Ministarstvo je izradilo projekcije prema kojima za postizanje EU ciljeva do 2030. treba oko 13 milijardi kuna. Ako bi se išlo ovim tempom i davanjem 60 posto bespovratnih sredstava, znači da bi trebali nabaviti oko 11 milijardi kuna. Hoćemo li uspjeti? Na nama je da pokušamo pronaći modele. Jedna od opcija koja nam je na raspolaganju je NPOO (Nacionalni plan oporavka i otpornosti). No, to nije dovoljno. Računa se i na to da bismo se mogli aplicirati i na europske strukturne fondove do 2024. godine. I dodatno, tu su i financijski instrumenti u suradnji s HBOR-om. Ministarstvo regionalnog razvoja, Ministarstvo graditeljstva i HBOR rade na pronalaženju modela kako zatvoriti financijsku konstrukciju za realizaciju tih ciljeva kako kao država ne bi dobili penale. Dakle, može nam se dogoditi da uđemo u zonu penala prema Europskoj uniji jer zajednički cilj nije postignut, upozorio je u razgovoru za PoslovniFM Željko Uhlir, državni tajnik Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine.
– Nakon određenih problema u startu, organizacijskih problema i dvije izmjene zakona, sada možemo reći kako se stječu i preduvjeti za jednu ozbiljnu obnovu. Ogroman je to posao, pogotovo kad se zna da je zaprimljeno 19. 600 zahtjeva. Veliki dio nekonstrukcijske obnove već je odrađen, riječ je o tisućama objekata. Međutim, onaj dio konstrukcijske obnove je malo u zaostatku, nadam se da će uskoro krenuti još brže i bolje – rekao je Uhlir.
Svjestan je činjenice da mnogi zagovaraju samoobnovu, no smatra nakon njegovih 30 godina iskustva i bavljenja svim mogućim obnovama u Hrvatskoj, kako samoobnova nije idealna.
– To nije nimalo lak posao. Isto tako, treba znati i da dobiti izvođača danas nije više jednostavno, dobiti projektanta nije jednostavno, a tek dobiti kvalitetnog projektanta i kvalitetnog izvođača? To je tek komplicirano. Upozorava na prijevare koje se događaju u postupcima samoobnove, da se pojavljuju se građevinske tvrtke koje nestaju, uzmu kaparu, uzmu avans, pojavljuju se tvrtke koje ugovore posao i odu stečaj. Dakle takvi poslovi koji vrijede i po nekoliko, i tri milijuna kuna ne bih preporučio laiku, kazao je Uhlir u emisiji Zgradonačelnik, koju zajednički pripremaju portal Zgradonacelnik.hr i prvi poslovni radio PoslovniFM, a uređuje i vodi Tin Bašić. Cjelovitu emisiju možete poslušati u nastavku ili preuzeti za kasnije slušanje.
Na upit urednika Bašića kako zgrade mogu premostiti financijski problem, Uhlir napominje da su zadnje izmjene zakona napravile kvalitetni iskorak u tom dijelu, odnosno omogućeno je onima koji su proaktivni i koji smatraju da mogu sami izgurati obnovu, da s ministarstvima i fondom dogovore i dobiju odluku o pravu na isplate tijekom obnove.
Potresi u Zagrebu i okolnim županijama otvorile su jednu Pandorinu kutiju – održavanje zgrada i loša regulativa.
– Regulativa je takva kakvu je država, odnosno zakonodavac zamislio 90-ih godina. Ključan je Zakon o vlasništvu koji je stupio na snagu 1. 1. 1997. godine i u sebi sadržavao jedne prijelazne odredbe, prijelaznu glavu koja se bavila upravljanjem zgrada. Tada je bilo zamišljeno da se donese ipak kakav takav zakonski okvir i on je sadržan u dijelu prijelaznih odredbi. Ta je regulativa do sada uspijevala, ima nekakvu sudsku praksu i općenito praksu poslovanja. Međutim, već neko vrijeme postoji pritisak da se omogući i da se zgrade bolje i kvalitetnije održavaju te da se s njima bolje i kvalitetnije upravlja.
