U novoj emisiji 50 nijansi zelene, urednik i voditelj dr. Julije Domac ugostio je prof. dr. sc. Nevena Duića, redovitog profesora na zagrebačkom Fakultetu strojarstva i brodogradnje, na Zavodu za energetska postrojenja, energetiku i okoliš, te Zlatka Bukovca, konzultanta, vlasnika i direktora tvrtke Soltech, najvećeg domaćeg developera projekata u području solarne energije.
Prof. dr. sc. Duić upravo se vratio iz Argentine, tamo je prisustvovao Konferenciji o održivom razvoju na području energetike, voda i okoliša na kojoj se razgovaralo o raznim procesima tranzicije koji se trenutno događaju u Latinskoj Americi. Latinska Amerika zanimljiv je primjer, jer zemlje koje nemaju rezervna fosilna goriva napredne su u tranziciji, npr. Kostarika se odlučila za 100-postotno oslanjanje na obnovljiv energetski sistem, već sada imaju sto posto električne energije iz obnovljivih izvora. Urugvaj je isto vrlo napredan, a poseban je primjer brazilska država Rio Grande do Norte koja je u samo četiri godine udjel vjetra u energetskom sistemu podigla s nule na 300 posto. Oni su od uvoznika postali ogromni izvoznik električne energije i nije se ništa loše dogodilo u sustavu, sustav funkcionira s 300 posto električne energije iz vjetra.
Ne stoji li teza da su Europljani energetski prvaci svijeta u energetskoj tranziciji?
– Da, Europljani najviše govore o energetskoj tranziciji i to Nijemci, ali po stvarnoj implementaciji Latinska Amerika znatno je više obnovljiva od Europe, ističe dr. Duić.
A koliko na području obnovljivih izvora energije znanost i poduzetništvo idu zajedno?
– Da, mogu, trebaju i idu zajedno. Moramo vidjeti idemo li u smjeru bazičnih znanosti, jer četiri milijuna stanovnika nije mnogo, pa je teško ići u neka dublja i veća financiranja. Potrebna je suradnja s energetikom na strojarstvu i elektrotehnici, kaže Zlatko Bukovac te dodaje kako Soltech ima suradnju s više instituta i znanstvenih ustanova.
– Participirali smo u Europskoj uniji u raznim programima. Npr., s fakultetom u Manchesteru, u Nici, te s FER-om u Zagrebu, to su programi u kojima sudjelujemo razvojno. Soltech radi na verifikaciji i implementaciji svih tih pokusa i radimo na razvojnim projektima. Bez toga i takvih vidova suradnje ne ide, ističe Bukovec.
Dr. Duić dodaje da, koliko je to god moguće, uključuju studente i čini se da to ima dobar odjek na tržištu jer studenti su prilično traženi.
– Gledam naš prostor šire od Hrvatske pa surađujemo na mnogim europskim projektima s industrijom u cijeloj Europi, no situacija u Hrvatskoj sa strojarskom industrijom baš nije najbolja, sve je slabija nego što je bila prije 30-tak godina, kaže dr. Duić.
Green deal koji se spominje, je li tu riječ o klimi ili o gospodarstvu ili, pak, o kombinaciji?
Za dr. Duića glavna ideja trebala bi biti održivi rast, a ne konzerviranje statusa quo.
– Ključna stvar kod novog zelenog deala u Europi je iskoristiti neophodne promjene u energetici, energetsku dekarbonizaciju energetike, da bi se Europi vratila vodeća pozicija. Svjedoci smo toga da je tijekom zadnjih 20 godina dobar dio industrije migrirao iz EU-a, naime, otišao je u istočnu Aziju. No, sad se nalazimo na pragu novog razdoblja u kojem je inovacijski dio proizvodnje mnogo važniji od same proizvodnje. Taj inovacijski dio je ono što možemo pokrenuti u EU-u upravo zahvaljujući novim programima u području zaštite okoliša i energetike.
