Zagreb je moj izbor, ne samo zbog toga što sam ovdje rođena i školovana, nego i zbog toga što vidim svijetlu budućnost u svom gradu. Pruža mnogo mogućnosti koje, nažalost, nisu uvijek u potpunosti iskorištene. Mladi, poput mene, prepoznajemo prostor za napredak i želimo imati priliku biti svoji, stvarati i doprinositi razvoju. Smatram da bi trebali iskoristiti te mogućnosti.
Jedna od promjena koju želim vidjeti je veća podrška od starijih generacija. Nažalost, često se susrećemo s negativnim stavovima, gdje nas kritiziraju zbog tehnologije i pametnih telefona, misleći da ne znamo ništa. Mislim da bi trebali imati više povjerenja u nas, jer naši stavovi su različiti, baš kao što su i stavovi starijih generacija bili različiti od onih njihovih roditelja kad su bili u našim godinama. Oni su se, na kraju, izborili za sebe, učili iz svojih grešaka, i zato vjerujem da bi i oni trebali dati nam priliku da učimo i mi, iz svojih pogrešaka, gotovo u jednom dahu kazala je Dora Krušelj, trenutačno studentica na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu s ciljem upisa Akademije dramske umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu – kako će i više puta reći tijekom razgovora za PoslovniFM, projekt TeenBiz .
Dori se, kako sama kaže, cijeli svijet vrti oko glume, a već ima zapažene nastupe sa ZKM-om te je statirala u raznim filmovima i serijama.
Zato je neizbježno pitanje Dori bilo upravo o toj životnoj odrednici i smjeru kojim želi ići.
– Točno, moj idealan posao je gluma. To je nešto što me oduvijek zanimalo, privlačilo u bilo kojem dijelu odvijanja toga procesa, od rada na predstavi, snimanja filma ili serije… oduvijek sam htjela dublje ući u sve te procese. Tako se iz neke djevojačke znatiželje rodila ljubav prema glumi kao izboru zanimanja. I zato ne odustajem. Već godinama razmišljam o tome i želim upisati Akademiju dramske umjetnosti u Zagrebu, smjer glume, a po njezinom završetku, nadam se, i zaposliti u nekom kazalištu, s te pozicije i malo snimati filmove i/ili serije. U nekom trenutku sigurno bih htjela otići u inozemstvo, vidjeti kako to sve tamo funkcionira, kako izgleda, naučiti neka nova znanja, vještine i putovati i uživati, kaže Dora.
Svjesna je i ne treba joj, kaže, nitko to govoriti dodatno kako je kod nas dosta toga ovisno o poznanstvima, pripadnosti krugovima, jer ako se ne ubaciš u tu neku ekipu, teško ćeš doći do projekata. –
– Pa vidimo svi i da se u brojnim projektima uglavnom ponavljaju isti glumci u vrlo sličnim ulogama i sve je nekako i dosta zatvoreno. Jedino se, u nekim manjim projektima koji nisu toliko znani i poznati javnosti, posao može naći. Teško, ali može se naći, kazuje Dora koja ponavlja kako je ona optimist i da ne odustaje lako od svog cilja koji je pred sebe postavila. Taj cilj je završiti Akademiju.
Stater paket osobina mladih
– Sebe vidim više u kazalištu, jer mi je najbliže srcu. To je gluma trenutka, imaš i reakciju publike, stojiš pred ljudima i sve to izravno, osluškujući sve povratne informacije. Nasuprot tome je rad na filmu i seriji gdje te dok snimaš zapravo nitko ne gleda, nego samo ekipa koja očekuje dobar rezultat. Mali prioritet zato dajem kazalištu, zbog spontanosti i osjećaja trenutka s publikom, iskreno će Dora.
Upitana što misli da su najvažnije vještine mladih za početak svake karijere, ne samo glume, Dora odmah nabraja svojih pet riječi, osobina kojima, ističe, i sebe opisuje – definitivno otvorenost, društvenost, interes, volja i samopouzdanje. To je nešto što je potrebno za svaki posao kojim se želiš baviti. To je neki starter paket, uz smijeh će Dora.
Vratile smo se na povezanost starter paketa mladih i starijih generacija. Vjeruje li u neke brze promjene?
– Ma, ta se promjena već trebala dogoditi. Starije generacije možda malo više i odmah moraju početi vjerovati mladima. Mislim da dolaskom tehnologije i svega što oni nisu imali kada su odrastali, kada su započinjali svoje karijere, u njima budi predrasude. Ako netko stvarno ima nekakav interes za nešto i stvarno želi nešto napraviti, on će to napraviti bez obzira na manjak formalnih znanja i izučenosti. Ma makar danas ima dosta online mogućnosti za naučiti neke stvari. No, meni je nerazumljiva situacija da stariji sputavaju mlade odnosno ne daju im prilike uz jednu jedinu premisu – jer misle da oni to neće moći napraviti toliko dobro kao i oni. Pa što i da pogriješimo, mi sad samo čujemo kako su oni nešto napravili, a zapravo ne znamo koliko su puta pogriješili dok su došli do dobrog ili zadnjeg rješenja, mudro će Dora.