– Ministarstvo graditeljstva je još 2018. pristupilo tom poslu, vođeni idejom napraviti poseban zakon koji bi regulirao samo to područje – upravljanje i održavanje zgrada. Razradilo bi se ono što se u praksi pokazalo da nije dovoljno dobro razrađeno, neke elemente bismo drugačije kvalitetnije uredili i pojednostavili postupke. Nakana je da se postupci pojednostave, da se postigne to da suvlasnici u zgradama lakše donose odluke o održavanju i upravljanju svojih zgrada, čime postižemo veću propulzivnost. Dakle da se više zgrada odlučuje na bolje održavanje, uređuju i da se u njih počne ulagati, kaže Uhlir.
A zašto onda još nije donesen?, zapitao je urednik.
– Ne trebaju četiri godine vremena za jedan relativno po obimu skroman i jednostavan zakon. Ali, Ministarstvo je od tada promijenilo tri ministra, tri uprave Ministarstva su se izmijenile. I svaki puta to znači ponovno uvođenje nove garniture uprave Ministarstva u problematiku, uz prioritete, gašenje požara onoga što je u tom trenutku aktualno i treba rješavati, iskreno će Uhlir.
Novim zakonom ubrzat će se pojednostavniti odlučivanje u zgradi, jače će se povezati sa zakonima i propisima iz područja gradnje i dati veća uloga upraviteljima.
– Sada i imamo situaciju da upravitelj može napraviti izvrstan program održavanja i upravljanja, međutim suvlasnici to odbiju prihvatiti. Koji je onda instrument kako bi se zgrade održavale? Za sada je težnja u većini zgrada u Hrvatskoj plaćanje minimalne pričuve. Maksimalni prosjek pričuve, koliko mi je poznato, je oko 3,00 kune po metru četvornom. Dakle s 3,00 kune po ‘kvadratu’ ne možete pošteno ni prati stubište niti mijenjati žarulje, a kamoli provoditi unaprjeđenja sustava u zgradi, napominje Uhlir.
Pored nove regulative, u jakom fokusu zgrada je energetska obnova pogotovo zbog rasta cijene energenata. No, novca nema dovoljno.
– Do sada smo imali relativno obilata bespovratna sredstva iz Europske unije. Naši programi energetske obnove zgrada su se kretali između 60 i 80 posto bespovratnih sredstava. Dakle svega 40 ili 20 posto, ovisno o kategoriji, trebalo je dati iz pričuve odnosno iz sredstava vlasnika. I dosta zgrada je već i tu imalo prepreku te se nije odlučivalo na energetsku obnovu. Sada ne treba očekivati da će ti programi biti izdašniji zato što sve države članice traže novac. Pritisci prema europskoj blagajni su sve veći, sve više se upućuje na financijske instrumente, kako bi se prepoznale uštede u energentima te da je to zapravo ulaganje, između ostaloga, u privatnu imovinu – napominje Uhlir.
– Sve stambene zgrade i obiteljske kuće se nakon potresa obnavljaju novcem iz državnog proračuna. Europska unija pomaže s novcem, odobreno je 650 milijuna eura za Grad Zagreb i Zagrebačku županiju te 350 milijuna eura za Banovinu. Ali taj novac je namijenjen za obnovu javnih zgrada. Obiteljske kuće i višestambene zgrade su privatna imovina i Europa za to ne daje niti centa. Dakle, sve se plaća iz proračuna, a samo za grad Zagreb je procjena 42 milijarde kuna vrijednosti obnove, zaključio je razgovor za PoslovniFM državni tajnik Uhlir.
Autor: Tin Bašić Foto: Darko Buković/PoslovniFM
Objavljeno 14. listopada 2022. Sva prava pridržana ©poslovniFM