Više se u inovacije ulaže i u Kini i u Indiji, a Europska je unija izgubila primat i zato je europski green deal pokušaj da se to vrati. Imamo primjer solarne industrije, na početku je Europa platila njen razvoj, a onda se ona najednom izmjestila u Kinu. To je Europa loše odigrala u jednom trenutku, industriju je naviknula na prevelike poticaje, a kad su se pojavili Kinezi s mnogo efikasnijim proizvodnim procesom, onda se europska industrija jednostavno više nije mogla snaći – to je loš slučaj. Imamo i dobar slučaj: vjetro elektrane su vrlo jak europski izvozni proizvod.
– No solarna industrija je prilika, smatra Bukovac. – Prije 30 godina u Hrvatskoj imali smo tvornicu foto naponskih modula, šestu u svijetu, ali smo tu poziciju izgubili. A isto tako mogu se pohvaliti da prvu ili sedmu tvornicu u Kini smo mi otvorili, sva tehnologija i oprema bila je iz SAD-a. Oni su se uključili na vrijeme, preuzeli su razvoj i napravili od toga visoko serijski proizvod. Mi to nismo iskoristili, Europa je ispustila ‘zlatno tele’ i predala ga drugome. Povratak je sada težak, ali ne odnosi se to samo na solarnu energiju već općenito na industriju. Green deal je kompromisno rješenje između onog što bismo željeli – zelenu energiju, i politike.
Treba li poticati obnovljive izvore energije u Hrvatskoj i kako?
– Ako gledamo trenutačno troškovno stanje obnovljivih izvora vjetra i solara, oni su sada došli na nivo na kojem im je proizvodna cijena električne energije na nivou tržišta. Znači oni bi trebali biti konkurentni na tržištu, no banke se još uvijek nisu naučile na tržišni modus razvijanja obnovljivih izvora. I ako idete s tržišnim modelom onda će vam kamatne stope biti znatno veće, ako uopće možete dobiti kredite. Dobar primjer je nedavni natječaj za vjetro elektrane u Engleskoj gdje je firma ponudila negativnu premiju. Znači oni će plaćati državi da im država osigura projekt. Dakle, ide se s negativnom premijom i s negativnim poticajem jer im je kredit od banke toliko jeftiniji da im se to više isplati.
U situaciji financijskih mehanizama koji postoje u Europi, poticaji su još potrebni, no oni polako klize prema nuli, ali osiguravaju sigurno okruženje za investiranje dok god banke ne počnu razumijevati obnovljive izvore na bolji način i to možda za pet do deset godina više neće biti potrebno, mišljenja je dr. Duić.
– Prvi modul koji smo proizvodili prodavao se za četiri dolara po watu a sad košta 25 centi. No, mislim da je danas dijete naučilo hodati, dometnuo je Bukovac te istaknuo da način na koji su banke do danas tretirale te projekte nije ostvariv u sadašnjim matricama koje banke imaju, npr. da projekt ima sigurne kupce, a to je kao da netko želi fiksirati barel nafte. Kod obnovljivih izvora energije banke to tretiraju kao da je u pitanju izgradnja stanova ili bilo koje druge robe.
Obnovljivi izvori omogućuju smanjenje utjecaja stranih faktora na europsku politiku, omogućavaju demokratizaciju europske energetike i omogućavaju reindustrijalizaciju EU-a.
prof. dr. sc. Neven Duić
– Treba zapravo samo osigurati bankabilnost. Prema tome što je na spotu sada poznato koliko košta električna energija, to je roba koju treba prodati. Ako je na spotu i tržištu ta određena cijena, a mi ju možemo proizvesti, a u Hrvatskoj zbog insolacije to možemo, i ako je cijena niža od cijene na spotu, banka bi to trebala pratiti. Naravno, teško je dokazivo da mi imamo tržište za robu, ali u Europi i to je riješeno, postoji jedan veliki fond koji će to sve moći ‘hedgati’. Vi ćete svoj projekt prijavljivati njima, a oni će biti to neko matično reosiguranje za sve ostale banke.
