Cijela procedura oko EU fondova mora biti brža i efikasnija. REGEA ima klijente koje više od godinu dana čekaju rješenje za fotonaponsku elektranu, a što je apsolutno neprihvatljivo. Moramo otvoriti vrata privatnom kapitalu. Praksa u Hrvatskoj je trenutno takva da se na jedan euro iz EU fondova ulaže još jedan euro. U teoriji, a u praksi je i manje uloženo. Otvaranjem privatnom kapitalu možemo doći do toga da jedan euro iz Bruxellesa generira sedam eura investicija. E to je onda zamah, ocijenio je za poslovniFM Julije Domac, ravnatelj Regionalne energetske agencije sjeverozapadne Hrvatske REGEA.
U razgovoru u emisiji Zgradonačelnik, koju uređuje i vodi Tin Bašić i koju u partnerstvu pripremaju prvi poslovni internet i podcast radio PoslovniFM i portal zgradonacelnik.hr, prvi online savjetodavni servis za svakog suvlasnika u Hrvatskoj, sudjelovao je i Natko Bilić, direktor tvrtke Planetaris koja se bavi energetskom obnovom zgrada, nadzorom i projektiranjem. Cjelovitu emisiju možete poslušati u nastavku ili preuzeti za kasnije slušanje.
Na upit koje su konkretne prepreke za provođenje energetske učinkovitosti i energetske obnove u Hrvatskoj, Julije Domac je da, krenemo li ‘od gore’, imamo suštinski problem planiranja EU natječaja.
– Tvrtke iz građevinskog sektora i tvrtke poput Planetarisa ne znaju što mogu očekivati u sljedećim godinama. Trebali bi pet do sedam godina unaprijed znati kada će biti natječaji, što će se (su)financirati i u kojemu udjelu. Tada takve tvrtke mogu razmišljati i planirati hoće li zapošljavati nove radnike, hoće li ih obrazovati i specijalizirati. Da radim u građevinskom sektoru, iskreno, ne bi zaposlio niti jednog djelatnika, jer ne znam hoće li biti natječaja iduće godine, hoće li uopće biti posla – izjavio je Domac. To se možda promijeni, imamo Nacionalni plan oporavka i otpornosti (NPOO) koji je na odobrenju u EK, ali i iskustvo iz posljednjeg financijskog razdoblja. Možda smo sada pametniji, bar malo, ocijenio je.
– Nadam se, iako zadržavam određenu dozu sumnje, jer osobno, a sumnjam da itko i u državi zna što točno piše u NPOO-u i što će se naći u tom dokumentu. Postoji mjera za zgrade u tom dokumentu, ali ne znam što to konkretno znači. No, ono što treba konkretnije definirati je i operativne programe za EU fondove rekao je Domac, ocijenivši i da pored problema ‘odozgo’, energetska obnova u Hrvatskoj ‘šteka’ i na drugom frontovima.
Drugi problem je filozofija obnove. Naime, imamo ‘točkastu’ obnovu, obnavlja se zgrada po zgrada, prepušta se inicijativi suvlasnika i njihovim predstavnicima, što je u redu sa stajališta privatne inicijative, ali mora se naći načina kako zgrade obnavljati kao blokove, kao naselja. Onda je priča drugačija. Primjerice, jedno je postavljati skelu na jednoj zgradi, a drugo na cijelom bloku. Financijska je razlika i u tome raspršujete li građevinsku operativu ili ju koncentrirate na jednome mjestu. O tome se ne vodi računa. Ne vodi se računa ni o građevinskoj sezoni, ne vodi se računa o proračunskoj godini kada se radi o natječajima za javne zgrade – kazao je Domac.
Energetska obnova u Hrvatskoj danas može i mora funkcionirati isključivo putem europskih fondova, smatra Bilić.
