da u većini građevinskih područja definiranih aktualnim prostornim planovima postoje dovoljni prostorni kapaciteti za širenje naselja – kazao je Veršić. Dodao je da je ta procjena značajna zato što brownfield površine predstavljaju područja velikog potencijala za održivu stambenu izgradnju jer je riječ o izgrađenim, ali nekorištenim područjima. Situacije u kojima su ti prostori u javnom vlasništvu otvaraju potencijal za pokretanje visokokvalitetnih projekata od strateškog značenja za lokalni razvoj.
Stambeni fond u Hrvatskoj je star. Oko 75 posto višestambenih zgrada je energetski neučinkovito. Na pitanjem mogu li se te zgrade prilagoditi u kontekstu priuštivog i održivog stanovanja jer, zapravo, energetska učinkovitost je sastavni dio priuštivosti, Veršić kaže da osim priuštivosti stambene zgrade moraju zadovoljiti i zahtjeve energetske učinkovitosti, CO2 neutralnosti, statičke i požarne sigurnosti te kvalitete i ugodnosti za boravak.
– Prema podacima DZS-a imamo 58.967 nastanjenih stanova u zgradama starijim od 100 godina. Prvi suvremeni propisi o građenju u seizmičkim područjima u primjeni su od 1965. godine, a 446.307 stanova je izgrađeno do 1970. godine što znači da se većina svih tih stanova nalazi u zgradama koje imaju malu potresnu otpornost i za njih je potrebno izvesti ojačanje konstrukcije. Godine 1970. doneseni su prvi propisi o toplinskoj zaštiti zgrada (ne o uštedi energije). Suvremeni propisi o energetskoj učinkovitosti zgrada u primjeni su od 2006. godine što nam govori da tek iza te godine imamo energetski učinkovitu gradnju i za većinu od 1,3 milijuna stanova je potrebna energetska obnova. Obnova zgrada po navedenim trima elementima: potresna otpornost, energetska učinkovitost i protupožarnost, predviđena je Dugoročnom strategijom obnove nacionalnog fonda zgrada do 2050.- zaključio je Veršić.
Urednik i voditelj: Tin Bašić Foto: Darko Buković/PoslovniFM.
Objavljeno 28. veljače 2025. Sva prava pridržana PoslovniFM.