Kada vam se nekom prilikom predstavi policajac i pokaže značku, zagledajte se u kožnu futrolu u kojoj se nalazi, a zatim i u kožnu futrolu pištolja kojeg nosi. Velika je vjerojatnost da gledate u proizvod obrtničke radionice koprivničkog majstora Darka Frankola, 55-godišnjeg galanterista i obućara čije vrijedne ruke nema što ne mogu proizvesti, ali samo pod jednim uvjetom.
– Koža! Samo koža, nemojte mi ni dolaziti ako želite skaj – strogo će majstor Darko, vlasnik obrta Moby Dick s 33-godišnjom tradicijom.
Kao mladi krojač obućar zaposlio se u Tvornici obuće Sloga.
– A onda je 1990. došao taj prokleti rat. Srećom, nisam dugo bio na ratištu, ali se nisam mogao ni vratiti u tvornicu koja je sve više propadala. Odlučio sam osnovati paušalne popravke obuće pod nazivom „Dick”. Danas se zove Moby Dick, ali nema veze s kitovima niti knjigom – smije se, a mi već znamo da nas čeka zanimljiva anegdota.
– Ma, svi znaju da su Dick najbolji šusterski noževi na svijetu. Onda je sredinom devedesetih došla moja rođakinja iz Australije i htjela me fotografirati pored reklame obrta. Tada sam shvatio da ime mog obrta možda ima dvojako značenje, pa sam dodao Moby – kaže uz smiješak.
Dugo se bavio proizvodnjom obuće po mjeri, muške kao i ženske. S vremenom je od toga odustao.
– Nije mi problem napraviti ništa. Imam kalupe za kaubojske, folklorne, radne čizme, svečane cipele. Problem su ljudi kojima je nekad nemoguće udovoljiti. Evo vam primjera, dolazi gospođa s fotografijom sandalki i pita me mogu li ih napraviti. Kažem, nema problema. No, model kojeg je ona donijela je za manekenku s malenim stopalom, a ona ima stopalo 40 i to malo iskrivljeno. Dakle, moram prilagoditi cipelu njezinoj mjeri. Ona se, kad vidi cipelu, naljuti. Pa nisam ja kriv, gospođo, što vi imate veliko stopalo – slikovito nam prepričava jednu od svojih nebrojenih obrtničkih zgoda. Muškarci su, kaže, manje zahtjevni, njima je samo bitno da ih obuća ne žulja za prste i da je peta „kako treba”.
No, iako su odustali od obuće, u obrtu Moby Dick, kojeg danas čini šest zaposlenika rade različite druge proizvode. Tu je remenje, torbe, novčanici, razne vrste futrola, etuija, svih proizvoda od kože, a opremljeni su i dodatnim sadržajima poput ukrasnih kopči i slično. U svemu mu pomaže sin Sandro koji će ovih dana proslaviti 32. rođendan. U Varaždinu je završio za kožnog galanterista.
– Kao i ja, obožava hrvanje. Prvak je Hrvatske, reprezentativac, imao je ponude da ode u Njemačku, Austriju, bilo gdje… Mogao je puno bolje zarađivati. Ali, odlučio je ostati. S jedne mi je strane drago, jer ga zanima ovo čime se bavimo i naslijedit će radionu, a s druge žao, jer možda bi mu bilo bolje u životu. Ne znam…No, zato sam mu odlučio proslijediti svo znanje, iskustvo i poznanstva koja sam stjecao kroz ova tri desetljeća. Važno je znati od koga nabaviti materijal, kome prodati, kako nešto napraviti. To je neprocjenjivo i to će mu jako pomoći – kaže.
Frankol je utjecajan obrtnik, predsjednik je Ceha kožara, krznara i galanterista Hrvatske pri HOK-u te u dva mandata predsjednik Udruženja obrtnika Koprivnice, a član je i komisije za majstorske ispite galanterista i kožara. Jedan je od dva obrtnika iz Koprivničko-križevačke županije koji je dobio prestižno priznanje Zlatne ruke Hrvatske. Žalosti ga što mladi sve manje imaju interesa za obrtništvo.
– Još se samo u Varaždinu i Zagrebu može obrazovati za ovo naše zanimanje. I iskreno ću vam reći, to me i žalosti i čudi, jer mi svoje proizvode možemo naplatiti. Da budem još izravniji, nije nas nimalo sram naplatiti, jer radimo proizvode isključivo od kože, koja je skup materijal. Kada Sandro, koji se uglavnom bavi remenjem, napravi remen, to nije smeće koje će puknuti za mjesec dana. Veseli me kada me netko sretne i kaže da već pet godina nosi naš remen i da i dalje izgleda kao novi. To je ta kvaliteta od koje ne odustajemo – zaključuje.
Autor: Redakcija PoslovniFM Foto: Obrt Moby Dick
Objavljeno 18. svibnja 2023. Sva prava pridržana PoslovniFM.