Što se očekuje od premijskog sustava koji se u Hrvatskoj najavljuje?
– Kod premijskog sustava imamo različite stvari koje uopće nisu definirane kod nas se godinama spominje. Moguće je da će tehnologija i cijena preći preko toga i nama će ta faza s premijskim sustavima biti nepotrebna. Kao što smo imali jednu fazu, po meni čak i dobru, nismo mogli investirati u feed-in tarifu koliko je trebalo, jer smo među najskromnijim kapacitetima u EU-u. To govorim za solar, iako je vjetar nešto bolje prošao. Ta faza razvoja kroz feed-in, da mi plaćamo razvoj, mi kao poduzetnici to nismo mogli. No, sada kad je priča tržišno isplativa, mislim da taj premijski sustav, koji je prelazna faza prema čistom tržištu, neće biti tako presudan. Smatram da treba samo regulirati da taj premijski sustav osigura bankabilnost, ne mora osigurati dodatak na cijenu, već da osigura vremenski rok jer treba netko strateški promišljati, naglašava Bukovac.
Ako banke ne razumiju posrtanja s premijskim modelom, možda to znači da to ni politika ne razumije. Kako to znanje i projekte koji su prisutni u Hrvatskoj transferirati na pravi način onima koji bi to trebali primjenjivati? Zašto je to tako teško?
– Posljednjih sedam do osam godina u Hrvatskoj politici prisutan je plinski lobi koji je na početku obnovljive izvore vidio kao saveznika protiv ugljena. Međutim, danas ga vidi kao velikog konkurenta. Zato se smanjila otvorenost politike za racionalne informacije oko organizacije energetskog sustava, ocijenit će dr. Duić.
Dodaje kako je i u Bruxellesu taj utjecaj vrlo jak, no rezultat koji je izišao u novim strategijama ipak ukazuje da su ponuđena rješenja bazirana na objektivnoj znanosti. Znači dekarbonizacija plina kroz korištenje sve više bio-plina, a električnih goriva električnog metana i vodika je nešto što je na prvi pogled sasvim ostvarljivo, ali kada se pretvori u stvarne financijske brojke onda će se ipak pokazati da plin nema budućnosti u grijanju i u transportu, nego samo jednu važnu ulogu u industriji i u back upu za elektroenergetski sustav.
To zvuči kao da su obnovljivi izvori oni koji razdvajaju loš zagrljaj politike, kapitala?
– Još od zelenog papira koji je 2000. godine napisala Europska komisija to je očigledno, kaže dr. Duić. – Obnovljivi izvori omogućuju smanjenje utjecaja stranih faktora na europsku politiku, omogućavaju demokratizaciju europske energetike i omogućavaju reindustrijalizaciju EU-a.
Danas bi država najbolje mogla učiniti za poduzetnike da upravo ništa ne radi, jer onda stvari tržišno dolaze na svoje mjesto
Zlatko Bukovac
Kakvu biste hrvatsku politiku željeli, a koja bi otvorila vrata obnovljivim izvorima energije?
– Hrvatska je zemlja s velikim potencijalom obnovljivih izvora energije. Mi smo danas zemlja koja uvozi veći dio energije i zato smo ovisni o stranim utjecajima. Zašto to ne okrenuti? Hrvatska energetska tranzicija veliki je potencijal za Republiku Hrvatsku. Postanimo izvoznik energije, a treba to napraviti tako da bude najbolje za sve segmente društva, treba uključiti i stanovnike, uključiti turistički sektor, uključiti onu industriju u Hrvatskoj koju možemo imati, za to postoji veliki potencijal jer je moguće preživjeti i kritičnu fazu. Danas dolaze dobra vremena, imamo jednu tvornicu koja bi u deset godina Hrvatsku mogla napraviti izvoznikom električne energije, ocijenio je dr. Duić.
Tvrtka Soltech veće projekte ne radi u Hrvatskoj nego ih radi izvan Hrvatske. Očekujete li u politici gospodarsku diplomaciju koja će otvarati vrata uspješnim tvrtkama?