– I sve što očekujemo do 2050., jer Europa želi postati CO2 neutralna, je sve veća i pojačana obnova zgrada. Najveća prepreka energetske obnove je planiranje. Ako pitate suvlasnike i predstavnike – nisam znao za taj natječaj, ne znam kad će biti, znam da je bilo. To je ključna informacija koju nadležno ministarstvo mora plasirati u javnost. Sada imamo neke informacije – da će vjerojatno krajem ove godine biti neki natječaj za energetsku obnovu. To mi očekujemo. Nadamo se da će se ustaliti taj ritam, jer hrvatska građevinska operativa nije velika i ona u jednoj godini ne može ‘progutati’ volumen energetske obnove koji se inače provodi u tri godine – upozorio je Bilić i nadodao kako ovdje govorimo o investicijskim ciklusima.
– Govorimo o zgradama kojima je istekao životni vijek ovojnice, govorimo o velikim novcima koje treba uložiti u te zgrade. Jedino što je nužno potrebno su novci da bi te zgrade obnovili – kaže Bilić. Upozorava da ako ne ‘uhvatite’ građevinsku sezonu, tada ne možete te godine obnoviti zgradu. Zato treba cijeli planski sustav dignuti na novu razinu. Nadalje, problem je i u tome tko će izvoditi te radove. Ako sada nakon četiri godine tijekom kojih nije bilo natječaja, odjednom dobijemo veliki novac, neće se sve moći potrošiti u jednoj sezoni. A što će se dogoditi? Podignut će se cijene građevinskih radova. Time se briše cijeli efekt EU novca. Zagreb ima 20 do 30 tisuća zgrada. Planira li se obnavljati 1.000 zgrada godišnje, trebali bi imati plan do 2050. godine koliko zgrada treba obnoviti, tko će obnoviti. Inženjeri to moraju nacrtati, moraju se izraditi troškovnici, sklopiti ugovori, zaposliti radnike, netko mora te radove nadzirati i izvesti, proizvesti toplinsko izolacijski materijal koji se proizvodi u Hrvatskoj, žbuke (proizvodi se u Hrvatskoj), staklo i PVC. Nažalost, onda nema građevinskih radnika, nego se uvoze, zbog čega je upitna njihova stručnost. To će nažalost utjecati na ciljeve koje moramo i želimo ostvariti. Zgrade se ne obnavljaju jer nema novca, a onda se čeka EU novac. A kad će doći, ne znamo – opisao je Bilić.
Naime, nije samo građevinski i inženjerski nužno obnoviti zgrade. Želja Bruxellesa je da se tjedno energetski obnovi 90.000 zgrada u EU, temeljem Pariškog sporazuma jer su zgrade ‘krivci ‘ za više od četvrtine europskih emisija stakleničkih plinova. Da bi ispunili svoje klimatske obveze prema Pariškom sporazumu, zakonodavci EU moraju osigurati da svih 250 milijuna postojećih zgrada, kao i sve nove zgrade u EU, postanu ugljično neutralne do 2050. godine, istaknuto je.
A u skladu s hrvatskom Strategijom energetskog razvoja i Nacionalnim energetskim klimatskim planom, Hrvatska je postavila ambiciozne ciljeve – općenito 36,4% udjela OIE u potrošnji električne energije i 36,6% udjela OIE za grijanje i hlađenje do 2030. i cilj smanjenja emisija CO2 iz sektora zgradarstva od 80 posto do 2050. Možemo li to? – Volio bih da su ti ciljevi još ambiciozniji. Postoci koje spominjete većim su dijelom i ispunjeni, a to ispunili naši djedovi gradeći brojne hidroelektrane 30 do 50 godina prije nas. Dvojim da je to ambiciozan cilj. Želimo ga ispuniti. Da bi ispunili te ciljeve, moramo ubrzati priču, zaključio je razgovor za poslovniFM Julije Domac.
Autor: Tin Bašić Foto: Darko Buković
Objavljeno 3. rujna 2021. Sva prava pridržana ©poslovniFM