Autor: PoslovniFM Redakcija Foto: PoslovniFM
Iza malenih vrata jedne od najpoznatijih i najstarijih zagrebačkih radionica u Ilici 51, Obrta Atelier Marković, krije se nevjerojatna, 104 godine duga obiteljska priča u kojoj neumorno radi sad već četvrta generacija ove marljive obitelji. Za vlasnika Damira Markovića tu, kaže, nema posebne priče – želiš li se baviti obrtom, ključno je, uz mnogo rada, održati tradiciju, raditi pošteno i ni pod koju cijenu ne izgubiti povjerenje klijenata.
Subotnja je špica, dotjerane Zagrepčanke paradiraju „špicom”, zalaze u trgovačke centre, ispijaju kavu na zubatom suncu, a istodobno u Ilici susrećemo sasvim drugi ambijent. Dama u prekrasnoj bundi u pratnji ugodno odjevenog gospodina došla je uramiti jednu vrijednu sliku.
To vam je Kršnjavi, znate, dugo ga imam – objašnjava na pravom „purgerskom”. Spretan tim obrta sve joj pomno i strpljivo pojašnjava, što će i kako raditi, što bi trebalo, kako će to na kraju izgledati… Ulazi drugi, pa treći klijent, Ivica se ne može obraniti od navale pa jedva pronalazi dvadesetak minuta za razgovor u kafiću. Poslovni FM serijal razgovora s obrtnicima isključivo priprema ‘na cesti’, u izravnom razgovoru s obrtnicima, u prostoru njihova djelovanja i u okruženju koje potiče priče.
Radnju je 1919. osnovao Josip Marković, a tradiciju obiteljskog posla nastavlja treća generacija: naslijedio ga je 1962. sin Josip, a 2000. posao preuzima unuk Damir koji ga i danas vodi s obitelji.
– Primarno se bavimo uramljivanjem, no zapravo smo kroz sve ove godine stekli iskustvo i u brojnim drugim poslovima. Radimo unikatna ogledala, ostakljivanja, popravke te neke građevinske radove, a kada su okviri za umjetnine i fotografije u pitanju nema želje koje ne možemo ispuniti. Koristimo sve moguće materijale, sve ovisi o ukusu kupca. Mlađi danas preferiraju minimalizam, jednostavne, crne okvire, neki više vole drvene, s ornamentima, a na nama nije da im govorimo što je lijepo, što ne. No, ono od čega nikada ne odustajemo je kvaliteta, jer na tome počiva naš obrt. Ok, netko će radije otići u veliki trgovački centar i tamo kupiti jeftiniji okvir. To poštujemo, ali mi se kvalitete ne možemo odreći, što znači da radimo s najboljim materijalima i posjedujemo golemo znanje i generacijama stjecano iskustvo u ovom poslu – kaže.
Ističe kako je njegova klijentela uglavnom viša srednja, do viša klasa, ljudi koji vole i mogu si priuštiti lijepo. Ima tu i poznatih osoba, poput bivše predsjednice Kolinde Grabar Kitarović i aktualnog premijera Andreja Plenkovića, ali i znamenitih, starih zagrebačkih obitelji u čijim se stanovima i danas nalaze prave riznice vrijednih umjetničkih radova.
– Uvijek je zanimljivo vidjeti kako ljudi nemaju isti ukus i svatko traži nešto za sebe – dodaje.
Marković kaže kako u ponudi ima više od 400 vrsta okvira, od barokno-secesijskog do modernog, industrijskog dizajna. Tu su i usluge ručnog pozlaćivanja, izrada unikatnih ogledala, a njegova supruga, Tajana Žunić Marković, svestrana je umjetnica koja je svojom serijom Anđeli oplemenila brojne domove.
Damir je po struci kineziolog, 27-godišnja kćer Lucija kroatistica, a 30-godišnji sin Luka bivši profesionalni sportaš, hokejaš na ledu. No, svi rade u obrtu.
– Uostalom, nemam ni ja neku umjetničku izobrazbu , ali u radionici sam od svoje trinaeste godine. Obitelj me naučila radnim navikama i životu u kojem nema radnog vremena, a to sam prenio i na svoju djecu, barem se nadam – kaže.
Razgovor se, očekivano, povede o sve manjem broju obrta u Hrvatskoj.
– Prvenstveno mislim da je to do roditelja koji smatraju da im djeca moraju završiti gimnazije i fakultete, umjesto da ih usmjeravaju prema strukovnim školama i obrtničkim zanimanjima. To je ono „neće moje dijete biti u radnoj manduri”, a ne shvaćaju da bi u toj manduri obrtnika mogao bolje živjeti nego s fakultetom, u većini obrtničkih zanimanja. Uostalom, tko će odraditi sav potreban posao ako se uništi obrtništvo? Već sada se majstori raznih profila čekaju tjednima, pa i mjesecima, za neki kućanski popravak i vidi se da nedostaje radne snage – kaže. Dodaje da rad rukama, spoznaja da si nešto sam učinio, ispunjava i gradi čovjeka.
Obrt je i golema odgovornost. Jednostavnije je, kaže, osnovati jednostavno (j.d.o.o.) ili klasično trgovačko društvo, uništiti ga, platiti neku kaznu, otvoriti novo, muljati s porezima…
– Da, mogao bih i ja tako. Ali fotografija djeda koja je i danas u obrtu i koju svakog dana pogledam mi to ne dopušta. Moja je obitelj godinama gradila ugled poštenih obrtnika i ne smijem to uništiti, da baš i želim. Radije ćemo teško raditi i manje zaraditi, ali sve će biti kako treba – jasno kaže.
Nostalgičan je za starom, obrtničkom Ilicom koja, kaže, kopni iz dana u dan preplavljena raznoraznim pekarama, kioscima, „ekskluzivnih” butika s uvoznom robom koja se proizvodi tko zna gdje…
– A s druge strane, nisam siguran ni jesam li dobro postupio što sam djecu gurnuo u to. Možda bi im negdje drugdje bilo lakše, zamišljeno će.
Za kraj nam tako otkriva nevjerojatan podatak – obitelj Marković pune 104 godine državi plaća najam prostora u Ilici. Prostor u koji su godinama ulagali, održavali ga i koji je kultno okupljalište ljubitelja lijepog nije tako njihov, a ne može ni biti, iako su ga u više navrata htjeli otkupiti. Štoviše, iako su tu više od stoljeća, država im ne daje ni pravo prvokupa, nedavno su im zakonskim izmjenama uveli petogodišnje ugovore, a kaže da je čuo kako se razmišlja i o koncesijskom sustavu po modelu „tko da više”.
Sve to stvara nelagodu, jer Marković, teoretski, bilo kad može biti izbačen na cestu, pojavi li se trgovina s bižuterijom koja će ponuditi više. Bio bi to nenadoknadiv gubitak za Zagreb i obrtničku scenu. Nelagoda, ipak, nestaje, a osmijeh se vraća na njegovo lice čim se vrati u radionicu i uzme alat u ruke. Tu je najsretniji.
Objavljeno 14. veljače 2023. u sklopu projekta Iz ZG obrtničke radionice. Sva prava pridržava PoslovniFM.