Jedna od mana hrvatskog poduzetništva i društva je i činjenica da se velika pozornost pridaje poduzetnicima koji to nisu. Ti „poduzetnici” svoje poduzetništvo pokazuju u obilju, kao što su dobri auti, vile, jahte, a radnici su potplaćeni i ne pruža im se nikakva zaštita – to za mene nisu poduzetnici. Poduzetnik nije onaj koji čini sebe bogatijim na uštrb svojih radnika, nego onaj koji zajedno s njima raste i zajedno s njima pada, ocijenio je za poslovniFM Josip Hrgetić, potpredsjednik Udruge za poslovno povezivanje domovinske i iseljene Hrvatske Meeting G2.
Ključna je stvar da poduzetnici u uređenijim državama, pa tako i oni među našim iseljeništvom, imaju drugačiji mindset od poduzetnika u Hrvatskoj. Drugačije su školovani i imaju drugačije iskustvo. U Hrvatskoj je i obrazovni sustav zastario. Činjenica jest da su naši ljudi vani pokazali da su sposobni i postali su ugledni članovi društva, primjerice, predsjednica Bolivije je Hrvatica, tu su brojni uspješni poduzetnici diljem svijeta. Stoga je u Hrvatskoj nužna promjena mindseta jer bi onda državu mogli bolje urediti, ocijenio je Hrgetić u emisiji Iseljeni uspjeh, u kojoj je uz predsjednika Udruge Antuna Krešimira Buterina, predstavio šesto izdanje konferencije MG2.6, koja će se održati 16. i 17. studenoga.
Mi smo također primijetili da ovdje postoje dvije vrste poduzetnika – oni koji se bore i koji plaćaju porez, koji vode brigu o zaposlenicima, a postoje i oni drugi koji samo uzimaju poticaje od države i uopće ne plaćaju porez. Istina, takvih ima i u svijetu, jer ako vam se dozvoli takvo ponašanje tako ćete onda i raditi. I opet se vraćamo na hrvatsku Vladu, koja to mora regulirati. Dokazano je, naglašavaju, da ako je PDV veći, onda će ga poduzetnici nastojati sakriti, ali ako Vlada spusti stopu PDV-a onda će se više ljudi uključiti u PDV sustav.
Hrvatska može biti zanimljivo mjesto za ulaganja
Konferencija pod nazivom „Najbolji kad je najteže“ predstavit će iseljenicima iz cijeloga svijeta Hrvatsku kao izuzetno zanimljivo mjesto za ulaganja, a Hrvatima u domovini pogled u svijet. Sudionici će dobiti jedinstvenu priliku za sklapanje novih poznanstava i kontakata, a time i moguće nove poslovne prilike, najavili su Buterin i Hrgetić.
– Odlučili smo već šestu godinu za redom ući u ovu ‘avanturu’ jer nije lako u ovakvim izvanrednim uvjetima raditi globalni event na kakav smo naviknuli. Nismo htjeli sjediti skrštenih ruku, nismo se htjeli predati, već smo odlučili kao što i samo ime konferencije kaže „Najbolji kad je najteže“, iskoristiti situaciju sad kada ljudi ne mogu putovati zbog pandemije. I baš zato, odlučili smo iskoristiti situaciju da online priredimo konferenciju za ljude koji inače nisu u mogućnosti doći u Zagreb, kako bi ih virtualno povezali. Imamo mnogo govornika uključujući i ekskluzive, koji ne bi mogli doći u Hrvatsku.
Održat ćemo dva dana programa, 16. i 17. studenoga. Program je kombinacija panela uživo i prethodno snimljenih govornika. Jedan panel vezan je uz hrvatske tvrtke koje su ove godine uspjele plasirati svoje proizvode jer su i u vrijeme koronakrize našle načina kako izvoziti. Također, imamo i panel „Digitalni nomadi”, na kojem će se govoriti kako se Hrvatska pretvara u mjesto gdje se može raditi i virtualno kao što rade naša dva panelista koji su Englez i Nizozemac. Imamo i puno intervjua s osobama koje žive od Bolivije do Australije ili Njemačke i oni nam prenose iskustva kako su koronu preživjeli i kako su osmislili novitete u svom biznisu. Dobro je čuti kako su ljudi entuzijastični i kako se ne predaju, nastavio je Hrgetić.
– Valja istaknuti da je specijalni gost konferencije i Anton Maglica, osnivač i izumitelj „meglajtice”, najpopularnije baterijske svjetiljke na svijetu, koji ne daje često intervjue. Gospodin Maglica ima 90 godina i bit ćemo malo obazriviji, tim više što mu je ovo možda i jedini intervju za hrvatsku javnost. Razgovarat ćemo o tome kako se njegova kompanija nosi s ovom krizom kao i o počecima životne priče o njegovom uspjehu.
