– Sve vučemo izvana, stalno nas imputiraju znanjima izvana i temom moraš ovo i upravo tako. Nitko nas ne uči o nama i kako mi funkcioniramo, kako misli dolaze i kako reagiramo na misli, možemo li uopće biti promatrač sa strane u rijeci tih misli, a da se ne moramo hvatati za njih. Mi sebi moramo dopustiti biti ono što mi jesmo. Znači, prvenstveno, hajdemo se malo okrenuti prema sebi i naučiti tko smo, naglasila je u razgovoru za PoslovniFM Dubravka Fazlić, savjetodavna terapeutica, učiteljica mindfulnessa i poduzetnica, vlasnica tvrtke Peptu svijet.
Mindfulness je u posljednje vrijeme postao nekako bliži svima, sve se više spominje, ali mnogi još ne znaju dovoljno o njemu. Na hrvatski prevedeno znači pomnost, usredotočena svjesnost. To znači da smo prisutni u sadašnjem trenutku sa svim onim što nam dolazi izvana i iznutra. To je vještina koju svi mi imamo unutar sebe, urođena nam je, a vježbom ju razvijamo. Mi razvijamo jednostavno biti prisutni, ne reaktivni sa svim događajima koji nam dolaze ili izvana ili iznutra, pojasnila je Fazlić u razgovoru za podcast emisiju Medijator, koju na prvom poslovnom radiju uređuje i vodi Srđan Šimac. Cjelovitu emisiju možete poslušati u nastavku ili preuzeti za kasnije slušanje.
– Kada kažemo svjesni – mi smo najčešće svjesni našeg uma koji misli, a nekad i nismo svjesni misli koje samo idu, idu i dolaze, pri čemu nismo svjesni da ih možemo zaustaviti, da možemo ne-reagirati, da možemo dopustiti da tu budu i samo ih promatrati. Uz to, tu su još emocije, senzacije, osjećaji i svjesni smo svega toga. Kada prakticiramo mindfulness meditaciju postajemo svjesni svega toga što je prisutno unutar nas, unutar našeg uma, u našem tijelu, u našoj okolini. Ne reagiramo, već promatramo i razvijamo promatrača unutar nas, napominje Fazlić.
Na upit urednika Šimca znači li to da nam je potrebno osvijestiti sve oko nas, Fazlić odgovara potvrdno.
Da. Osvijestimo sve i oko nas i u nama, osvijestimo svoje tijelo! Um i tijelo, glava i tijelo, naglasila je.
Što postižemo s tim u odnosu kada toga nismo svjesni?, zapitao je urednik.
– Postižete olakšanje, fokusiranost, razumijevanje da ne morate reagirati na sve, da niste vi vaše misli i da niste vi vaše emocije; da možda neke reakcije koje imate su naučene prije pet godina, a to uopće niste vi, da možete se zaustaviti, udahnuti i izdahnuti, dopustiti sebi vrijeme i dati priliku promisliti, u odgovoru i u reakciji. Kada kažu – udahni pa izdahni, broji do 10 – to je to! Zaustavi se, kako zaustaviš korake, tako zaustaviš i misli – daj sebi priliku osjetiti i biti prisutan, pojasnila je Fazlić.
Dolazi iz poduzetničke obitelji duge proizvodne tradicije, a na upit koji je bio okidač-trenutak, iskreno odgovora kako je zapravo stres bio njezin motivator.
Bila sam stalno u proizvodnji, a to vrijeme nikada nije stalo, od 0-24. Znala sam reći što više imam stresa to bolje funkcioniram. Često se pravdamo kako i najbolje odluke donosimo kada smo pod stresom. Bilo mi je potrebno da izvučem sebe, nađem taj svoj balans unutar sebe te da uopće znam tko sam i da nisam ja svoj posao, da nisam ja svoj rezultat – u biti da pronađem sebe. Prvo te škola gura, pa te onda gura posao, pa roditelji, okolina i stalno netko određuje naš put. Pa hajdemo vidjeti koji je tvoj put. I eto došlo je jedno za drugim, drugo za trećim i mindfulness je došao kao poklon s onom najljepšom ukrasnom trakom, iskreno će Fazlić.
I za kraj, na urednikovu zamolbu za kratkom i jednostavnom vježbom koju bi mogli primijeniti kada osjetimo da smo uzbuđeni, pod stresom i pritiskom i mislimo da ćemo reagirati onako kako ne treba u datom trenutku, Fazlić savjetuje:
– Ako je osoba nasuprot nas, samo se opustite, promijenite položaj tijela, opustite ruke negdje dolje i probajte samo svjesno udahnuti i osjetiti dah kako ulazi kroz nosnice i kako izlazi kroz nosnice. Ako je netko nasuprot vas, to traje 10 sekundi. Dopustite sebi primijetiti reakciju i ne reagirati odmah. Udah pa izdah, svjestan, a ne automatski. Udahni dublje. Dah je s nama od prvog do zadnjeg dana ćivota, alat koji nam zaista može donijeti ogromno olakšanje u trenutku. Ako smo pak sami i osjećamo se tužno, zaustavimo se, sjednImo i stavimo si ruku na srce ili na područje gdje onako osjetite umirenje i sami sebi kažIte – osjećam se tužno i to je sasvim u redu, svi se ponekad tako osjećamo. Okej je biti tužan, okej je osjetiti nalet agresije, ali ne moramo reagirati. Bez obzira što nas je potaklo, jednostavno moramo ponuditi sebi to suosjećanje i da znamo da smo prisutni sa sobom, da znamo prepoznati da se nešto u nama događa i da ne potiskujemo to, zaključila je razgovor za PoslovniFM Dubravka Fazlić.
Autor: Srđan Šimac Foto: Darko Buković/PoslovniFM
Objavljeno 30. rujna 2022. Sva prava pridržana ©poslovniFM