Pa kad smo kod tehnologije, vidi li da ona prevladava kod mladih ili….
– Mislim da pojedine najperspektivnije industrije i poslovi u budućnosti neće biti toliko vezane odnosno puno vezane uz samu tehnologiju. Mislim da će to biti sve prezasićeno, ali po svojim generacijama vidim da se dosta ljudi zanima za ekonomiju, književnost, jako puno ljudi zanima također, gluma, medicina i nešto u tom smjeru, malo dalje od tehnologije. Znanje uz korištenje tehnologije, da. Mislim da u zadnje vrijeme ljude moje generacije više interesiraju te stvari nego samo i isključivo digitalna varijanta svijeta, naglašava Dora.
A što se tiče razvijanja karijere u područjima u kojima nije toliko razvijena, Dora smatra da je to teže, teško, ali da nije nemoguće.
Procjenjuje da to nosi jako puno mogućnosti, nema puno sredstava na početku, ali imaš jako puno mogućnosti.
Na puno različitih načina se možeš razvijati, raditi na sebi na tome i mislim da možeš uspjeti, naravno uz težak i naporan rad, ali ako si uporan, ako daješ sve od sebe, mislim da možeš uspjeti, naravno da je to dobar put, ocjenjuje.
Vratile smo se na svakodnevicu, studiranje u Zagrebu, mogućnosti rada uz posao, planove….
– Puno mojih prijatelja radi i studira, kaže Dora koja naglašava da ona trenutačno ne radi uz studiranje jer se u slobodno vrijeme priprema za upis na Akademiju. Iskustva prijatelja joj govore kako je moguće sve dobro izbalansirati.
– Trenutačno sam na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu na stručnom studiju koji traje 3 godine. Pa ako hoćeš dalje, na diplomski, još dvije. U planu mi je završiti te tri godine i imati neku sigurnost, a u tom razdbolju bih htjela upisati Akademiju, koju jednako tako planiram završiti na vrijeme. Glumačka akademija, vjerujem, nosi nekakvu sigurnost zapošljavanja u kazalištu, a raditi od projekta do projekta je vrlo nesigurno. Ako se to i dogodi, tu je i ekonomija s kojom mogu ipak imati siguran neki drugi posao, pa procjenjujem da jedno drugo dobro upotpunjuje, otkriva Dora neke svoje životne dvojbe.
Ali i dalje bih željela ostati živjeti i raditi u Zagrebu. Voljela bi, naglašava, otići u inozemstvo na neka kraća studijska glumačka usavršavanja, 3-6 mjeseci ili godinu dana, što ti daje neke nove poglede, perspektive, znanja, suradnje, prijateljstva.
Obrazovni sustav i mladi su u raskoraku
– Obrazovni sustav nedovoljno motivira mlade ljude, sve nas se stavlja u isti kalup. Svi moramo biti dobri, svi moramo biti savršeni, odlični u svemu što je netko u sustavu predvidio za nas. A mladi ljudi tako najlakše počnu gubiti motivaciju i kreativnost kroz cijeli taj proces i mislim da to nije baš dobra, mudra politika prema učenicima, jer nas upravo to ograničava. Vjerojatno neki mladi čovjek niti ne zna za sva zanimanja koja postoje, a možda bi to neko zanimanje bilo upravo za njega/njih, vjeruje Dora.
Što je onda najveći njezin motivator u studiranju i razmišljanju o budućnosti?
Dora odgovara kako su to definitivno sreća i ispunjenost.
– Ništa osim glume nisam uspjela pronaći da me na toj razini ispunjuje, da se toliko osjećam sretno i slobodno dok to radim, kada imam probe ili nešto slično. Tad sam najsretnija i to mi je super i vjerujem glavni razlog zašto ne odustajem od toga, jer me ispunjava zadovoljstvom. A to je onda moj motivator da nastavim, smatra Dora.
Na kraju smo se dotaknule jedne teme koja je sve očitija, a za koju sam i sama svjesna koliko je bolno točna i potrebna na svim razinama djelovanja. Riječ je o mentorstvu.
– Apsolutno mislim da je mentorska podrška na početku vrlo bitna, jer jednostavno tu je još netko s tobom, netko s tobom prolazi kroz sve što ti prvi put prolaziš, a netko već zna jako puno o tome, netko tko se već bavi time, tko ti može reći kada radiš nešto krivo, kada radiš nešto dobro i odmah imaš taj neki feedback, ako negdje zapneš ta osoba će ti pomoći. Ta osoba ne osuđuje tvoj pogrešan korak, nego daje povratnu informaciju što i kako napraviti. Mislim da je to u počecima, dok se razvijaš, dok radiš na sebi, vrlo potrebno imati takvu podršku, taj oslonac kako bi ti onda kasnije mogao sam krenuti u sve to. U život, zaključila je razgovoru u serijalu TeenBiz Dora Krušelj.
Razgovarala: Ema Buković Foto: privatni arhiv Dora Krušelj
U Zagrebu 27. veljače 2025. Objavljeno u sklopu projekta TeenBiz Zagreb, kojeg podupire Grad Zagreb.