Autor: PoslovniFM Redakcija Foto: Glazbala Gojmerac
Za njega je glazbalo više od glazbe. Tradicijski obrtnik, dugogodišnji proizvođač glazbala te glazbeni pedagog, Zoran Gojmerac, poetski i sa velikom ljubavi i strašću priča svoju desetljećima građenu poslovnu priču. U nju je uspio utkati ljubav prema drvetu, prema glazbi, ali i prema duhovnosti i narodnim običajima.
Glazbala Gojmerac, tradicijski obrt za proizvodnju, popravak glazbala, edukaciju i prodaju, kakav je puni naziv obrta, Zoran je otvorio 2010. godine, no glazba i glazbala u njegovom su životu od pamtivijeka. Rođen je 1973. godine u Zagrebu i prisjeća se kako je glazba u obitelji uvijek bila poput molitve, ujutro, za ručkom, za večerom. Odrastao je u obrazovanoj obitelji, majka mu je sveučilišna profesorica, otac prvoklasni stručnjak za klimatizacijske sustave i obnovljive izvore energije još u ona vremena, ali su uvijek njegovali ljubav prema glazbi. Ne čudi stoga što je Gojmerac najprije, uz osnovnu školu, završio i osnovnu glazbenu školu Ivan Zajc u Zagrebu, a zatim upisao i dvije srednje škole – Srednju školu Nikola Tesla gdje je postao procesni mehaničar, te srednju glazbenu školu „Funkcionalna glazbena kola” u Zagrebu. Nije mu to bilo dovoljno, odlučio se dodatno obrazovati pa stekao i zanat, završivši srednju drvodjeljsku školu za glazbalara.
– Svoja iskustva i znanja u glazbalarstvu stekao sam kod poznatih i priznatih graditelja instrumenata: Vojislav Kudlik (Subotica), Lajoš Bocan (Senta), Stevan Beli (Novi Sad), Andrija Franić (Županja), Mladen Jurković (Sl. Brod), Mijo Bučar (Zagreb). Kao dugogodišnji glazbenik, od 1973. godine do danas, zanimalo me je kako izgraditi gitaru, mandolinu, violinu, tamburu, a da bi se zadovoljili najviši kriteriji i standardi. U istom sam postigao uspjeh što mogu potvrditi suradnjom s većinom folklornih ansambala i orkestara iz Hrvatske i svijeta. Gradim i održavam instrumentarij profesionalnim folklornim ansamblima, amaterskim folklornim ansamblima te profesionalnim i amaterskim tamburaškim zborovima – kazuje nam.
Otkriva nam detalje svog obrta koji se smjestio na Vinogradima 46, a čiji je osnovni koncept rada kombinacijom stručnosti, iskustva, praktičnog zanatskog pristupa i modernih znanstvenih trendova ponuditi kvalitetnu uslugu i posredno i neposredno pridonijeti očuvanju kulturne baštine.
– Evo, ako pitate ima li posla, samo ovog trenutka je u mojoj radionici 300 glazbala, a kroz sve ove godine prošlo ih je najmanje 30.000. Neke ljude možda ne prepoznam po imenu, ali uvijek ih prepoznam po glazbalu. Glazbala koja izrađujem, od gitara, tambura, mandolina i električnih gitara prošla su čitav svijet, Australiju, Kinu, cijelu Europu, Brazil… Gdje god se njeguje glazba i hrvatski običaji, naći ćete i moje instrumente. Glazbalo, naročito akustično, mora biti dobro, ali bitna je i glazba. Dobra je ona glazba koja, poput svake umjetnosti, pobuđuje naša osjetila, objašnjava nam Gojmerac ističući kako je njegov obrt specifičan jer se ne bavi samo proizvodnjom već edukacijom pa je umjetnički voditelj Folklornog ansambla Markovac. To mu čini posebnu radost, jer mlade koji, kaže, pokažu interes ako im se glazba i glazbala približe na pravi način, mogu iz prve ruke naučiti sve što treba.
– Jako mi je važna ta svijest o etno-kulturi. Kod nas se to pomalo uništava, nekad mi se čini i namjerno, a narod bez kulture nije narod – pojašnjava.
Pitamo ga koji materijali daju najbolja glazbala, a on odmah pjesnički govori „priču o dva dobra drveta”.
– Prvo je smreka. Nju znamo kao drvo pod koje stavljamo darove za Božić. Ona daruje, ali i najljepše pjeva. Smreka daje ton, na njoj su žice i od nje izrađujem glasničare. Najljepša, najbolja i najkvalitetnija raste na području Dinare, od Velebita pa sve do Makedonije. Tako pomno rađeno glazbalo i glazbenik zajedno stvaraju glazbu, umjetnost koja putuje svijetom. Drugo dobro drvo je simbol stabilnosti, naš hrvatski javor. On sve drži na okupu, od njega se radi prag, glava, bočne i sve stranice – kaže.
Posebnu pažnju pridaje i restauraciji te popravcima glazbala, nečemu od čega glazbalari pomalo odustaju.
– Ja to mogu razumjeti. Lakše je napraviti novo glazbalo, od početka do kraja, nego popraviti staro. Ali takav posao nikad ne odbijam. U tome jest ljepota mog zanata. Instrument je živ, prikuplja godine sviranja i iskustva. Reći ću vam samo da je u velikim i svjetski poznatim orkestrima, poput Bečke filharmonije, dozvoljeno koristiti samo glazbala starija od 20 godina. Tek tada su dovoljno uštimana – kaže.
Ističe kako Hrvatska premalo cijeni majstore glazbalare, dok su oni u inozemstvu, u zemljama poput Italije i Španjolske, izuzetno poštovani. No, ne žali se, a posebno je ponosan na one koje e naučio svirati i izrađivati instrumente.
– Organizirao sam i edukacije za hrvatske branitelje. Mogu reći da jedno dvadeset osoba danas solidno živi od znanja o gradnji glazbala koje sam prenio. Imam i svoje naučnike, volim poučavati, trenutno ih je dvoje, znalo je biti i više. Posla će uvijek biti u ovoj grani tradicijskog obrta – zaključuje.
Objavljeno 22. veljače 2023. u sklopu projekta Iz ZG obrtničke radionice. Sva prava pridržava PoslovniFM.