Također, uspjeli smo dobiti i Stipu Miočića, koji ne dolazi iz poslovnog sektora, ali je jedna vrst simbola uspjeha i višestruki svjetski prvak UFC-a, a uz njega bit će još gostiju iznenađenja, ističu Buterin i Hrgović te dodaju da će dio panela biti posvećen iskustvima drugih zemalja koje imaju bogatu dijasporu.
– Na konferenciji ćemo imati priliku upoznati iskustva Irske, Izraela , Poljske i Latvije, država koje su bremenite poviješću i imaju veliku dijasporu, te saznati kako poslovno i privatno pokušavaju privući dijasporu.
Na konferenciji su panelisti na panelu „Jači od virusa“ jake hrvatske firme: Microblink, Infinitiv, Geolux, AD Plastik koje su već postigle globalne uspjehe.
Na upit o nastanku projekta, Hrgetić otkriva da je sve počelo na jednom koncertu.
– Naime, nakon koncerta grupe U2, koji su bili prije desetak godina u Zagrebu, kolega Antun Krešimir Buterin i ja upoznali smo se sasvim slučajno, to je bilo u vrijeme kad sam se iz Venezuele vratio živjeti u Hrvatsku. Uvidjeli smo da dijelimo iste probleme kolega iz Hrvatske i ja tada u inozemstvu. Istovremeno, moja supruga iz Latvije prisustvovala je konferenciji koju su Latvijci organizirali o poduzetničkom mindsetu. Onda smo mi iz Venezuele po uzoru na Latviju sličnu konferenciju dogovorili u Hrvatskoj. Krenuli smo povezujući nas nekoliko iseljenika iz Hrvatske s poduzetnicima u Hrvatskoj, i tako je nastala konferencija G2. Cilj nam je poduzetničko umrežavanje kojim bismo onima koji su u inozemstvu pokazali da u Hrvatskoj postoje prilike za poduzetničke pothvate za koje oni ne moraju ostaviti svoju novu domovinu, ali mogu u Hrvatskoj razviti poslovanje. A poduzetnike koji su u Hrvatskoj, pak, uputiti da mogu pronaći partnera u našem iseljeništvu, za plasiranje proizvoda i razmjenu iskustava. Dakle, networking, kazao je Hrgetić.
Dosad smo na konferenciji imali 1.000 sudionika iz 28 zemalja diljem svijeta, te oko 250 panelista. Zahvaljujući našim naporima, razvili su se mnogi poslovi od sjeverne i južne Amerike do Australije, i možemo reći da je to umrežavanje pravo bogatstvo. U Hrvatskoj postoje mnogi inovativni izvoznici kojima bismo mogli pomoći da bolje prolaze u inozemstvu. Dakle, ono što poduzimamo je win-win situacija i za iseljenike i za ljude u Hrvatskoj, istaknuli su sugovornici.
Udruga za poslovno povezivanje domovinske i iseljene Hrvatske Meeting G2 je volonterska udruga, zasad ne zarađujemo već samo entuzijastično želimo povezati ljude. Volontiramo već šest godina, a poanta je umrežavanje i nas šest u organizaciji, po tri iz Hrvatske i inozemstva, odlično surađujemo, kaže Buterin.
Moram istaknuti da postoji razlika između iseljeništva i dijaspore, pojasnio je Josip Hrgetić. Primjerice, ja sam u Venezueli dijaspora, jer kada sam se rodio nije bilo hrvatske države, dok danas oni mladi koji odlaze u Irsku to su iseljenici. Oni koji su sada u Njemačkoj ili Irskoj imaju svoj državu Hrvatsku i to su iseljenici. Iseljenike zanima biznis u čistom obliku, a dijaspora gaji romantiku prema Hrvatskoj.
Kad smo ovo počeli, nisu nam davali šanse. No, mi smo rekli kako ovo nije trka od 100 metara i ne smijemo se umoriti. Od početka smo svjesni da je ovo dugoročan projekt na minimalno deset godina i da u tih deset godina kreiramo networking gdje bi se mogli poduzetnici povezivati. Zanimljivo je da upravo sada zbog pandemije bez networkinga ne bi bilo ni Meetinga. Cijelu ovu priču trebamo gurati još nekih pet do šest godina, jer biznis je kao brak: ako se želite vjenčati morate prvo nešto proživjeti prije vjenčanja. Isto je i u biznisu: ako se upoznamo, to još uvijek ne znači da smo partneri, moramo se prvo upoznati da bismo razvili posao, a to sve nosi svoje vrijeme. Umrežavamo ljude koji se osjećaju Hrvatima, a žive na drugim kontinentima, i preko našeg Meetinga došli su do drugih ljudi i komuniciraju, te je pitanje dana kada će zajedno pokrenuti i biznis.
