Da, kožno-drveni muhomlati naš su glavni proizvod, napravimo ih tridesetak tisuća godišnje, a najveći dio ode u Njemačku – ozbiljno će i s ponosom gospodin Marijan Šušnjak, vlasnik obiteljskog Obrta Pinokio iz Svetog Ivana Zeline.
Kada smo naišli obrt Pinokio očekivali smo da ćemo, kao što im i stoji u opisu posla, pričati o dječjim igračkama. No, Marijan Šušnjak prekinuo nas je u pola prve rečenice i rekao – kožno-drveni muhomlat! Kako je prošao prvi travanj, očito je da se ne šali.
Kako je sve krenulo? Marijan je elektrotehničar koji je godinama radio u drvnoj industriji. No, uslijed jedne nesreće ozlijedio je nogu i za njega više nije bilo posla u tom sektoru. Morao je uzeti invalidsku mirovinu za koju svi dobro znamo da nije naročito izdašna. Supruga Snježana, po struci šivačica, i on sjeli su i porazgovarali što bi mogli. Slučajnost je htjela da je Marijan baš u tom trenutku stupio u kontakt s jednom njemačkom tvrtkom koja je trebala drveno-kožne muhomlate. Snježana i Marijan u tome su vidjeli priliku da spoje svoja znanja, njegovu ljubav prema drvetu i njenu prema šivanju, pa su 2006. u Svetom Ivanu Zelini pokrenuli ovaj jedinstveni obrt.
Iako su sasvim uporabljivi, pa mogu ubiti i dvije muhe jednim udarcem, kožno-drveni muhomlati zapravo su zafrkancija, suveniri koji su nerijetko i personalizirani, upisuje se ime vlasnika ili kakva zgodna poruka, objašnjava nam Marijan dodajući kako mu za proizvodnju jednog treba dvadesetak minuta. Radi na naprednim CNC strojevima za obradu drveta. Dva je tako svojedobno nabavio i zahvaljujući državnim poticajima, no oni su, kaže, van funkcije jer su zastarjeli pa je morao uložiti u noviji i napredniji stroj.
– Tako sam, uloživši u bolji stroj, shvatio da možemo proizvoditi i druge predmete od drveta. U to su vrijeme na našem području bili vrlo popularni srednjovjekovni sajmovi i viteški turniri. To je bilo naročito zanimljivo i zabavno djeci. Odlučili smo proizvoditi drvene mačeve i kožne futrole za njih – kaže. Ti mačevi moraju biti vrlo pažljivo izrađeni. Rubovi moraju biti zaobljeni kako se djeca ne bi ozlijedila, na sve se mora paziti. Materijal kojeg Marijan koristi je bukva koja se njemu, kaže, pokazala najboljom za obradu, a uzima isključivo hrvatsku bukvu iz domaćih pilana.
Niz je drugih proizvoda koje radi ovaj vrijedan bračni par, on 59-godišnjak, ona 52-godišnjakinja. Tu je i različita drvena galanterija, zabavni i uporabni suveniri poput „Letve za rundanje”, odnosno letvice s utorima za više čašica žestokog pića, držači za svijeće, drveni brojevi, a zanimljivost je da se muhomlati osim u Njemačkoj mogu kupiti još samo u – pulskom amfiteatru, odnosno na tamošnjem štandu s hrvatskim suvenirima. Cijena je tek nekoliko eura u Hrvatskoj, no vani je, kaže Marijan, muhomlat dosta skuplji, no ne zna točno.
– Mogli smo proširiti posao na brojne druge suvenirnice, uvesti u ponudu još dvadeset, trideset proizvoda, ali onda više ne bismo mogli sami raditi, a nama je ovako najugodnije – objašnjava skromnost u poslu gospodin Marijan koji je ljubav prema obrtništvu naslijedio od oca koji je u Zelini imao krojački obrt. Ipak, imaju pomoć i to sina i kćeri, oboje studenata. Sin studira informatičke tehnologije u poslovanju pa mu često pomaže oko kalibracije i programiranja strojeva, a kćer studira turizam, pa rado pomogne oko promocije obrta, iako se nerijetko i sama uključi u proizvodnju kad ima vremena.
Autor: Redakcija PoslovniFM
Objavljeno 5. travnja 2023. Sva prava pridržana PoslovniFM