Kompanija, firma, koja ne treba Human Resources (HR) je ona koja ima odlično razvijen menadžment! Ja takvu još nisam vidjela, nažalost! Jako rado bih da dođe dan kada će firme reći – ne trebamo HR-ovce jer su naši menadžeri dovoljno razvijeni da sve to mogu pokriti. Najgore je kada se menadžeri ne razvijaju, kad se znoje razmišljajući o nekim problemima zato što imaju HR-ovca koji bi to sve trebao riješiti. Stoga je naš cilj da ljudski potencijali postanu suvišni! Srećom, kako to sporo ide, to još neće biti dok ja radim, istaknula je u razgovoru za poslovniFM Hrvojka Kutle, predsjednica Udruge za upravljanje, umrežavanje, učenje i unapređivanje ljudskih potencijala u Hrvatskoj (U4HR) i direktorica Spirale Izvrsnosti..
Kao predsjednica Udruge U4HR koja se bavi ljudskim potencijalima i koja je jedna od najjačih hrvatskih udruga za ljudske potencijale Hrvojka Kutle je u razgovoru s Tanjom Pureta, urednicom emisije Psihologija uspjeha, obrazložila, uz ostalo, i što Udruga može napraviti pri razvoju svijesti o važnosti ljudskih potencijala i razvoja ljudi, te koja je pritom njezina osobna misija kao predsjednice te Udruge.
Ako slikovito kažemo da tvrtkom upravljaju kralj i kraljica, a najčešće su to predsjednik ili predsjednica uprave, onda su ljudski potencijali, human resources – dvorska luda. Ne želim da se pomisli da ikoga vrijeđam, na kraju krajeva ja sebe smatram HR-ovcem, ali mislim da je dvorska luda dosta dobra metafora. Dvorska luda obično je najpronicljivija osoba na dvoru, skakuće između kralja i kraljice pa do podanika, i dobro zna gdje se što događa. Smatram da bi to bila dosta dobra uloga za ljudske potencijale, da znamo gdje se što događa, gdje su određene situacije koje nekada možemo predvidjeti, da možemo odmah vidjeti u kojim situacijama treba intervenirati, u kojima treba pomoći, koji bi smjer trebalo zauzeti, bi li možda trebalo skrenuti iza nekog ugla… Evo to je moje viđenje ljudskih potencijala, plastično je opisala Kutle.
Dijeljenje znanja kao cilj
„Kada smo osnivali Udrugu, naš prvenstveni cilj bilo je dijeljenje znanja. I ja, i moje kolege u Udruzi, mislimo da na hrvatskom tržištu ima jako puno znanja, ali da ga premalo dijelimo. Naš je cilj, i na tome radimo sad već godinama, da znanja koja imamo i koja smo stekli iskustvom podijelimo s drugima. Mislim da je to jako vrijedno i na tome radimo i dalje. Sada smo u situaciji izazvanoj koronavirusom, u kojoj nam je, priznajem, trebalo vremena da se snađemo, pokrenuli i webinare na koje smo pozivali ne samo svoje članove nego i sve ostale. Pokrenuli smo i mentorski program za koji je jako je dobar odaziv, a nastavit ćemo organizirati edukacije, radionice…, smatramo kako je jako vrijedno da se iskustvo podijeli. Mislim da ima mnogo ljudi koji imaju puno iskustva, puno znanja, ali ili sumnjaju u sebe ili nikada nemaju dovoljno vremena da to znanje podijele. Iskreno, nas sve u Udruzi i sve ljude koji su k nama došli kao predavači, kao gosti, jako veseli upravo podjela znanja mlađim generacijama“, istaknula je Hrvojka Kutle.
Kriza izazvana koronavirusom izazvala je kod mnogih jak stres, pogotovo u Zagrebu koji je uz sve to pogodio i potres. Jesu li se službe ljudskih potencijala snašle u potrebi pomaganja ljudima i organizacijama da što lakše prebrode krizna stanja?, pitala je urednica emisije.
„Mislim da su se službe ljudskih potencijala dosta dobro snašle! Naravno, ovisi kako koji, kako u kojoj organizaciji. Tamo gdje ljudski potencijali imaju veći kapacitet, gdje imaju više zaposlenih,mislim da su se bolje snašle. Činjenica je da je to dosta naglo počelo bez obzira na sve neke najave i mogućnosti i da se u tom vremenu jako dobro pokazalo koje su službe bile više, kako bi se reklo – people oriented. Bilo mi je interesantno vidjeti da su se oni koji se bave samo brojkama i izvještajima time nastavili baviti i u vrijeme kad su ljudi ostali raditi od kuće. A oni koji su bili people oriented, više su se orijentirali na to kako ljudima pomoć, kako dati one praktične basic naputke, kako se organizirati za rad od kuće, kako podnositi djecu, ženu i muža, i kućne ljubimce… Vidjela sam da su neki bili stvarno dobri, od toga da su pružali praktične naputke pa sve do psihološke pomoći, do različitih upućivanja na puno besplatnih sadržaja koji su u tom trenutku bili. Cijela struka ljudskih potencijala se aktivirala i meni je bilo super vidjeti koliko je bilo tih resursa koje si mogao koristiti besplatno. Dakle, znam da su se neki jako dobro snašli, a za neke znam da baš i nisu“, odgovorila je Kutle te istaknula kako bi HR-ovac trebao biti među ljudima i za ljude.