Državna politika se mora mijenjati u vezi s ulaganjima
Za bolje povezivanje hrvatskih poduzetnika i onih u iseljeništvu trebala bi postojati bolja državna politika. Jer ako govorimo samo o poduzetništvu, bez obzira na to bili oni iseljenici ili ne, postavlja se pitanje zašto bi neki poduzetnik došao ulagati u Hrvatsku? Dakle, Hrvatska mora biti uređena država, jer poduzetnik, bio on Hrvat ili ne, želi investirati samo u uređenoj državi. U Hrvatskoj se vide promjene od prije 8 do 10 godina, ali one su, nažalost, prespore. Hrvatska ide u dobrom smjeru, ali mogli bismo reći da su koraci jako kratki, ocijenio je Hrgetić.
Iz osobnog iskustva, kaže, za iseljeništvo i dijasporu koji su ovdje spremni investirati ukinuo bi porez na deset godina. Zašto? Jer se pokazalo da ako uredno podmiruješ sve svoje obaveze prema Republici Hrvatskoj tek za deset godina imaš povrat. Odnosno, ovisno o veličini investicije potrebno je od 3 do 10 godina da se vrate ulaganja. Ako ste srednja ili manja tvrtka ne možete si priuštiti taj luksuz i čekati deset godina na zaradu. To si eventualno mogu priuštiti velike svjetske korporacije poput Coca-Cole, koje unaprijed dugoročno računaju ako će u ovoj zemlji manje zaraditi, u nekoj drugoj državi gdje bolje zarađuju to će nadoknaditi.
Pet godina je prosječni moment da amortizirate uloženo, ali još niste dobili mogućnost da zavrtite svoju investiciju. Dok dođete na zelenu granu čekate deset godina, tek onda ste dovoljno jaki da plaćate sve te poreze. No, s druge strane ako ja kao poduzetnik ne plaćam porez – odmah taj novac investiram u svoju tvrtku, na taj način ostvarujem rast.
Ipak, smatram da će ljudi koji su sada otišli van kao iseljenici, uvidjeti da se u Hrvatskoj dobro živi. Onaj koji nije živio vani ne zna koliko se ovdje dobro živi. Hrvatska ima problem što nema dovoljno posla i plaće nisu dobre, ali kvaliteta života je ipak dobra. Ne zaboravimo, u Hrvatskoj se djeca mogu slobodno igrati na ulici, promet nije jako zagušen, odlazak na more ili u prirodu je u okviru pola sata vožnje, a u mnogim ekonomski jačim zemljama to je san.
Hrvatska mora dati olakšice za neke sektore, npr. za prehrambenu industriju. Rado navodim Francusku kao primjer države koja štiti svoje proizvode, jer je i ova koronakriza pokazala da prehrana i zdravstvo moraju biti zaštićeni, ako ne želimo da dođe do krize države, istaknuto je.
Evo još i primjer iz Danske, nastavio je Buterin. Naime, tamo je sramota kititi se luksuzom jer se pošteno zarađen novac na taj način ne pokazuje, već se oplemenjuje dalje u firmi. Danska bi Hrvatskoj mogla biti primjer gdje nema velikih krajnosti.
Australija, odnosno naši ljudi u Australiji, pokazuju najviše interesa za poslovnu suradnju s Hrvatskom, nama su došla 22 poduzetnika iz Australije na konferenciju upravo zato jer žele surađivati. Što se tiče pojedinih sektora, najviše interesa ima u IT sektoru. Veliki interes je za Rimca, on je trenutačno najveći hrvatski poduzetnički „ambasador,“ mogli bi reći – novi Tesla, kazat će Buterin.
Možemo pjesnički reći da je najveći otok Hrvatske – Australija, najduži otok Hrvatske je Čile, a najnapučeniji hrvatski otok je Njemačka, dok je otok s najstarijem stanovništvom Argentina. U 30 država svijeta u kojima žive Hrvati, mi kažemo da Hrvatska ima 30 otoka, a ljudi koji žive na tim „hrvatskim otocima” mogu dovesti biznis u Hrvatsku, zaključili su Antun Krešimir Buterin i Josip Hrgetić najavljujući MG2.6 konferenciju.
Objavljeno 13. studenoga 2020. Sva prava pridržana ©poslovniFM