– To bi bilo moguće, jer u prošlim vremenima bilo je poluga za to u bivšoj Jugoslaviji, no mi danas nemamo kapacitete. Mi smo tada u zajednici Tito – Naser, kad se gradila Asuanska brana, imali sve segmente za proizvesti takav proizvod. Danas bi država najbolje mogla učiniti za poduzetnike da upravo ništa ne radi, jer onda stvari tržišno dolaze na svoje mjesto. Svaka tranzicija je teška, mi smo gradili plinovod prema Splitu koji nema korisnika, nikome ne koristi infrastruktura bez pameti i mozga, a za to treba imati viziju. Treba napraviti dobru regulativu da se iskoriste potencijali koje zemlja ima, smatra Bukovac.
Mladi su se uključili u prosvjede protiv klimatskih promjena, što mislite o tome?
– Mladi – smatra dr. Duić – mogu i moraju promijeniti stvari, oni će doći na naša mjesta, ako počnu razmišljati sada onda ima šanse da manje izgorjeli dođu na naša mjesta. Nažalost, u mladi su u Hrvatskoj vrlo inertni što se tiče politike. Najgore za mlade je ako ne vide svoje mjesto pod suncem u zemlji u kojoj jesu. Možda je ekonomska situacija utjecala na sve veću apolitičnost mladih.
Mislite li da Hrvatska može postati sto posto obnovljiva?
– Insolacijska položajna renta je ono što Republika Hrvatska ima, imamo prirodu od Boga danu, a ne koju smo mi stvorili svojom pameću. Mi smo već time u povoljnijem položaju nego recimo u Finskoj, to vam je kao i naš turizam, smatra Bukovac.
Brendirati Hrvatsku kao sto posto održivu bilo bi sjajno i za turizam i za poduzetništvo, ocijenio je dr. Domac.
– To je dobro iz nekoliko razloga: sektori energetske obnove zgrada mogu otvoriti nova radna mjesta koja su drugog tipa od današnjih. Prije deset godina radili smo studiju o tome i u građevini vidimo 50 tisuća radnih mjesta, u ostatku energetike još 100 tisuća novih radnih mjesta, i to su radna mjesta koja se mogu dobro kombinirati s turizmom. Naš turizam je samo šest mjeseci godišnje, a ova energetska tranzicija mogla bi pokriti ostalih šest mjeseci. Mogli bismo imati dobru kombinaciju tih dvaju sektora.
Brendiranje će uskoro postati važno. Naša emitivna tržišta iz srednje Europe neće htjeti dolaziti u zemlju koja nije „zelena“, a mi tu možemo dobiti bodove jer se Hrvatska može lako pretvoriti u sto posto obnovljivu zemlju, kaže dr. Duić
Treba li se pametno specijalizirati u odabiru obnovljivih izvora energije?
Solar je specijalizacija koja je dobra za Hrvatsku, s obzirom na to da su projekti krovnih solara povoljniji s pozicije demokratizacije energije i uključivanja stanovništva i otvaranja radnih mjesta u turizmu koja mogu biti komplementarna. S druge strane, biomasa je nešto čime možemo ojačati ekonomsku samodostatnost Slavonije i planinskih krajeva. Također, geotermalna energija koje Hrvatska ima jako puno no nedovoljno je iskorištena, a to može popraviti lokalnu situaciju u sjevernoj Hrvatskoj i Slavoniji. No, danas je sve interdisciplinarno. Ne možemo mi energetičari za sebe imati posebnu politiku, turizam pak za sebe, mi svi trebamo biti povezani, rekao je dr. Duić.
Na upit dr. Domca tko će dočekati sto posto obnovljivu Hrvatsku, mi sami, naša djeca ili unuci, gosti?, dr. Neven Duić i Zlatko Bukovac odgovorili su optimistično – naša djeca.
Objavljeno 21. veljače 2020. Sva prava pridržana ©poslovniFM