Kriza i pandemija mijenjaju i selekcijske postupke pri zapošljavanju. I dok je gotovo dosad bilo uvriježeno da su organizacije mogle izabirati između više istovrsnih kandidata, u selekciji kada je malo ljudi na tržištu postupak se okreće i u obrnutom smjeru, pri čemu psihologija igra značajnu ulogu. Sada su organizacije procjenjivane istovremeno od kandidata, koji procjenjuje i one koje mu svojom selekcijom šalju poruku jeli to organizacija za koju zbilja želi raditi, što je osobito važno u nekim skupinama ljudi, istaknuo je za poslovniFM Zvonimir Galić, doktor znanosti i predstojnik Katedre za psihologiju rada na Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
Moja i misija tima iz Business Psychology Laba je spoznajama iz psihologije učiniti svijet boljim mjestom za život i rad, kazao je Galić u razgovoru s Tanjom Puretom, urednicom emisije Psihologija uspjeha.
Business Psychology Lab je, u suštini, moj osnovni tim. Predstojnik sam katedre, a ja sam onoliko dobar koliko imam dobar tim, to je stvarno i praktično tako. Imam nevjerojatnu sreću da radim s izrazito kvalitetnim osobama u nastavnoj produkciji i nastavi koju rade, koji su timski igrači. Zašto Business Psychology, a ne Organizational Psychology? Nas kao istraživače zanima motivacija i donošenje odluka prvenstveno u organizacijskom, ali i potrošačkom ponašanju. Dakle, krovna tema je primjena psihologije u biznisu, pojasnio je Galić.
Jedna od naših bitnih odrednica je raditi društveno relevantna istraživanja. Primjerice o ranom umirovljenju, iseljavanju, utjecaju COVID-a 19 na tržište rada. Proveli smo i istraživanje o radu i iskustvu rada od kuće, kao dijela područja upravljanja ljudima i ljudskim potencijalima. Istraživanje provedeno na reprezentativnom uzorku hrvatske radne populacije, koje je rađeno u suradnji sa Krešimirom Žnidarom iz Prizma istraživanja, pokazalo je da je rad od kuće bitno manje rasprostranjen nego je dojam koji se stječe iz medija. Priliku za rad od kuće ima 1/3 radno aktivne populacije, a od toga je 20 posto populacije radilo većinu vremena ili stalno od kuće, objavio je Galić.
Na komentar urednice kako je to dosta iznenađujuć podatak, Galić uzvraća kako je to možda na prvu tako, ali kad se dublje pogleda zapravo nije iznenađenje, iz dva razloga. Prvo, kada pogledate strukturu radno aktivne populacije u Hrvatskoj udio visoko obrazovanih nije preveliki i drugo, možda još i važnije, mi smo u velikoj mjeri bili slabo digitalizirani i kao takvi dočekali pandemiju, pogotovo u javnom sektoru, u čak i stvari koje se mogu raditi – mi smo dočekali nespremni. Tu su bitna tema essential workers ili nužni radnici, koja je meni psihološki iznimno interesantna. Riječ je o značajnom broju ljudi koji su za vrijeme pandemije morali raditi, od zdravstvenog osoblja, preko trgovaca, dostavljača, policije, do odgajateljica u vrtiću. I tad sam shvatio da su ljudi koji rade od kuće, uključivo i ja sam, zapravo privilegiran, kaže Galić.
Nad sve nas se nadvilo i pitanje ekonomske prijetnje i nesigurnosti, i zbog pada BDP-a, ali i trajanja krize. Dakle i nad onima koji su nužni radnici, nad onima koji rade od kuće, ali i nad skupinom ljudi koji ne rade jer su pod epidemiološkim mjerama. Sve te tri točke imaju svoje psihološke izazove i utječu na well being i na motivaciju ljudi, ocijenio je Galić. Svi smo, definitivno, van svoje komfor zone, što je po samoj definiciji stresno, ali to ne mora nužno biti loše! Svaki stres je neugodan, ali nije svaki stres nepoželjan. Neki stresovi su nas naučili i neki stresovi nam pomažu da se bolje prilagodimo, ustvrdit će.
Stres nije ugodan, međutim, opet je važno vidjeti da li ga doživljavamo kao prijetnju ili kao priliku, domentula je urednica.
Dugo me zaokuplja pitanje kvalitete rada u Hrvatskoj, dakle kvalitete radnog života. Ljudi rade iz tri temeljna razloga – plaća je jedan od temeljnih motivatora za rad i to nekada mi psiholozi zaboravimo, zanemarimo tu činjenicu, jer od nje moramo platiti račune. Drugi su razlog socijalne veze, mi smo socijalna bića i treba nam druženje s ljudima van primarne obitelji, treba nam osjećaj pripadanja i mi to zadovoljavamo kroz kontakte na poslu i pripadanje organizacijama. I treći, ne manje bitan razlog, je potreba ispunjavanja svojih potencijala, imamo potrebu rasti i razvijati se, potreban nam je doživljaj autonomije i doživljaj kompetentnosti. Tu loše stojimo, naši menadžeri nedovoljno ohrabruju samostalnost svojih podređenih, skloni su mikro menadžmentu, za što sva praksa i istraživanja nedvojbeno poakzuju da je to loša praksa.
Na upit organizacijska ili biznis psihologija odnosno pomažu li organizacijski psiholozi zaposlenicima ili menadžerima ili kapitalu i kako uopće gledati na psihologe u biznisu, Galić odgovara kako mi, kao psiholozi, imamo mogućnost da pomažući ljudima i poboljšavajući njihove karakteristike, poboljšavamo uspješnost organizacije. Kao posljedica tog zadovoljstvo, prvo i jako bitno je da ostaje u organizaciji, nema turnovera. Turnover je skup i za organizaciju, jer mora obučiti novog, nadoknaditi odlazećeg radnika, koji je u pravilu otišao kod konkurencije. Zato je poboljšavanje zadovoljstva radnika i njihovih karakteristika bitna za organizaciju. To je jedna od win-win situacija, mislim da nedovoljno na njoj radimo, a morat ćemo se njome pozabaviti, pogotovo u kontekstu ponovne aktualizacije priče s iseljavanjem i nedostatkom ljudi na tržištu rada, zaključio je razgovor za poslovniFM Galić.
Objavljeno 21. svibnja 2021. Sva prava pridržana ©poslovniFM