I kolikogod bi to bila floskula, kolikogod to tako zvučalo, to je jako teško ponekad postići. Jer kad radiš u organizaciji moraš s jedne strane zadovoljiti menadžment, zadovoljiti upravu koja traži određene podatke, moraš strukturirati neke stvari i o njima voditi brigu, moraš voditi statistiku i pratiti sve to, a s druge strane imaš potrebu da si dolje, među ljudima, da im konkretno pomogneš s konkretnim stvarima, alatima, savjetima, sudjelovanjem, podrškom, čime god, ocijenila je Kutle dodajući kako je ljudima izuzetno važan dojam da ih netko čuje, da ih netko razumije.
Vodite računa kakve poruke šaljete
Ako znate da vas netko čuje, onda na neki način, prvo bih istaknula, vodite računa o tome šta govorite i kakvu poruku šaljete, a kroz to isto učite i vježbate. S druge strane, ako ne znate slušati druge, a na funkciji ste upravo zbog drugih na kraju krajeva, svejedno kojih drugih, kako ćete onda uopće znati što njima treba i kako možete uopće raditi na tome da strategija i ciljevi koje imate idu u smjeru da drugima dajete ono što im treba da bi bili bolji i da bi dali više od sebe“, obrazložila je Hrvojka Kutle koja je diplomirani psiholog i cijeli je svoj radni vijek provela u ljudskim potencijalima raznih organizacija, od INA-e, Agrokora odnosno Zvijezde, Iskona, NoveTV, IN2. Sada je u vlastitom poduzeću, pa je posebno zanimljivo čuti odakle toliki interes za ljudske potencijale i koja je njezina osobna misija u tom području.
„Odakle interes za ljudske potencijale ne znam. Znam da mi se interes za psihologiju pojavio u srednjoj školi. Imali smo samo jednu godinu psihologiju, ali mi je to bilo interesantno, taj predmet mi je baš bio onako super. I kad sam počela studirati psihologiju, prvo sam počela shvaćati šta ne želim. Pa koliko god sam kao mala govorila da ću biti teta u vrtiću, toliko sam u nekom trenutku shvatila da rad s djecom možda ipak nije za mene. Pa sam onda shvatila da za mene nije ni klinička psihologija. Tako je nekako ostala ta organizacijska koja je u to vrijeme bila još stvarno na niskim granama, no mislim da joj je prednost to što je multidisciplinarna, a ja jesam tip koji voli više različitih stvari. I kada sam počela raditi u organizaciji, to mi je bilo tako super, moraš učiti i o ekonomiji, i o pravu, samo sam upijala i bilo mi je to vrlo interesantno! I tako, eto, human resources mi je ostao kao takav. A drugo je to što je moj osobni stav, nekakva moja svrha, ono što je, kako kažu, dublje od vrijednosti, upravo želja da pomognem ljudima da pokažu najbolje od sebe. Mislim da je to jako vrijedno. To mi je baš nekakva strast, nekakav cilj.
Međutim, u organizaciji jednostavno nemate dovoljno slobode za ono što biste htjeli, nemate ni vremena. Ja volim imat onaj result na kraju, onaj achieving mi je prilično jaki motivator, i u tom smislu organizacije su mi super. Jer kad kao HR-ovac u organizaciji nešto pokrenete, neki razvoj, neko događanje, onda to gurate, gurate, gurate… A kad ste u svojoj firmi, onda u nekim stvarima kao konzultant dođete, vi možete reći šta bi bilo sljedeće. Imate tako jasnu viziju šta bi sad to trebalo biti da bude, ono – zakucavanje i gol. Volim raditi u organizacijama, ali volim biti i svoj gazda jer tu se onda mogu posvetiti malo više onim drugim stvarima kao što je coaching recimo, kao što su nekakve radionice. Volim raditi radionice s ljudima ili s timovima, a to u organizaciji kao interni HR-ovac i ne možete tako puno“, obrazložila je Kutle svoju odluku za samostalnošću na kraju razgovora za poslovniFM.
Objavljeno 24. srpnja 2020. Sva prava pridržana ©poslovniFM